Previdi zbog stresa

11. decembar 2021.

Ishod meča Carlsen – Nepomniachtchi sumira međunarodni majstor Vladimir Barsky

Magnus Carlsen prihvata čestitke. Publika je aplauzom pozdravila njegovu pobjedu na Svjetskoj izložbi Expo 2020 u Dubaiju. Aplauz se prolomio dok je 16. svjetski prvak prisustvovao konferenciji za novinare nakon meča. Mnoštvo pozdrava u medijima i društvenim mrežama se nastavlja.

Gari Kasparov je na Tviteru pozdravio svog kolegu šampiona: „Čestitam Magnusu na potpunoj dominaciji u meču protiv Nepomnjačija, koji nije mogao da odoli nakon poraza u šestoj partiji. Carlsen je rijetko morao pokazivati sve za što je sposoban u ovom meču, ali ne možete kriviti ajkulu što joj je protivnik postala mala riba!“

Meč u Dubaiju, kako po scenariju, tako i po konačnom rezultatu, iznenađujuće je ličilo na borbu prije 50 godina, kada su se bivši svjetski prvak Tigran Petrosyan i Bobby Fischer, koji je težio tronu, sastali u finalnom meču kandidata (Buenos Aires 1971). Prvih pet partija proteklo je u ogorčenoj borbi i završilo se rezultatom 2,5:2,5, a zatim je Fischer postigao četiri pobjede za redom, a meč je završio prije roka. Fišer je potom razbio sve redom: u prethodna dva meča, protiv Taimanova i Larsena, pobjedio je čistih 6:0, pa njegova sigurna pobjeda nad Petrosjanom, koji je prošao vrhunac karijere, nije postala senzacija. Ali kako se takav poraz mogao dogoditi u novom vijeku, kada su superkompjuteri, poput pukovnika Colta, izjednačili prava vodećih velemajstora?

U prethodna dva meča za krunu (Carlsen – Karjakin, New York 2016. i Carlsen – Caruana, London 2018.), samo 2 partije od 24 sa klasičnom kontrolom su se pokazale odlučene, pa su prije novog meča mnogi stručnjaci bili najviše uplašeni nove „suše“ u pobjedama… Kažu da je šah već izučen kao i igra ‘dame’, gdje svaka pobjeda postaje događaj. Otuda i povećanje broja partija sa 12 na 14, te teži raspored partija (3 partije zaredom bez slobodnog dana – to se nikada u novijoj istoriji nije dogodilo u mečevima za svjetskog šampiona), te vremenska kontrola bez dodavanja 30 sekundi po potezu . Predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič je otvoreno rekao: uslovi moraju biti teži da se velemajstori umore i pogriješe.

Prvih pet partija u Dubaiju 2021. završeno je neriješeno, a Jan Nepomniachchi je definitivno kontrolisao igračku inicijativu u ovom segmentu. Bilo je očigledno da su on i njegov tim obavili ogroman pripremni posao, a posebno potpuno promijenili repertoar otvaranja crnim figurama. Tako je ranije, kao odgovor na 1.d4, gotovo uvijek birao odbranu Grunfelda – otvaranje je objektivno vrlo dobro, ali u kojem, prema figurativnom izrazu istog Kasparova, ‘crni mora braniti ogroman perimetar’. Odnosno, bijeli može birati u kojem smjeru će testirati svog protivnika danas, dok crni mora biti spreman na sve i zapamtiti ispravne varijante. Sam Garry nije mogao da zadrži ovim Grunfeldovim perimetrom u meču 2000. protiv Vladimira Kramnika, nakon čega je optužio gotovo čitav šahovski svijet da radi za njegovog protivnika. Ipak, nemojmo se zanositi istorijskim izletima.

Nepomniachchi je pripremio defanzivnu varijantu sa 1…Nf6 i 2…e6 za meč, ali čime se dalje rukovodio – na odbranu Nimzowitscha sa Novoindijskom ili daminim gambitom, nikada nismo saznali, jer je Carlsen izabrao formacije katalonskog tipa. U drugoj partiji, šampion je ostvario prednost u otvaranju: izgleda da je Jan nešto pogrešio, jer prvi put na turnirskoj partiji (trening utakmice se ne računaju – drugačija je  odgovornost, ddrugačija je tenzija), igrati novo otvaranje je, o, kako je to teško. Međutim, Magnus je napravio ozbiljnu grešku u središnjici, nakon čega je bio primoran da žrtvuje materijal i preuzima velike rizike kako bi održao dinamičku ravnotežu. Jan je u drugoj utakmici imao prve „prilike za gol“.

Drugi i posljednji put katalonska formacija (ne čista katalonska, ali bliska) pojavila se u šestoj partiji. Zaslužuje posebnu priču, ali za sada ćemo napomenuti da ruski velemajstor tu nije imao nikakvih problema sa otvaranjem. Prilikom prelaska u središnjicu  imao je vrlo perspektivnu poziciju i počeo je hrabro (i pomalo nepromišljeno) da igra na pobjedu.

U četvrtoj, osmoj i desetoj partiji Magnus je počeo igru ​​ kraljevim pešakom, a Jan je odgovorio ruskom partijom, koju je takođe rijetko igrao ranije. Za razliku od Najdorfovog sistema ili francuske odbrane pripremljene za Turnir kandidata. Vrlo je vjerovatno da Nepomniachchi nije napravio nijedan samostalan potez u četvrtoj partiji – sve do konačne pozicije analizirano je kod kuće. I u desetoj je lako izvukao neriješen rezultat i mogao je bez problema do istog rezultata u osmoj partiji, ali nešto je pošlo po zlu; o razlozima ćemo govoriti nešto kasnije. U cjelini, s izuzetkom druge partije, Jan nije imao problema da igra  crnim figurama.

Kada je ruski velemajstor igrao bijelim, borbe su se najčešće vodile u španskoj partiji. Carlsen je birao Maršalov napad i druge varijante ovog tipa, gdje crni žrtvuje piona za inicijativu. Iako ovo nije baš precizna definicija: inicijativa obično znači borbu za prednost, a tu je žrtvovan pešak da bi se suzbila aktivnost protivnika i dobila dovoljna poziciona kompenzacija za remi. To je bio jedan od glavnih motiva meč strategije svjetskog prvaka: ugasiti inicijativu izazivača, spriječiti ga da vodi ofanzivu ili, još više, napad! Zapamtite: u drugoj partiji, kada je situacija počela da izmiče kontroli, Magnus je dao kvalitet i pešaka, samo da bi ostao aktivna strana. Pa, nikad mu nije bilo žao da se rastane sa skromnim pješakom. Iako ni tu nije sve išlo glatko: u petoj i devetoj partijii Jan je dobio borbu u otvaranju. Uopšte, koliko god Magnus Carlsen sada hvalio svoje pomoćnike, stiče se utisak da su Jan Nepomniachtchi i njegovi drugovi bolje odradili pripremu otvaranja. Međutim, koliko god da je otvaranje ovih dana važno, partija se tu obično ne završava. A  tada nije sve išlo tako glatko za Jana.

Autoritativni velemajstor Mihail Krasenkov, koji je komentarisao meč na popularnom sajtu ChessPro, vrlo slikovito je iznio svoje zanimljive, ali ne i neosporne misli: „Publika će biti ogorčena, psovati, zahtijevati da se igračima oduzme novac za remije, vikati: „Ja žalit će se FIDE, „ali Vi ne obraćajte pažnju – ovo je stari lijepi običaj.“ Nažalost, Jan Nepomniachchi nije imao svog Džabraila, nije se psihički pripremio za sve aspekte ogromnog stresa. Međutim, čak i sam Carlsen – sjećate se? – nakon niza remija, koje su svi podjednako osuđivali, pao je u meču sa Karjakinom, otišao predaleko u osmoj partiji i, dobio lekciju za čitav život.“

Zaista, ako Jan ima naviku (ne najkorisniju, po mom skromnom mišljenju) da čita sve što se o njemu piše tokom takmičenja, onda je mogao biti pod uticajem tih priča oko njega. Kažu da klasični šah nikoga ne zanima, potrebno je smanjiti vremensku kontrolu itd. itd.

Krasenkov je u pravu! Tokom šampionskog  meča 2012. Boris Gelfand je na takve prigovore odgovorio vrlo oštro: kaže, mi se ovdje borimo za najvišu šahovsku titulu, a ne da zabavljamo uglednu publiku. Ali nemaju svi takav čvrst stav.

Kako god bilo, Jan je šestu partiju odigrao ne samo energično, već i vrlo nepromišljeno, očigledno precijenivši svoje šanse. Prvi i poslednji put u meču protivnici su upali u probleme sa vremenom, gdje su opet propustili priliku za pobjedu. Kada se ‘dim razišao’ nakon prve kontrole vremena, pozicija na tabli je bila gotovo izjednačena, ali samo je bijeli mogli igrati na pobjedu. Iza njega su već bila četiri sata igre (a, ispostavilo se, isred i više!), a onda je Jan počeo da pravi nepreciznosti, pomalo, ali pogoršavajući svoju poziciju.

Višesatni šahovski meč zahtijeva, između ostalog, odličnu fizičku formu. Magnus Carlsen je pravi sportista za koga je sport način života, a ne dosadno opterećenje. Jan Nepomniachtchi je navikao na drugačiji način života; po tome je sličan Vladimiru Kramniku, koji je ipak uspio postati 14. svjetski prvak. Pripremajući se za meč, Nepomniachtchi je, kao i svojevremeno Kramnik, dosta pažnje posvetio fizičkoj formi i skinuo deset kilograma. Mjesec dana prije početka izgledao je vitko i u formi, ali je onda vratio pet kilograma. A prekomjerna težina poboljšava upornost, ali ne i izdržljivost.

Sergey Karjakin, koji je pomogao Janu u Dubaiju, iznio je svoju viziju daljih događaja u intervjuu za sportski portal “Championship”: „Nažalost, prekretnica je bila šesta partija, u kojoj je Jan u jednom trenutku bio bolji, pa jednak, ali je na kraju izgubio. Nakon toga Carlsen je preuzeo inicijativu, dok je Nepomniachtchi počeo da igra mnogo lošije. Iako se u tom trenutku moglo boriti i boriti. Jan nije bio pripremljen za poraz. Niko ne voli da gubi, ali mora postojati nekakav plan, morate shvatiti šta da radite: ili ćete zaoštriti igru, ili igrati kao da se ništa nije dogodilo. Ali imajte na umu, ova situacija se mora pripremiti prije meča. Tokom samog meča, Jan se uznemirio i kvalitet igre je opao.“

Još jedan vodeći ruski velemajstor, Aleksandar Grischuk, drži se sličnog gledišta: „Prvi poraz je, moglo bi se reći, potpuno ubio Nepomniachtchija. Bio je to nokdaun, Jan se nikada nije oporavio od toga. Postao je druga osoba. Da li je Nepomniachtchi imao plan B? Ne radi se o planu, to je kao u boksu: možda imaš plan, ali ako ti se vrti u glavi, noge popuštaju, koja je onda razlika, koji je tvoj plan? Kao rezultat, to je definitivno neuspjeh. U početku je bila izjednačena borba, ali nakon poraza sve je bilo na jedan gol ”(iz intervjua za “Championship”).

Međutim, nakon šeste partije uslijedila je i sedma, gdje je Jan malo „pritiskao“ bijelim figurama (makar i pritisak bio čisto simboličan) i napravio normalan profesionalni remi.

Nakon poraza je ostala je tačno polovina meča – sedam partija. Čini se da se ništa nepopravljivo još nije dogodilo; za istog Carlsena u meču sa Karjakinom situacija je bila gora – gubio je tri partije prije kraja. Po mom mišljenju, osma partija je postala prava prekretnica.

Pred njom je Jan promijenio frizuru, njemu je ponovo pomogao Karjakin. Lako je pretpostaviti da je Nepomniachtchi želio da se osveti što je prije moguće, uprkos činjenici da je trebalo da igra crnim figurama. Želio je borbu!

A Carlsen nije želio da se bori. U ruskoj partiji odabrao je otvoreno bezopasan nastavak, pokušavajući da dobije „minimalnu prednost“ bez i najmanjeg rizika za sebe. Jan je primjenio novi nastavak, koji njegov protivnik ili nije znao ili je zaboravio. Magnus je razmišljao 40 (!) minuta i odigrao  potez koji je Jan s pravom nazvao prećutnom ponudom remija. E, tako je trebalo to prihvatiti, odmah razmjeniti ​​dame, a onda na konferenciji za štampu bi malo provocirali šampiona: da se, kažu, uplašio ruske partije! Umjesto toga, počela je čudna, igra, bilo za remi ili za pobjedu. A kada šahista ne može da izabere jedno od ta dva, često se desi treći rezultat…

Grube greške u osmoj, devetoj i jedanaestoj partiji, kakve Jan rijetko sebi dopušta čak i u blicu, teško je objasniti bez pominjanja zlih duhova. Hajde da iznesemo realniju verziju: Jan je precijenio svoje pozicije i kao rezultat toga tvrdoglavo je tražio potez koji bi trebao povećati tu istu mitsku prednost, i našao ga u sopstvenoj  glavi.

Jan je pokazao svoje izvanredne šahovske sposobnosti u ranoj mladosti. Međutim, tada dugi niz godina nije mogao dostići nivo koji odgovara njegovom prirodnom talentu – prije svega, umiješala se psihička nestabilnost. U protekle dvije-tri godine napravio je, po svemu sudeći, ogroman napredak u ovom pravcu i nevjerovatno dodatno, sazrio. Rezultati se nisu dugo čekali: ne samo da je konačno ušao na turnir kandidata, već je uspio i da ga osvoji iz prvog pokušaja. Međutim, u meču za krunu, kada je pažnja čitavog šahovskog svijeta prikovana za tvoju igru ​​i tvoju ličnost, napetost je otišla iznad razmjera, a ovaj stres na pozadini nagomilanog umora, kada te misli o šahu nisu napuštale. danju ili noću, dovelo je u nizu slučajeva do gubitka objektivnosti i užasnog sloma…

Jan Nepomniachchi je sjajan velemajstor i poželio bih mu da se što prije oporavi i nastavi put ka vrhu. I još jednom čestitamo Magnusu Carlsenu na zasluženoj pobjedi: on je dostojan šampion na kojeg svi ljubitelji šaha mogu biti ponosni!

https://ruchess.ru/news/report/zevki_na_fone_stressa/

 

Оставите одговор