Piše: Dmitry Kryakvin
Fišer – broj dva
Reprezentacija SSSR-a i “reprezentacija svijeta” doveli su u glavni grad Jugoslavije po 12 igrača – 10 glavnih igrača i dvije rezerve. Morali su da odrede pobjednika u dvoboju od četiri kola.
Ko je ušao u sastav “Svjetskog tima”? Kapiten Max Euwe najavio je da će za objektivno formiranje svog tima igrače određivati u skladu sa koeficijentima profesora Arpada Eloa, koji su se počeli aktivno koristiti od samog početka 70-ih godina. Dakle, lista „zlatnih“ dvanaest velemajstora, koji nisu imali zastavu sa srpom i čekićem, izgledala je ovako:
Robert Fišer 2720 (27 godina, SAD),
Bent Larsen 2650 (35, Danska),
Lajoš Portiš 2630 (32, Mađarska),
Vlastimil Hort 2610 (26, Čehoslovačka),
Samuel Reševski 2590 (59, SAD),
Svetozar Gligorić 2580 (47, Jugoslavija),
Miguel Najdorf 2570 (60, Argentina),
Wolfgang Ullmann 2570 (35, Istočna Njemačka),
Borislav Ivkov 2570 (37, Jugoslavija),
Fridrik Olafsson 2560 (35, Island),
Milan Matulović 2560 (35, Jugoslavija),
Klaus Darga 2550 (36, Njemačka).
Ali sa rasporedom po tablama “svjetskog tima”, nije sve išlo glatko. Iznenada, prije početka, Larsen je najavio svoje zahtjeve da igra na prvoj tabli. O tome sada, retrospektivno, znajući za poraz od 0:6 u Denveru-1971 od Fišera, možemo sa osmjehom pričati, o tim Bentovim ambicijama. Ali 1970. Larsen je imao dobre razloge za takav zahtjev. Fišer je u poslednjih 18 mjeseci igrao samo jednu partiju, dok je 1969. Larsen u meču za bronzu ciklusa kandidata pobijedio Mihaila Talja rezultatom 5,5:2,5, što se pokazalo kao prava senzacija, a osvojio je i nekoliko super turnira. Jednom riječju, u to vrijeme Skandinavac je zaista predstavljao značajnu prijetnju sovjetskim velemajstorima! I vrlo oštro je postavio zahtjev: ili igram na prvoj tabli, ili napuštam meč!
TIGRAN PETROSJAN I ROBERT FIŠER
FOTO: RIA NEWS
Težak diplomatski zadatak morao je da riješi Euwe, ali je, na iznenađenje mudrog Holanđanina, sve prošlo glatko. Kada je ušao u Fišerovu sobu, on je ležao na kauču sa licem zarivenim u jastuk. Max je počeo objašnjavati problem, ali Bobby nije trošio puno vremena na razgovor. “Ne smeta mi…” promrmljao je i razgovor između bivšeg šampiona i budućeg kralja šahovskog svijeta se završio, na očiglednu radost prvog. Vjerovatno se Fišer jednostavno plašio susreta sa svjetskim šampionom Borisom Spaskim, protiv kojeg je u to vrijeme imao ne baš najbolji skor.
Osim nagrada, igrači “svjetskog tima” su za svoj nastup dobili po 2.000 dolara. Zahvaljujući Euweovoj demokratičnosti i otvorenosti, njihov sastav je objavljen ranije od analognog rasporeda protivnika po tablama. To je sovjetskoj ekipi dalo priliku za manevar.
Vlastimil Hort je podsjetio da je, usprkos nekim diskusijama oko tabli, generalno, tabor “svjetskog tima” zadržao nevjerovatno jedinstvo. Sve je ujedinio super-cilj – pobijediti SSSR.
Reprezentacija SSSR-a je birala svoje protivnike
Favoriti iz SSSR-a su na meč došli u zvjezdanom, sjedokosom sastavu. Polovinu tabli tima zauzimali su svjetski prvaci različitog godišta! Lista je, u skladu sa rejtingom, kojima se u Sovjetskom savezu pridavao mnogo manji značaj nego na Zapadu, bila sledeća:
Boris Spaski 2670 (33 godine),
Viktor Korčnoj 2670 (39),
Efim Geller 2660 (45),
Tigran Petrosjan 2650 (41),
Mihail Botvinik 2640 (59),
Lav Polugajevski 2640 (36),
Vasilij Smislov 2620 (49),
Leonid Štein 2620 (36),
Mark Tajmanov 2600 (44),
Paul Keres 2600 (54),
Mihail Talj 2590 (34),
David Bronštein 2570 (46).
Kapiten – Igor Bondarevski.
Pravi zvjezdani sastav titana, ali prosječna starost tima bila je 43 godine, što se, međutim, tada nije smatralo veteranskim godištem. Igor Bondarevski je bio kapiten reprezentacije. Vrijedi napomenuti da je reprezentacija SSSR-a trenirana u bazi u Podmoskovlju, a igrači u toj pred-kompjuterskoj eri dobili su težak dosije sa partijama za svakog protivnika.
IGOR BONDAREVSKI
Nakon meča, zapadna šahovska štampa optužila je reprezentaciju SSSR-a za činjenicu da su igrači druge polovine tima (u prvom se i dalje poštovala hijerarhija šampiona) sjeli kako bi igrali protiv njima „pogodnih“ protivnika. Botvinik je već dva puta ubjedljivo pobjedio Matulovića, Tajmanov je sa Ulmanom bez poraza vodio „+2“ i vršio pritisak u većini partija, Keres je imao „+3“ bez poraza sa Ivkovom, Smislov je imao lični skor 4:1 protiv Reševskog, a Geler – 3:1 sa Gligorićem – svi sovjetski velikani stavljeni su protiv svojih „klijenata“. I većina prognoza je ukazivala na pobjedu SSSR-a s malom razlikom.
Fišer je kasnije rekao da su zbog ove ‘finte’ sa rasporedom po tablama pojedini igrači “svjetskog tima” bili prilično nezadovoljni. A kada je Larsen zapravo tražio prvu tablu ultimativno prije početka meča, recipročne ambicije Amerikanca mogle bi zapravo uništiti “svjetski tim”. Ali ovdje se Bobby, kao i u mnogim drugim trenucima konfrontacije sa Sovjetskim Savezom, pokazao kao pravi timski igrač.
Inače, nakon Larsenove rokade sa Fišerom, Petrosjan je sada bio nezadovoljan – pripremao se za Danca sa kojim je vodio 6:3, a morao je da igra sa liderom po svjetskom rejtingu.
(Uskoro nastavak)