12.02.2022 12:02
Piše: Vladimir Čučelov
Abram Josifovich Khasin je otišao. Za nekoliko dana, spremao se da proslavi svoj 99. rođendan…
Talentovan i originalan šahista, izvanredan učitelj, trener, mentor.
Pročitao sam esej Genne Sosonka, moja vlastita sećanja su bljesnula kao retrospektiva…
Moskovska gradska Palata pionira na ‘Lenjinovim brdima’, gdje sam, kao školarac, prvi put sreo Abrama Josifoviča. Komunikacija s njim je oduvijek bila nešto posebno, teško je to opisati riječima. Zračio je neku vrstu energije, optimizma. Imao je oštar analitički um, želju da se stalno usavršava i ide u korak s vremenom. Očaravao je, inspirisao, služio kao primjer za sve nas.
Godine nisu bile prepreka. U devedesetim je učio njemački, pratio sve što se dešava u njegovom voljenom šahovskom svijetu i uvijek bio spreman pomoći savjetom.
Nažalost, posljednjih godina smo imali manje kontakata, ali je došlo do dogovora: zajedno ćemo proslaviti 100. godišnjicu. Sudbina je drugačije odlučila… Abrame Josifoviču, vaši učenici su Vam veoma, veoma zahvalni. Hvala Vam za sve!
Vječno sjećanje…