Moskva, 2005.
SERGEJ KARJAKIN (nastavak)
Početkom 2004. godine za Sergeja Karjakina posebno značajan bio je nastup na velikom međunarodnom turniru „Aeroflot Open“, koji je okupio čitavu plejadu poznatih šahista. Nakon pobjede u prvom kolu protiv Indijca Ravija, Sergej je odigrao čak pet uzastopnih remija – protiv Rubljevskog (budućeg pobjednika turnira), Džona, Aronjana, Andrejkina i Halifmana. U sedmom kolu Karjakin je izašao na tablu sa izrazito borbenim namjerama.
Sergej Karjakin – Mihail Kobalija
Partija je počela Berlinskom odbranom Španske partije: 1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3.Lb5 Sf6 4.0–0 S 5.d4 Sd6 6.L d 7.d Sf5 8.D+ K 9.Sc3 Se7 10.h3 h6 11.Se4, novom idejom koju je ranije prvi primijenio Aleksej Širov protiv Almašija. Nakon 11…b6 12.b3 Ld7 13.Lb2 Sg6 14.Tad1 Kc8 15.Tfe1 c5?! crni su preuzeli pasivnu poziciju, dok je poslije snažnog 16.c4! inicijativa potpuno prešla na stranu bijelog.
Karjakin je postepeno pojačavao pritisak manevrima skakača i aktivnim rasporedom figura. Nakon 24.Ted1 nastala je pozicija u kojoj crni nije imao nikakvu protivigru, dok je bijeli mogao mirno da povećava prednost. Uslijedila je duga faza manevrisanja: 24…Lf8 25.Kpf2 Te8 26.Kpf3 Kc8 27.T1d2 a6 28.g4 b5?! (bolje je bilo 28…a5) 29.h4 Ted8 30.Kpe3 Te8 31.h5 Kb7 32.La3 b4 33.Lb2 a5 34.a3 a4 35.a4 Td8 36.Kpf3 Td7 37.Kpe3 Td8 38.Td1 Td7 39.T3d2 Td8 40.Td3 Td7 41.Kpf3 Kb7.
Ključni trenutak nastupio je poslije 42.Se3 T 43.T f6 44.Sd5 f 45.L Sd8. Crni je pokušao da postave malu taktičku zamku, jer bi poslije nepažljivog 46.S? T 47.f K prednost prešla na njegovu stranu. Međutim, Karjakin je precizno nastavio sa 46.Lb2 Sf7 47.g5 h 48.f Kc8 49.Kpf4 Sd8 50.g6 Ld7 51.Tg3 Se6+ 52.Kpe3 Ld6 53.S+ c 54.Kpf2 Th8 55.Th3 Le8.
Završni udar uslijedio je potezom 56.h6!, iako je do pobjede vodilo i 56.L. Nakon 56…Tf8+ 57.Kpg1 g 58.g7 S 59.L Tf7 60.L Kb7 61.Lf4 Tg7+ 62.Kpf2 Tg6 63.Th7+ crni je priznao poraz.
Karjakin je u ovoj partiji demonstrirao strpljivu pozicionu igru, postepeno povećavanje prednosti i besprekornu realizaciju u završnici, što je bilo posebno impresivno za igrača koji je tada imao svega četrnaest godina.
Poslije te pobjede Karjakinovo raspoloženje značajno se popravilo. Već narednog dana, igrajući crnim figurama, savladao je Ernesto Inarkiev i završio turnir sa učinkom od +3, uz prosječan rejting protivnika od čak 2607 poena.
Godina 2004. ostala je upamćena i po tome što je mladi velemajstor prvi put nastupio na pojedinačnom Svjetskom prvenstvu FIDE. Sa samo 14 godina bio je jedini učesnik tog uzrasta na tako prestižnom takmičenju.
Iako je veći broj vodećih svjetskih šahista odbio da učestvuje na prvenstvu, koje je te godine održano u Tripoli, to nimalo nije umanjilo ugled i značaj samog događaja. Karjakin je, doduše, eliminisan već u prvom kolu, pošto je ponovo izgubio od Mikhaila Kobalije rezultatom 0,5:1,5. Ipak, kako kaže stara izreka, svaki početak je težak.
Mnogo uspješniji bio je njegov nastup u julu iste godine na tradicionalnom turniru u Dortmundu.
U njegovoj grupi igrali su tadašnji svjetski prvak u klasičnom šahu Vladimir Kramnik, izazivač za titulu Peter Leko i iskusni velemajstor Viktor Bologan. Samo prva dva mjesta vodila su u polufinale.
Nevjerovatno, ali istinito – tinejdžer iz Simferopolja remizirao je svih šest partija, jer se turnir igrao dvokružno. Nakon završetka grupne faze sva četiri učesnika imala su identičan skor od po tri poena.
Zbog toga je organizovan dodatni taj-brejk sa ubrzanim tempom igre – po deset minuta za svakog igrača uz dodatak od pet sekundi po potezu. Tek nakon tog razigravanja u polufinale su prošli Kramnik i Leko.
U drugoj grupi najuspješniji su bili Viswanathan Anand i Peter Svidler, a na kraju je čitav turnir osvojio Anand.
Iako nije uspio da se plasira dalje, Karjakin je ostvario jedan rezultat kojim se malo koji četrnaestogodišnjak može pohvaliti – u taj-brejku je uspio da pobijedi samog Kramnika.
Direktor Simferopoljskog šahovsko-damaškog kluba, međunarodni arbitar i majstor sporta Vitalij Žuk smatrao je da je Karjakinov potencijal čak veći od potencijala Ruslana Ponomarjova:
– On ide Ruslanovim stopama, samo iste rezultate postiže dvije godine ranije.
Prema Žukovom mišljenju, mladi velemajstor možda još nije imao potpuno izgrađen sopstveni stil igre, ali je bio izuzetno svestran šahista. Posebno su mu uspijevale taktičke kombinacije. Karjakin je, smatrao je Žuk, posjedovao sve što je potrebno za vrhunske rezultate – radnu disciplinu, upornost, talenat i dobro zdravlje.
Predsjednik Krimskog republičkog dječjeg i omladinskog kluba Vladimir Retinski, koji je odgojio mnoge mlade šahiste, tvrdio je da nikada ranije nije imao učenika poput Sergeja Karjakina:
– Njegova radna sposobnost je fantastična. Može da radi na šahu devet do dvanaest sati dnevno. Potencijal mu je izvanredan, a perspektive najveće moguće.
Usprkos šahovskim uspjesima, Sergej je ostao vedar, živahan i otvoren tinejdžer. U slobodno vrijeme volio je da igra košarku i stoni tenis, kao i da vozi bicikl. Nosio je modernu frizuru sa repićem pozadi. Za svečane prilike oblačio je odijelo, bijelu košulju i kravatu. O izboru garderobe brinula je njegova majka, koja je pratila modne trendove.
Njegova omiljena jela bila su piletina s krompirom, boršč, bakine peljmene i ćufte. Posebno je volio slatkiše – torte i kolače.
– Za nekoliko godina sigurno ću postati svjetski prvak! – govorio je tada mladi Sergej Karjakin.
Bakro, Griščuk, Radžabov i Karjakin – ti mladi šahisti već su tada skrenuli pažnju na sebe i s pravom su smatrani najizglednijim kandidatima za ulazak u svjetsku šahovsku elitu, kao i potencijalnim izazivačima za šahovski tron.
A ko je još tada pripadao avangardi svjetske šahovske omladine?
(Nastaviće se)