Kada nas napusti dragi prijatelj, naviru sjećanja i steže tuga. Djetinjstvo i mladost u Ilijašu. Bibliotekar na Grbavici, blizu Željinog stadiona. Dolazili su šahisti, među njima i GM Predrag Nikolić. Pričao mi je o bezbrižnom vremenu, druženju sa Bosninim košarkašem Zdravkom Čečurom, o restoranima „Kvarner“, „Makarska“, Dalmacija“. Nasmijano lice života. Jedna je mladost. Potom rat, oproštaj sa zavičajem, neizvjesnost. Ljubljana, Bazel, Dalas. Sa zahvalnošću govori o GM Ivanu Nemetu, cijenio je njegovu igru i ubacio ga u Šah klub Bazel. Zaigrao je odlično, dobro se dobrim vraća. Postao je trener u šahovskoj školi koju je vodio Nemet. Odlično je govorio njemački, radio kao prevodilac za balkanske jezike. Šest ljeta u u Americi, sjaj dobrih godina. Poslije odlaska u penziju osjetio je neodoljiv zov Hercegovine, domovine roditelja. Skrasio se u Trebinju i započeo preporod šahovskog života u Dučićevom gradu!
Osnivač, vlasnik i trener Šahovskog kluba Trebinje, duša kluba. Darovit šahista, majstorski kandidat. Krasile su ga neiscrpne zalihe entuzijazma, energije, optimizma. Prostorije kluba su među najljepšim klupskim prostorima u regionu! Sa zidova nas „posmatraju“ Tesla, Bob Dilan, Muhamed Ali… Brzo je zaživjela šahovska škola u klubu, šta može biti ljepše od druženja sa djecom i humanije od iskrene želje da im pomogne. Malo je tako lijepih šahovskih priča.
Sjajno organizovani turniri i kampovi, uspjesi. Najmarkantniji, bez sumnje, titula prvaka Bosne i Hercegovine, ženske ekipe, predvođene GM Anom Benderać.
Prošle godine, na Vidovdan, pozvao me da budem kum kluba! Mi se poznajemo još od 1974. U dva navrata doveo je u Trebinje bivšeg svjetskog šampiona, Anatolija Karpova! Sjećam se Karpovljevog dolaska, u septembru 2020. Anatolij i gospođa Oksana stižu na sarajevski aerodrom u 9 uveče. Prošla je ponoć, Koča, Velja i ja sjedimo u hotelu „Integra“. U jedan sat ugledasmo Karpova! Čudesno je oplemenio prostor, unio živost. Nezaboravno dvodnevno druženje sa legendom.
U salonu, na trećem spratu hotela „Integra“, potpisan je sporazum o saradnji Šahovskog kluba Trebinje i Šahovske akademije „Anatolij Karpov“, koji će trebinjskim šahistima omogućiti sistemski razvoj ovog sporta i učešće na svjetskim šahovskim takmičenjima. Sporazum su potpisali Anatolij Karpov i predsjednik ŠK Trebinje, Radenko Drašković. ŠK Trebinje je jedini klub u Bosni i Hercegovini koji je potpisao ugovor sa Šahovskom akademijom „Anatolij Karpov“. Šahovska škola kluba od tada nosi naziv „Međunarodna škola šaha „Anatolij Karpov.“ Bivši svjetski prvak je izjavio: „Ako nam uspije, a nadam se da hoće, rado bismo 2022. godine organizovali Kadetsko prvenstvo svijeta, ovdje u Trebinju“. Gradonačelnik Mirko Ćurić dao je podršku ideji organizovanja velikog takmičenja.
Da nije bilo Velja, dolasci Karpova bili bi nedosanjani san!
Žalio se na gradsku vlast, čudio što ne pomažu. Jednog proljećnog dana 2021, otkrio mi je svoju dijagnozu, bolest je uznapredovala. Prethodno je imao srčanih problema. Nije se pazio, cigarete, vječiti saputnik. Tuga i vjera u srećan epilog. Prošlog ljeta imali smo divan susret u bašti hotela „Platani“, satima sjedili. Pričao je toplo o svojim ćerkama. Nostalgično o kampu 1972. u mom zavičaju, Čapljini. Imao je 18 godina i čitav život ispred sebe. Kako se brzo zatvara krug! Radovao se uspjesima učenika na Kadetskom prvenstvu Republike Srpske, govorio o budućim turnirima u Gradu sunca. Nažalost, stanje je bilo sve teže. Zvao sam iz Podgorice da ga ohrabrim. Naš posljednji razgovor trajao je dvadeset minuta. Išao je na pregled u Bijeljinu, uspostavio kontakt sa poznatom doktorkom, Danicom Grujičić, spremao se za put u Banja Luku i Zagreb. Više od polovine razgovora odnosilo se na budućnost kluba. Žarko je želio da se ta prekrasna priča nastavi i poslije njega.
Otišao je u subotu, u pet popodne. Kako smo nekad, u školskim danima, voljeli subote. Baš u taj sat, počinjao je televizijski prenos derbi susreta košarkaškog prvenstva Jugoslavije. Mogu da zamislim Velja u grotlu Skenderije, one davne subote 1983, kada je igrana prva finalna utakmica za titulu, Bosna-Šibenka. Stajao sam dijagonalno od koša, malo iza, ali jasno vidio Mirzine rolinge i skok šuteve i prodore i lakoću poentiranja nove zvijezde, Dražena Petrovića. Sve je to strašno daleko, kao iz nekog drugog života. „Ništa nije kao što je bilo“, rekao je u jednom televizijskom intervjuu, Velja. I subotnja popodneva mogu biti beskrajno tužna.
Ispratili smo ga juče u 11 sati, ispred Gradske kapele u Trebinju. Mnoštvo ljudi na posljednjem ispraćaju. Došli su šahisti iz Ljubinja, Bileće, Gacka… Uplakane Velimirove ćerke, Ana i Vera, koje žive u Švajcarskoj, i dvije sestre. Jedna neodoljivo podsjeća na Velja. Bilo je potresno kad su se pojavili njegovi učenici, svečano obučeni, sa svojim majkama.Veliki buketi cvijeća u rukama. Dugo su stajali nepomično pored Velja, dijelilo ih je nekoliko centimetara i dva svijeta. Nešto ranije, djeca i roditelji napisali su dirljivu poruku na portalu Trebinje.live.
S molitvom u srcu i ljubavlju Gospoda, neka je
našem dragom treneru i prijatelju duša vječno
oporavljena, zbrinuta. Tamo, gdje se najljepši plodovi čistoće kušaju, i dobrota poštuje. Vaša velika porodica Vas ispraća u zagrljaju svih divnih emocija i trenutaka zajedno zabilježenih.
Vole Vas vaša djeca – šahisti, zajedno sa roditeljima
Sahranjen je u malom mjestu Biograd, u nevesinjskoj opštini.
Kratko je živio u Trebinju, a ostavio neizbrisiv trag. Nikada ga nećemo zaboraviti!
Bio je aktivan član šahovskog kluba SORAB iz Basela-CH.
Branio je boje našeg šahovskog kluba više sezona a nastupao je i u finalu šahovskog
Kupa Švajcarske 1999. god. kada je titula pobednika pripala našem klubu
Veljo neka ti je večna slava!
Tvoj drug Slavko
E i ja sam drugovao dugo sa „Ljovetom“ ( nadimak iz mladosti koji su znali svi Ilijašani ) i u Ilijašu i u Bazelu pa i na Balkanu.
jedan sam od onih koji su JAKO DOBRO poznavali Velimira Remetića pa i cijelu porodicu
Ljove neka ti e laka zemlja, počivaj u miru