Kada odlaze velikani na svoj poslednji put, nastaju velike praznine u duši ljudi, koji su ih voleli i poštovali. Ovoga puta nas Bora je prešao u večnost a svojoj porodici, prijateljima i svim svojim poštovaocima ostavio beskrajno mnogo uspomena, koje će sve njih nadahnjivati i Boru za sva vremena poštovati i nositi u svojim sećanjima.
Bora je bio čovek koji je svojim nastupom blagim osmehom, svojom elegancijom i šarmom u susretima sa mnogim ljudima, osvajao njihove simpatije i želju da se ovi kontakti nikad ne prekinu. Takav čovek je pored svojih velikih uspeha govorio ne retko i o svojim propustima, koji su mu davali podsticaj za nove uspehe.
Sećanja na Boru počinju još od 1950 godine, kada je Bora sa svojih nepunih 17 godina samo igrom slučaja izostao iz ekipe Jugoslavije, koja je osviojila zlatnu medalju na olimpijadi u Dubrovniku. Već godinu dana kasnije 1951 godine u Birmingemu (Engleska) Bora je postao prvi omladinski šahovski šampion sveta i zadobio veliku podršku mnogobrojnih ljubitelja šaha ne samo u Jugoslaviji već i širom sveta. U pedesetim i šezdesetim godinama Bora je ređao jedan za drugim uspehe kako u pojedinačnim tako i u ekipnim konkurencijama. Bilo je to zlatno doba za jugoslovenski šah i za njegovu pozlaćenu trojku . Gligu, Boru i Beku.
Posle velikih uspeha za šahovskom tablom Bora se posvetio pisanju šahovske literature i školovanju mladih šahovskih talenata, gde je naišao takođe na velika priznanja i uspehe. Sa ovom aktivnošću zakoračio je Bora u 21-vi vek, gde je sve njegove poštovaoce prijatno iznenadio osvajanjem prvog mesta 2006 godine u Davosu (Švajcarska) na seniorskom prvenstvu Evrope, i na ovom turniru iza sebe ostavio i višestrukog vicešampiona sveta Viktora Korčnoja.
Sa interesovanjem sam pratio sva šahovska zbivanja od 1950 godine, a posle penzionisanja 2001 godine u Švajcarskoj kao elektroinženjer, informatičar i šahovski amater, dolazio sam vrlo često u Beograd i redovno suretao Boru. Bili su to susreti sa razmenom aktuelnih šahovskih informacija. ali i emotivnih sećanja na bivše korifeje šaha. Ovi susreti su meni mnogo značili, a Bora me je na kraju svakog susreta pitao, kada planiram sledeći dolazak u Beograd, i da on želi da nastavimo lanac naših susreta i razgovora. Sledeći moj dolazak u Beograd biće bez susreta sa Borom, jer je Bora prešao u aleju večnih legendi.
Ovaj članak ne zelim da zavrsim. a da se ne osvrnem na pet šahovskih velikana, koji su kao pet olimpijskih krugova obeležili šahovsko olimpijsko nebo zemlje Srbije:
Velemajstor Bora Kostić (Bora I)
Velemajstor Svetozar Gligorić (Gliga)
Velemajstor Borislav Ivkov (Bora II)
Velemajstor Aleksandar Matanović (Beka)
Velemajstor Ljubomir Ljubojević (Ljuba)
Sa poštovanjem i nezaboravom
Dragomir Vučenović
Februar,2022