Izgleda kao dobro struktuirana PR kampanja: otkako je Daniil Dubov postao glavni junak meča za svjetskog šampiona, tako je i dan-danas i dalje šahista o kojem se najviše priča, barem u ruskom medijskom prostoru. Sada – u vezi sa njegovim pozivom u Grand Prix seriju, odakle će biti izabrana dva poslednja učesnika Turnira kandidata 2022.
Kompanija World Chess koja je pozvala Dubova, je partner FIDE koji ima pravo na organizaciju Grand Prixa, ne krije da je riječ o saradnji (misli se na komercijalnoj) sa velemajstorom, a ne o nečem drugom. Za prethodnu seriju isti Dubov je dobio kartu od World Chess-a; ovoga puta, uz najavu njegovog učešća, najavljeno je stvaranje „zvaničnog bota Daniila Dubova“ (!), kojeg obećavaju da će predstaviti na FIDE Online Areni u narednim nedjeljama.
Komentar Galije Karjakine, koji smo ranije objavili, izazvao je dvosmislene reakcije u šahovskom okruženju: neki se rado slažu sa napisanim, neki ne, ali generalno više pažnje obraćaju na prezime autora nego na suštinu teksta.
Veliki je i broj onih koji generalno sumnjaju u pravo „svakog kuvara“ da se miješa u upravljanje čak i fiktivnom šahovskom državom.
Sergej Karjakin, koji je potpisao riječi svoje supruge, odlučio je da sam formuliše svoj stav:
„Moram priznati da nisam znao da će Galija napisati ovaj post. Tokom turnira nije htjela da mi skrene pažnju (Sergej ovih dana igra na Memorijalu Gašimova – CN). Međutim, osjećam da se pojavila važna tema u šahovskom svijetu i ja moram da iznesem svoje mišljenje.
Svi šahisti sanjaju o odlasku na meč sa aktuelnim svjetskim prvakom. Da biste to postigli, morate pobijediti na turniru kandidata ali kao prvo se kvalifikovati za njega. I tako, sa ovim poslednjim je veoma teško. Morate doći do finala Svjetskog kupa ili se kvalifikovati kroz Grand Prix. Međutim, i vi morate doći do njih. Skoro svi učesnici Grand Prixa stižu tamo po rejtingu. Ipak, organizatori imaju dvije ‘Wild karte’. Prema njihovim riječima, nominovani su Nakamura, koji nije igrao klasične partije oko dvije godine (!), i „relativno mladi“ 25-godišnji Daniil Dubov.
Međutim, ovdje se postavilo ozbiljno pitanje. Zašto 19-godišnji Andrej Esipenko nije nominovan? Od ruske omladine, on je jedan od najtalentovanijih i to je više puta dokazao, na primjer, pobijedivši Magnusa Carlsena u Wijk an Zee-u ove godine. Na Svjetskom kupu se borio dostojno, ali je zbog „nesretnog“ žrijeba dobio za protivnika Magnusa Carlsena. Ipak, usledila je serija neriješenih rezultata, a Magnus je pobjedio tek u dalekom brzopoteznom meču.
I… to je to! Andrey nikada nije imao nijednu priliku da stigne na turnir kandidata !!
Zatim sledi niz pitanja na koja nemam odgovora:
Po kojim osnovama je Carlsen primljen na Svjetski kup? Uostalom, on tu igra za svoje zadovoljstvo, dok svi ostali u žestokoj borbi pokušavaju da se plasiraju na Turnir kandidata.
Zašto su, kada me FIDE pozvala na Grand Prix, rekli da ako se složim, onda gubim pravo da učestvujem na turniru kandidata? Sjajno! Zašto Carlsen ne izgubi pravo na svoj meč ako igra u zvaničnoj selekciji?
A zašto se Esipenko mora kvalifikovati za Turnir kandidata, a zatim i za meč sa Magnusom, samo… pobijedivši Carlsena? Trebao je igrati s njim na kraju puta, a ne na početku?!
Molim vas da me ispravno shvatite. Ovaj post nije o Nakamuri i Dubovu, koji su obojica briljantni šahisti. Ovaj post je o FIDE i Svjetskom šahu. Pa, i, vjerovatno, malo o pravdi…
Dodaću: prije meča s Magnusom, Esipenko je eliminisao Dubova na nokaut takmičenju Svjetskog kupa. Ustvari, ovo samo potvrđuje ispravnost gore navedenog.
Takođe, nisam primijetio da se na turnir kandidata može plasirati preko Grand Swiss-a. Nakamura je odbio da igra tamo, Esipenko je postigao 7 od 11, Dubov – 6,5 …“ Ostaje da dodamo da sama mogućnost ličnog poziva na sportsko takmičenje nema veze sa pojmom pravde. FIDE se dugi niz godina slaže riječima: da, bolje je uopšte bez ‘wild card’, ali u stvari, na skoro svakom zvaničnom turniru ciklusa svjetskih prvenstava postoji jedan ili više šahista koji učestvuju „odlukom predsjednika FIDE“ (u ovom slučaju i Svjetskog šaha).