Boris Spaski puni 85 godina

Sretan rođendan desetom svjetskom šampionu

30.01.2022.

Foto: Eteri Kublašvili

Deseti svjetski prvak Boris Spaski, najstariji među živim nosiocima titule svjetskog šampiona, 30. januara slavi 85. rođendan.

Šahovska federacija Rusije čestita Borisu Spaskom rođendan i želi mu dobro zdravlje i blagostanje!

Ličnost dana

Spaski je rođen i odrastao u Lenjingradu, ali je naučio da igra šah na Uralu, gde je njegova porodica evakuisana tokom rata. Budući svjetski prvak počeo je da igra sa 5 godina, postao je internacionalni majstor sa 16, a dvije godine kasnije postao je svjetski omladinski šampion. Postao je prvi sovjetski igrač koji je osvojio tu titulu (‘šahovskog princa’).

Iste godine, debitujući na državnom prvenstvu, 18-godišnji Boris Spaski iz Lenjingrada podijelio je treće mjesto u jakom društvu, sa svjetskim prvakom Mihailom Botvinikom i Tigranom Petrosjanom. Zbog ovog uspjeha dobio je poziv na međuzonski turnir. Savladavši ovaj izazov, Spaski je igrao na turniru kandidata u Amsterdamu i ušao u šahovsku elitu.

Spaski je tada imao 19 godina. Prije njega niko nije igrao na turniru kandidata u tim godinama. Nakon toga, Robert Fischer je oborio taj rekord. Igrač iz Lenjingrada je dobro nastupio na teškom takmičenju, podijelivši od 4. do 7. mjesta sa Davidom Bronsteinom, Tigranom Petrosjanom, Efimom Gellerom i László Szabóom, što je od strane stručnjaka smatrano fantastičnim dostignućem i znakom da bi mladi šahista uskoro mogao osvojiti pravo da igra za  svjetskog prvaka.

Međutim, u to vrijeme na šahovskoj sceni pojavila se nova zvijezda – Mihail Talj iz Rige. Savremenik Spaskog, Talj je malo kasnio sa svojim prvim uspjesima, koji su usledili kasnije. Ali Taljev zapanjujući skok na šahovski Olimp u drugoj polovini 1950-ih iznenadio je Spaskog i sve ostale kandidate. Talj je bio taj koji je izbacio Spaskog iz sledećeg ciklusa kandidata, savladavši ga u dramatičnom meču u finalnom kolu. Nešto slično dogodilo se Spaskom tri godine kasnije, na drugom kvalifikacionom prvenstvu SSSR-a. U odlučujućem meču izgubio je od nove zvijezde sovjetskog šaha Leonida Steina i otvorio mu put do međuzonskog turnira.

Spaskom je pomogao njegov izuzetni trener Igor Bondarevsky. Preuzeo je mentorstvo nad šahistom i pomogao mu da prebrodi dugotrajnu krizu. Spaski je prošao kroz kvalifikacije (savladao Keresa, Gellera i Talja), a 1996. je odigrao svoj prvi meč za svjetsko prvenstvo protiv Petrosjana. Ipak, deveti svjetski prvak odbranio je titulu i dobio meč rezultatom 12,5:11,5.

Spaski je tada imao 29 godina i prema svom porazu se odnosio filozofski. Sledeći ciklus kandidata odradio je s jednakim samopouzdanjem kao i prvi. Spaski je dobio mečeve protiv Gellera, Larsena i Korčnoja, a 1969. je dobio pravo na drugi meč protiv Petrosjana. Meč se pokazao težak, ali je napad kandidata je bio jači od odbrane šampiona – meč je završen rezultatom 12,5:10,5 za novog, 10. šampiona.

Spaski je tri godine bio prvak svijeta: 1972. izgubio je titulu od Roberta Fišera u Reykjaviku. Međutim, on je sledeće godine postao prvak Sovjetskog Saveza, osvojivši najteže prvenstvo u istoriji (1973.). Zatim je još jednom ušao u borbu za titulu prvaka svijeta, ali mu put do još jednog meča za svjetsku krunu nije bio uspješan. Anatolij Karpov ga je pobjedio u polufinalu na turniru kandidata 1974.

Godine 1976. Boris Spaski je napustio SSSR – oženio se Marianom Scherbakovom, službenicom francuske ambasade i vlada mu je bila prisiljena da dozvoli da se preseli u Francusku. Boris Vasiljevič je zadržao sovjetsko državljanstvo i čak je nastupio za reprezentaciju SSSR-a na Olimpijadi. Spaski je nastavio da učestvuje u borbi za svjetsko prvenstvo, igrajući na turnirima kandidata, ali su njegove najbolje godine bile iza njega i krivulja uspjeha je stalno padala.

Devedesetih je uglavnom prestao da učestvuje na velikim turnirima i podsjetio je druge na sebe u meču protiv Roberta Fišera u Beogradu 1992. godine, koji je bio posvećen 20. godišnjici njihovog meča u Rejkjaviku. Amerikanac koji je davno napustio šah dobio je ovaj nostalgični meč 10:5. Meč u Beogradu bio je oproštaj bivšeg svjetskog šampiona od šahovske profesije jer ga je podsjetio na vreme kada su i on i Fišer blistali na šahovskoj sceni.

Deseti svjetski prvak ostavio je snažan trag u istoriji šaha. Anatolij Karpov je napisao svoje mišljenje o njemu: „Spasski je bio pravi i jedinstveni svestrani igrač. Podjednako dobro se branio i napadao i akumulirao je pozicionu prednost. On je bio taj koji je započeo  univerzalnost u šahu, koja traje do danas.” I mečevi bivšeg svjetskog prvaka ostaju kao primjer toga, ​​a mnogi od njih čine šahovsko blago.

U avgustu 2012. Spaski se vratio u Rusiju iz Fracuske, ne bez incidenata. Velemajstorova supruga i sin tvrdili su da je kidnapovan: Sin Borisa Spaskog je čak otišao na sud. No, sam Boris Vasiljevič je tvrdio da se dobrovoljno vratio u Moskvu jer je osjećao kućnu izolaciju u Parizu nakon što su prestali svi njegovi kontakti sa svijetom šaha.

Ubrzo nakon povratka, u januaru 2013. godine, Spaski je počeo da vodi treninge u školi koja nosi njegovo ime u Satki, u regiji Čeljabinsk. U novembru 2014. Boris Vasiljevič bio je počasni gost meča za svjetskog šampiona između Carlsena i Ananda u Sočiju.

Godine 2021. Boris Spaski je postao jedan od prvih dobitnika Zlatne značke Ruske šahovske federacije, koju je ustanovio predsjednik CFR-a Andrej Filatov.

https://ruchess.ru/en/news/all/boris_spassky_turns_85/

Оставите одговор