Piše: Velemajstor Milan Draško
(Peti nastavak)
Prelazak Alpa
Odlazimo prema poznatoj marini Kantaoui, prolazeći pored velike pješčane plaže Buzafer, luksuznog hotela „Movenpik“ i najveće tuniske diskoteke „Bora Bora“, koja prima 3000 posjetilaca. To je noviji dio grada i podsjeća na Evropu.
Prije prolaska kroz kamenu kapiju marine Kantaoui, nalazi se zoo-botanički vrt. Penjem se na ogradu da fotografišem kamile.
Desno od vrta je živopisni hotel „Hannibal Palace“.
Počinjemo razgovor o proslavljenom vojskovođi nekadašnje sredozemne velesile Kartagine, Hanibalu, (247-183.p.n.e.), najčuvenijem po dostignućima iz Drugog punskog rata sa Rimom. Nekoliko rečenica o vremenu koje je prethodilo Hanibalovoj slavi.
Tunis je ušao u istoriju dolaskom Feničana koji su, razvijajući svoju trgovačku mrežu, osnovali niz stanica u zapadnom dijelu Sredozemlja, te izvan Gibraltarskog tjesnaca Jedna od najznačajnijih takvih stanica bila je Kartagina koju su Tirani osnovali na tuniskoj obali 814. p.n.e. Po legendi grad je osnovala kraljica Elisa (Didona u Rimljana), sestra tirskog kralja Pigmaliona.
Između 6. i 5. vijeka p.n.e. rivalitet s Grcima izazvao je Kartaginu na jačanje sopstvenih potencijala: uskoro je kontrolisala cijeli sjeveroistok zemlje te pojačala svoj autoritet nad drugim feničanskim teritorijima na afričkoj obali. Tada se proširuje na sjever, privučena trgovinom kalajem, i na jug, radi trgovine zlatom sa Sudanom.
Početkom 3. vijeka p.n.e. Kartagina je postala velika pomorska i trgovačka sila koja je potpuno kontrolisala trgovinu i plovidbu u vodama zapadnog Sredozemlja. Posjedovala je brojna područja i izvan Afrike: jug Iberskog poluostrva, zapad Sicilije, Korziku, Sardiniju i Maltu. Nesposobnost uključivanja berberskog stanovništva u svoju civilizaciju učinila je Kartaginu ranjivom, kada su Rimljani istisnuli Grke kao glavne takmace. Boreći se za kontrolu zapadnog Sredozemlja, dvije sile ušle su u sukob (Punski ratovi). Posjed Sicilije bio je u središtu sukoba koji su se vodili tri puta, počevši od 264. godine p.n.e. Pobuna Berbera tokom Prvog punskog rata pridonijela je pobjedi Rima nad Kartaginom.
Prvi punski rat bio je, više od bilo kog dotad vođenog, obilježen nizom velikih pomorskih i kopnenih bitaka s brojnim dramatičnim preokretima ratne sreće. Među njima bitka kod Eknoma (256. godine p.n.e) zauzima posebno mjesto jer su, osim po snagama angažovanim s obje strane i po dramatičnosti dešavanja, pobjeda rimskog brodovlja i težak poraz Kartage označili konačan slom kartaške pomorske sile. Bila je to najveća pomorska bitka antičkog doba. Kartaga više nikad nije uspjela vratiti nekadašnju prevlast na moru. Kartaški pokušaj vraćanja inicijative na moru Rimljani su slomili u posljednjoj velikoj bici, kod Egatskih ostrva, 241. p.n.e. Kartaga je morala potpisati mir pod nepovoljnim uslovima. Kartagina se nije mirila s porazom. Dogodiće se još dva rata i proći skoro 100 godina dok Rim ne postane neprikosnoveni vladar Starog svijeta.
Jedini grad na Iberijskom poluostrvu koji je bio južnije od rijeke Ebro, a nije bio pod vlašću Kartažana, bio je Sagunt koji je stupio u savez s Rimom.
Nakon višemjesečne opsade grada i velikih napora Hanibalove vojske, trud se isplatio i grad je bio zauzet. To je bio Hanibalov cilj, u namjeri da konačno započne rat s Rimljanima koji već duže vrijeme iščekuje.
Sljedeći korak Hanibala bio je prebacivanje ratovanja na protivničku teritoriju, a isto tako razmišljali su i Rimljani. Kartažanska vojska odlučila se uputiti na dug i mukotrpan put preko Alpa u Italiju.
„Prelaz preko Alpa, iako malo usiljeno, opisuje se još uvek kao dubok doživljaj celog bića i kao vanredan čas duševnih divljenja. Odlazak u Italiju još uvek znači čekanje čuda i put hodočašća, a značaj koji se samome sebi pri tom pridaje, izgleda, u maglovitim planinskim vencima, nad ogromnim svetlim ravnicama, kao sen Hanibalova, čudna, tajanstvena, afrička i veličanstvena, sa svojim mračnim slonovima, na snegu u visinama“. (Crnjanski: „Ljubav u Toskani“ 160–161)
Konzul Kornelije Skipion trebao je presresti Kartažane na prostoru današnje Francuske i riješiti s njima rat u jednoj odlučujućoj bici, no krenuo je prekasno. Više nije mogao stići Kartažane koji su prešli rijeku Druenciju u Galiji te se Kornelije Skipion vraća s brodovima u Italiju. Na putu je Hanibal ušao u savez s Galima koji su mu pomogli na putu preko Alpa. Međutim, imao je problema s autohtonim stanovništvom koje je nastanjivalo planinske predjele. Ti domoroci poprilično su ometali prolaz kartažanske vojske i nanosili Hanibalu sve veće gubitke. Tit Livije kaže da je veći uspjeh za Hanibala bio što je uspio potaknuti vojsku da ne pobjegne od opasnosti terena, nego suočiti se s neprijateljem. Veliki problem bili su i strašljivi slonovi koji su izazivali paniku među vojnicima te su zajedno s njima ponirali niz strme padine. Domorodačka plemena su napadala Hanibalovu vojsku bacajući velike komade kamenja na njih dok su se provlačili kroz tjesnac. Kartažani su uspjeli proći, ali psiha vojnika bila je na niskom nivou. Bili su vrlo utučeni i obeshrabreni od svih nedaća i gubitaka koje su doživjeli na putu, ali Hanibal ih je ohrabrivao pokazivajući im njihov cilj – Italiju.
Prelaz preko Alpa trajao je 15 dana. Broj cjelokupne vojske gotovo se prepolovio, no Hanibal je savladao još jednu prepreku u nizu i bio je korak bliže Rimu. U njegovoj vojsci bilo je oko 100 hiljada pješaka, 13 hiljada konjanika i četrdeset slonova dovedenih iz Afrike. Krenuli su u rizičan poduhvat prema sjeveru Italije. Hanibal je potom hrabro sišao u dolinu rijeke Po, gdje mu se pridružuju Gali.
Velemajstor Milan Draško
(Sutra nastavak)