Intervju sa velemajstorom Milanom Draškom (2. nastavak)

Goran Tomić: Ko Vam je bio šahovski uzor? Botvinik?

Velemajstor Milan Draško: Pa dobro, Botvinik je imao knjige koje su bile vrlo prijemčive za razne nivoe šahista. Ali po stilu igre to je Karpov. Iako mi je broj jedan među omiljenim šahistima Fišer, zatim Talj, ali po stilu igre to su Karpov i Smislov. Botvinik takođe, ali više Karpov i Smislov.

Goran Tomić: Prije par godina Karpov je bio u Trebinju pa ste se neko vrijeme družili…

Velemajstor Milan Draško: To je bio veliki događaj za Trebinjce, za ljude iz šahovskog kluba Trebinje. Pokojni Velimir Remetić je jako zaslužan za napredak šahovske škole u Trebinju. Tu je dva puta gostovao Karpov. Velimir je imao veliki polet, mnogo ideja i velike ambicije. Uvijek je bio u nekim planovima, a prema meni jako dobar. Zaista je velika šteta da je nedavno završio svoj životni put. Ta dva dana sa Karpovom u Trebinju su nešto fantastično. Ja sam imao priliku da igram sa mnogim velikim igračima, ali nikad se nisam družio na takav način dva dana. Sjedili smo na raznim mjestima, otvoreno pričali. Karpov je bio sa gospođom Oksanom Žak koja je direktorica njegovih klubova širom svijeta. To sam opisao u tekstu „Karpov u Dučićevom gradu“ i tako će se zvati i knjiga koja bi trebala uskoro da izađe. Biće sedam nastavaka, ima i Dučićeve poezije, ali ne samo Dučićeve. Taj događaj je jarka svjetlost u ovom mraku korone, da tako kažem. To je bilo u septembru 2020. godine. Bili smo, recimo, u vinariji Petijević i čak je Karpov malo zapjevao Podmoskovske večeri. Jako mu je prijala atmosfera, jer se pjevalo, pili smo malo rakije, sve u granicama normalnog. Gospođa Oksana je u tom momentu bila sa strane i nije učestvovala u našem druženju i moglo se pretpostaviti da bi rado išla u hotel. Međutim Karpov ni jednog trenutka nije pokazivao takvu želju, bio je potpuno uvučen u tu atmosferu i osjećao se odlično. To se vidi i iz nekih fotografija pogotovo sa arhitektom Miškom Ružičem. On se pokazao i kao sjajan pjevač. Oni su pričali o tim ruskim iskustvima pošto je Miško živio godinu dana u Moskvi. Bilo je prelijepo, zaista. Pričali smo i o mogućnosti da Karpov odigra meč sa našim najboljim šahistom Nikolom Đukićem. Da li će do toga doći, to je veliko pitanje, ali je Karpov odmah izrazio spremnost. Bilo mu je savršeno poznato ko je Đukić i nisu trebala nikakva dodatna obrazloženja što je i meni bilo drago kad sam shvatio da cijeni naše igrače

Goran Tomić: Da li još funkcioniše Karpovljeva škola u Trebinju?

Velemajstor Milan Draško: Pa sada je došlo do krize odlaskom Remetića. Baš sam danas razgovarao sa Kočom Govedaricom, divan čovjek, zatim inženjerom Simanićem. On je bio njegov najbolji prijatelj iz šahovskog svijeta od nas, koji smo bili njegovi prijatelji. Bio sam u šahovskom klubu Trebinje pa smo pričali o tome. Interesantno, ali možda nije ni čudno – najzagrijaniji za nastavak škole ubjedljivo su roditelji. Oni su jako teško primili odlazak Remetića. Došli su sa velikim buketima cvijeća, svečano obučeni djeca i njihovi roditelji, uglavnom majke. Bilo je tu dosta suza. Razgovara se sa predsjednikom opštine da se dobiju nove prostorije. Ja se nadam da će klub nastaviti život. To je bila velika želja Remetića. Naš posljednji razgovor je trajao dvadeset minuta i on me molio da ja to nastavim, a onda sam mu rekao da sam ja  šahista i bio sam selektor, a da nisam ja čovjek za to; volio bih da neko drugi rukovodi time, a ja ću pomoći u tehničkom smislu. I on se saglasio. Ima tu mnogo zaslužnijih ljudi koji bi trebalo da vode glavnu riječ, a ja ću biti čovjek za stručnu pomoć. Procjenjujem da je 90% vjerovatnoća da će klub nastaviti da funkcioniše.

Goran Tomić: Pomenuli ste knjigu „Karpov u Dučićevom gradu“. Ta knjiga je izgleda pri kraju, pred objavljivanjem.

Velemajstor Milan Draško: Da, radi se lektura i završni dio preloma.

Goran Tomić: Da li će tu biti i šahovskih partija ili će biti samo tekst?

Velemajstor Milan Draško: Biće više teksta, ali i 37 partija 89 dijagrama. Ima tu još nešto što se jako dopalo Đukiću i Vujačiću. Marijan Kovačević, višestruki svjetski pravak, i dugogodišnji šahovski urednik „Politike“, mi je nesebično, priateljski poslao svoje studije. Radi se o deset studija i problema po njegovom izboru i što je posebno dragocjeno pri kraju knjige uz rješenja zadataka on objašnjava stvaralački proces kako nastaju studije. Mislim da je to stvarno sjajno i dragocjeno. Nije veliki broj partija, ali su jaki protivnici. Dao sam partije sa Spaskim, tri partije, pa sa Korčnojem, ponovo, ali sa više dijagrama, malo detaljnije, zatim moje partije sa savremenim velikanima. Mislim da će neki čitaoci biti iznenađeni jer su tu Topalov, Karuana, Vašier Legrav, sa kojima sam remizirao, to nije tako davno ni bilo, onda dvije pobjede protiv Barejeva.

Goran Tomić: Korčnoja ste pobjedili…

Velemajstor Milan Draško: Da, Korčnoja sam pobjedio, bilo je tu još dobrih rezultata, dobio sam Mariju Muzičuk, buduću svjetsku prvakinju, na prekrasnom turniru na Bledu. Tu je bilo uživanje igrati i šetati oko jezera, i peti se na srednjovjekovni grad. Mislim da to nije mali broj dijagrama, oko devedeset. Biće i nešto što nije karakteristično za putopisnu formu –ima 27 odlomaka iz pjesama. Dakle biće prisutna poezija kao i u prvoj knjizi „Putujući sa figurama“. U novoj knjizi tekstovi su sažetiji, tekstovi su nešto kraći nego  prethodnoj knjizi. U pripremi je i knjiga „Putujući sa figurama 2“. Ona je zapravo trebala i prije da izađe, ali sticajem okolnosti prije će se pojaviti knjiga „Karpov u Dučićevom gradu“. Taj proces ide svojim tokom, valjda kada se jednom krene, teško se izlazi iz toga. Prosto je to velika pasija, to pisanje, a možda još više kada se poslije velikih stvaralačkih napora stvar dovede do kraja i kad čovjek dobije u ruke tu probnu knjigu, nulti broj i to je pouzdan znak da će za par dana doći i čitav tiraž. Jednostavno je teško dočarati koliko je to zadovoljstvo- možda je to i veće nego kad dobijete nekog velikog protivnika ili neku važnu partiju. Ponekad kažem – više neću pisati ništa– međutim teško je prestati.

(Nastaviće se)

Оставите одговор