Jaka i slaba polja Čeljabinske varijante

Festival u pomen Evgenija Svešnjikova u glavnom gradu Južnog Urala – u recenziji GM Dmitrija Krjakvina

U Loo je već stiglo dosta kolega i skoro na svakom koraku sretnete osobu sa kojom možete lijepo, zanimljivo i kulturno da razgovarate. Ali, gledajući stalno kišu kroz prozor, vaš autor je ponekad pomislio da bi bilo dobro da je propustio Čeljabinsk. Ali tada na kraju krajeva, Nikita Afanasiev ne bi dolazio u jedan ujutru i ne bi predlagao razbgovor – o tome ko je Afromejev Mačak? Ili ujutro na tremu ne biste sreli veselog Alekseja Aleksandrova, koji će vas ispuniti optimizmom za čitav dan. Ili nećete doručkovati sa Maksimom Čigajevim i Pavlom Ponkratovim, razgovarajući o tome ko je sada glavni glavni ruski ‘pirat’?

Činjenica je da je ovih dana glavni grad Južnog Urala bio domaćin festivala “Čeljabinske varijante”, posvećenoj uspomeni na izuzetnog velemajstora i pronalazača jednog od najpopularnijih sistema u sicilijanskoj odbrani, Evgenija Svešnjikova. Neumorni organizator Maksim Šušarin uvrstio je u program čak četiri turnira: tematski blic i veteranski blic (Jurij Balašov, Raum Raškovski, Rafael Vaganjan, Aleksandar Zločevski, Sergej Smagin, Ljudmila Saunina, Galina Strutinskaja i drugi), muški open i ženska faza Kupa Rusije. Talentovanom bjeloruskom junioru Denisu Lazaviku nije bilo premca u blicu, a pratili su ga Pavel Ponkratov i Sergej Drygalov.

Nije prošlo bez tužnih događaja. Nažalost, nekoliko dana prije turnira preminuo je Boris Fradkin, dugogodišnji rukovodilac  jekaterinburških superklubova različitih imena, koji je trebao da sudi na blitz turniru uz učešće zvijezda veterana. Borisa Isaakoviča smo često zvali poslednjih godina i patrijarhom šahovskog pokreta na Uralu a on se prisjećao brojnih priča iz prošlosti, a bio je veliki pripovjedač… Vječni pomen!

Kako mi je rekao Maksim Anatoljevič, u poslednjem trenutku šahisti nisu pušteni u prostranu i udobnu Kongresnu salu, ali je Šušarin ipak uspeo da se adekvatno izvuče iz situacije. Čeljabinsk tradicionalno okuplja najjače sastave – tu se iskustvo prenosi sa velemajstora starije generacije na mlade koji stiču rejting i dobijaju titule. Istina, u vezi s nedavnim događajima, jedan broj stranaca nije došao – od onih kojima je to zaista bilo teško, uspio je samo letonski velemajstor Rolands Berzins.

Zanimljivo je da se po broju poena neznatno razlikovao muški i ženski turnir. Koliko sam shvatio, Maxim Šušarin je ideološki protivnik takozvanih sofijskih pravila (zabrana pristajanja na remi prije 40 poteza) i više cijeni ‘okrnjen’ Buchholz od uobičajenog (ovdje se slažem sa njim 100% – ovo je pravedniji koeficijent pošto se može uhvatiti protivnik onaj koji skoro da nije osvojio poen), ali za žensku fazu Kupa važi generalni propis o Kupu Rusije, pa  pripadnice ljepšeg pola nisu mogle pristati na remi rano i da bi odredili osvajače medalja, uzimali su u obzir standardni zbir poena protivnika.

Pobjedu na muškom turniru odnio je talentirani junior Rudik Makaryan. Upravo sam napisao na blogu o Arseniju Nesterovu da Rudik još nije rekao zadnju riječ, i … Rudik nije razočarao!

Inače, Makaryan je trebao pobijediti na januarskom Memorijalu Lozovatskog (ili biti barem drugoplasiran), ali je tamo u poslednjem kolu izgubio od nekog fotografa. Ali evo paradoksa: zimi je Rudik kolo do kraja ispunio velemajstorsku normu, ali ovdje, sa performansom malo ispod 2700, nije prikupio potrebna tri nosioca najviše titule, boreći se sa istim mladim talentovanim momcima, a to su : Savva Vetohin, Vjačeslav Zarubickij, Ališer Sulejmenov, Denis Lazavik i drugim jakim, ali ne tako mladim majstorima šahovske table.

Jednom, takođe, zauzevši prvo mesto u Čeljabinsku, Semjon Khanin nije ispunio velemajstorski bal. A sada je Semjon već postao Sam Khanin, a mi čekamo sa Arturom Gabrijeljanom i Dmitrijem Bočarovim, čekamo i nikako da dočekamo da proslavimo osvajanje titule velemajstora od strane ovog veoma jakog i perspektivnog šahiste.

Drugo mjesto pripalo je jednom od glavnih favorita Maksimu Čigajevu, a treći je bio Sergej Drygalov, a sada je Sergej upravo sustigao svog brata blizanca Andreja – uskoro bi trebao dobiti velemajstorsku titulu.

Ženski turnir je takođe okupio  dosta eminentnih šahistkinja: superfinalistkinje, pobjednice Više lige, finala Kupa Rusije, lidere juniorskog uzrasta. Daria Charochkina je pobijedila sa velikom razlikom, beskompromisna Anastasia Bodnaruk je bila druga, a mlada zvijezda Valeria Kleimenova završila je kao treća – i ovo je jedan od glavnih događaja takmičenja.

Naravno, prokomentarisao bih gomilu partija ovdje, analizirao sve Rudikove teoretske novosti i primijetio koliko duboko istražuje  sa trenerom Yakovom Gellerom, pod patronatom najboljeg prijatelja Igora Lysyja i još jednog njegovog kolege švajcarskog velemajstora, ali me već čekaju u Loou. Zato, izvinite me i hajde da pogledamo divne fotografije Natalije Lastochkine.

Sledeći masovni skup šahista u Čeljabinsku planiran je za septembar. Ako Maksim Anatoljevič, kojeg u prošlom članku nisu uzalud nazvali „naš sindikat“, ne smisli nešto drugo kako se šahisti ne bi rastužili!

GM Dmitrij Krjakvin

Сильные и слабые поля челябинского варианта (ruchess.ru)