ALEKSANDAR NIKITIN
Rođen je 27. januara 1935 godine.
Sedmogodišnji Aleksandar Nikitin zainteresovao se za šah nakon što je u biblioteci svog ujaka pronašao – Laskerov Priručnik za šah, zanimljivu knjigu Emanuela Laskera sa nerazumljivim dijagramima. Dječak je knjigu proučio od korica do korica i otišao u moskovsku Palatu pionira kako bi bolje upoznao ovu igru. Njegovi prvi treneri bili su Andrej Jaroševski i Jevgenij Penčko, a zatim Grigorij Ravisnki – poznati majstor i pedagog. „Ovo nisu Petruške iz Stravinskog, ovo su učenici Ravinskog!“ bila je popularna fraza među šahistima sredinom prošlog vijeka.
Nikitin je postao jedan od najjačih juniora Sovjetskog Saveza i ispunio je zahteve za majstorom u prvoj godini pohađanja Palate pionira – tada je to bilo nevjerovatno dostignuće. Međutim, tada nije želio da krene kerijerom profesionalnog šahiste i, nakon što je završio školu sa zlatnom medaljom, upisao se na tehnički univerzitet, a zatim je radio 15 godina kao radio inžinjer, rijetko posvećujući vrijeme šahu. Godine 1955., 1957. i 1958. osvojio je titulu studentskog svjetskog šampiona kao član sovjetskog tima i 1959. godine učestvovao je na nacionalnom šampionatu, ali – kao što je i sam Nikitin priznao – shvatio je nemogućnost kombinovanja dva ozbiljna zanimanja.
Profesionalna karijera Aleksandra Nikitina neprekidno je napredovala, ali se ljubav prema šahu nije smanjivala i 1973. godine odlučio je da promijeni život kada je prihvatio ponudu da pređe u Državni komitet za sport kao trener nacionalnog tima. Ubrzo se dogodio sudbonosni sastanak: 1973. godine, na turniru juniora u Vilnjusu, upoznao je 10-godišnjeg Garry-ja Weinsteina (Kasparov).
Aleksandar se prisjećao: „Nisam morao da idem u Vilnjus. Juniorska takmičenja nisu bila moja obaveza. Ali prijatelj i kolega Anatolij Bihovski – poznat u svijetu šaha kao dječji trener – zamolio me je da ga zamenim na putovanju u Litvaniju, pošto je odlazio na neki veliki međunarodni turnir. I odlučio sam da mu pomognem …
Bio sam zapanjen Garijevom erudicijom u otvaranjima i fenomenalnom memorijom, koja je bila fokusirana i nevjerovatnom upornšću. Bez napora je računao višepotezne kombinacije – za njega to nije bio težak zadatak, već zabavna igra. Ispostavilo se da voli da čita i da je njegov krug interesovanja bio izuzetno širok. Imao je veliko znanje iz geografije i poznavanju istorijskih činjenica i datuma. Njegov način čitanja bio je jako glasan, a njegovo zapanjujuće pamćenje osiguravalo je čvrsto prihvatanje izložene materije. Svaki pokušaj da se testira njegova erudicija često je stavljao njegove izazivače u teške situacije, jer se ispostavilo da je dečak znao više od ispitivača.“
Ubrzo je Aleksandar počeo da trenira Garija i ostao je s njim na dugom i teškom putu ka svjetskom šampionatu. Nikitin je bio sekundant Kasparova u mečevima između 1983-1987 …
Aleksandar Nikitin je detaljno i iskreno opisao njihove zajedničke napore u svojoj knjizi “Sa Kasparovom godinu za godinom, potez za potezom”, koja je objavljena 1998. godine i koja je postala vrlo tražena.

2019.godine objavljeno je drugo izdanje ove knjige, gdje je autor uvrstio prethodno neobjavljene partije trening brzopoteznog meča iz meča 1978. godine između Garija Kasparova i Mihaila Talja.
A.Nikitin je 1980. godine dobio titulu „Priznati trener Azerbejdžanske SSR“ i 1986. „Priznati trener SSSR-a“. U novom vijeku, jedan je od prvih koji je dobio novu titulu „Viši trener FIDE“. 2004. godine.
„Sala za igru je postajala moj Olimp, kada je Garri pobjeđivao i pretvarala se u Golgotu i kada bi pretrpio poraz. Kroz mnogo godina sam ga upoznao tako dobro da sam gotovo bez greške mogao da osjetim o kojem potezu razmišlja i da li mu se sviđa pozicija. Nekoliko godina sam mu bio neobičan psihološki izvor podrške, povećavajući mu samopouzdanje tokom takmičenja. Čak i u najtežim situacijama, ostao sam miran i pokušavao sam to da to prenesem svom učeniku. Rijetki trenuci u kojima moji živci nisu izdržali događaje na šahovskoj tabli ostavili su rane u mom srcu za čitav život. “ (A. Nikitin)

Pored Kasparova, Aleksandar Nikitin je trenirao francuskog šampiona Etjena Barkota i Dmitrija Jakovenka, člana ruske reprezentacije i evropskog šampiona. Bio je trener i sekundant Borisa Spasskog tokom njegovod revanš meča sa Robertom Fischerom 1992. Između 1977. i 1993, Nikitin je vodio školu mladih šahista Sportskog društva Spartak, koja je kasnije dobila ime po Tigranu Petrosjanu. U ovoj školi su učili mnogi poznati velemajstori, uključujući Borisa Gelfanda, Levona Aronijana, Aleksandra Grischuka, Dmitrija Jakovenka i druge. U 2012-2013. učestvovao je u školskom programu „Šahovske nade Rusije“. Član je Trenerske komisije Ruske šahovske federacije.
Aleksandar Nikitin je autor niza knjiga, uključujući “Mihail Čigorin” (objavljene u Moskvi 1972. godine, sa E. Vasjukovom i A. Narkevičem kao koautorima) i knjige “Sicilijanska odbrane. ševeniška varijanta” (objavljene u Moskvi 1984. godine, sa G. Kasparovom kao koautorom). Pomogao je Garriju Kasparovu da pripremi jednu od svojih knjiga iz Kasparovljeve serije “Moji veliki prethodnici” i “Kasparov protiv Karpova”.
