Emil Sutovski o Mihailu Talju
(4. nastavak)
Foto: Rob Croes
Nažalost, to nije bilo dovoljno u meču kandidata 1980. protiv Lava Polugajevskog. To nije bilo dovoljno zbog svjesne, ali nemarne odluke. Mihail Nekhemevič je pogrešno zaključio da će moći da se takmiči sa Levom Abramovičem, najboljim svetskim analitičarom otvaranja na njegovoj teritoriji. Naravno, Talj se pripremio – a jedan od najsjajnijih analitičara tog doba Alvis Vitolins mu je pomagao – ali sve se završilo predvidivo. Polugaevski je ubjedljivo pobijedio, a Talj, koji je do tog trenutka stekao nevjerojatan rejting od 2705 (treći nakon Fischera i Karpova), počeo je polako da pada. Ali još je bilo 12 godina njegovog života ispred njega sjajnih nastupa.
Bila je tu nevjerovatna pobjeda na prvom svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu (1988.), bilo je mnogo zanimljivih partija, izuzetan uspjeh na Međuzonskom turniru u Tascu (1985.) i dobar rezultat u mečevima kandidata. Bio je to novi Talj: jedna trećina njegovih partija završila bi neriješeno samo nakon jednog sata igre; naučio je da igra drugačiji šah i značajno popravio svoj bilans protiv Korčnoja. Ali on je umirao ispred nas – bilo je bolno gledati vrlo bolesnog pedesetogodišnjeg Talja – ali koji je i dalje održavao najviši nivo igre. Istovremeno je ljubav prema šahu dijelio u mnogobrojnim člancima, nastupima, treninzima s djecom … Talj nije zbog svoje bolesti postao ljut ili nervozan – uvijek je bio isti Miša, genije koji se stalno mijenjao, ali je i dalje ostao vjeran sebi.
(Kraj teksta)
Emil Sutovsky, generalni direktor FIDE