Skandal u Torinu (2006)

Piše: GM Dmitry Kryakvin

Svjetska olimpijada u Italiji završena je rezultatom bez presedana – ruski tim ne samo da nije osvojio prvo mjesto, već nije ušao ni među prve tri ekiepe. Ne smatrajte to šesto mjesto antirekordom – godinu dana prije toga Rusi su bili 14. na Evropskom ekipnom prvenstvu, i još uvijek na kanalu Levitov Chess, obožavaoci harizmatičnog Evgenija Ilgizoviča Barejeva prisjećaju se njegove partije protiv Emanuela Berga, u kojoj je Šveđanin iznenadio ruskog velemajstora gomilom žrtava. Ali upravo su tu u Torinu igrali Kramnik i svi najjači…

Generalno, na kraju turnira svi su se posvađali – sukob se proširio daleko izvan reprezentacije.

Prvi neuspjeh su primili prilično bolno, a glavni trener, slavni velemajstor Sergej Dolmatov, podnio je ostavku. Potreban je bio vrlo kompetentan kandidat, sa najvišim nivoom šaha, a ujedno i bez konflikta.

I takav je pronađen – 27-godišnji velemajstor Aleksandar Motiljev sa svojim rejtingom nešto ispod 2700 već je igrao Superfinale (sa Kasparovom!) praktično po nivou igre bio je blizu reprezentativcima, već imao trenersko iskustvo, pomažući Petru Svidleru i Vladimiru Kramniku, a istovremeno se odlikovao izuzetnim ljudskim kvalitetima.

Najmlađi trener (2007.)

Možda, sa trenutne tačke gledišta, ovo izgleda kao rizičan eksperiment. Na primjer, sada, otprilike u istoj dobi kao i Motylev, su Sasha Predke ili Sanan Syugirov – ako bi dobili instrukcije da upravljaju reprezentacijom, pitanje je da li bi ti momci rizikovali da preuzmu tako težak zadatak? Prije 15 godina Aleksandar se energično bacio na posao, a 2007. je odveo tim na Prvenstvo Starog svijeta u Heraklionu. Reprezentacija Rusije (Petar Svidler, Aleksandar Morozevič, Aleksandar Griščuk, Jevgenij Aleksejev i Dmitrij Jakovenko) pobjedila je u osam od devet mečeva, remizirajući samo protiv španskog tima. Ispostavilo se da je to bio pravi trijumf nakon posljednjeg neuspjeha!

Autor članka se dalje suočava s teškim zadatkom, budući da je tokom godina na čelu ruske muške reprezentacije bilo mnogo kapitena / glavnih trenera. Aleksandar Bah, Jevgenij Barejev, Jurij Dokhojan, Mark Gluhovski i sada Andrej Filatov. Ali čak i tada, Alexander Motylev je gotovo uvijek bio tu – njegove teorijske ‘granate’ su uvijek pogađale pozicije rivala u pravo vrijeme. Međutim, razmotrićemo upravo one turnire na kojima je jekaterinburški velemajstor bio na kapitenskom mostu.

(nastaviće se)

https://ruchess.ru/news/report/yubiley_rossiyskikh_trenerov/

Оставите одговор