Piše: Velemajstor Milan Draško
(Četvrti nastavak)
„I ljubav što čezne, i jed što se gnuša,
Sve je samo pesma; dok mre u dubini
Sva u čudnu svetlost obučena duša –
Kao zvezda što se raspada u tmini“.
(Dučić-„Pesma“ odlomak)
Pokazalo se da pres konferencija neće biti održana. Nešto prije 13 sati, Karpov i Oksana polaze prema opštini da se sretnu sa gradonačelnikom Mirkom Ćurićem. Mnogo nas je u pratnji. Dok traju razgovori, mi čekamo u maloj sali gdje je postavljen mikrofon. Velika sparina. Odjednom, mlada crnokosa žena, u plavoj majici, gubi svijest. Potrčao sam stepenicama da donesem vode. Skoro se sudarih s mladićem koji u obje ruke drži čaše vode. Čim je malo popila, djevojka dolazi sebi. Kad je sastanak završen, daju se izjave. Sala puna, veliko interesovanje.
Gradonačelnik Mirko Ćurić je izrazio očekivanje da će Škola šaha u Trebinju biti na ponos svih, a posebno mladih talenata.
On je istakao da će do početka oktobra Grad Trebinje i nadležno ministarstvo uputiti pismo podrške za održavanje Svjetskog prvenstva za mlade 2022, za uzraste od 10, 12 i 14 godina. „Nadamo se da ćemo u tome uspjeti i da ćemo, kao dobri domaćini, 2022. godine u Trebinju ugostiti svjetske šahovske nade“.
Karpov je izrazio nadu da će Šahovska federacija, Šahovski klub, kao i Trebinje biti dio budućeg sportskog programa za razvoj djece. „Ako nam uspije, a nadam se da hoće, rado bismo 2022. godine organizovali Kadetsko prvenstvo svijeta ovdje u Trebinju“. Karpov ističe da je gradonačelnika informisao da će u budućnosti organizovati onlajn turnire na kojima će učestvovati i djeca iz Trebinja i tako će im biti omogućeno učešće na međunarodnim takmičenjima.
Koča Govedarica: „Danas je praznik šaha i sporta, jer će sporazum sa Šahovskom akademijom „Anatolij Karpov“ pomoći da trebinjski šahisti ostvaruju značajne rezultate i uspjehe ne samo na domaćoj nego i na međunarodnoj sceni. Sporazumom je to definisano, podržaće nas i gradska uprava, a mi ćemo sve učiniti da škola koja će sada nositi naziv Međunarodna škola šaha „Anatolij Karpov“ Trebinje bude na ponos i da će biti prepoznatljiva u Evropi kao rasadnik mladih šahista i kao sportska grana koja će biti na čast Trebinju i Hercegovini“.
Dok Karpov i Oksana lagano koračaju prema hotelu, prilazim da ih upoznam sa lijepom idejom koju je osmislio pjesnik Andrija Radulović (majstorski kandidat). Radi se o meču u ubrzanom šahu između Karpova i najboljeg crnogorskog velemajstora Nikole Đukića. Htio sam da kažem nešto o Nikoli i njegovim referencama, ali me Karpov prekinuo:“Znam ja ko je Đukić“. Govorim Karpovu da je Đukić oduševljen idejom, on se smije, drago mu je. Karpovu se dopada ideja, odmah je zatražio moju mail adresu.
Šetam pored pijace sa Dragom Benderaćem, nekada uglednim privrednikom, ocem proslavljene šahistkinje, Ane Benderać (WGM). Drago je danas stalno sa nama. Prilika je da istaknem da je ženska ekipa ŠK Trebinje, predvođena, Anom, trijumfovala na Premijer ligi Bosne i Hercegovine u Tuzli (jun 2019). Pitam ga za fide majstora Srđu Benderaća, nekada nadu sarajevske Bosne. „I ove godine radi u Dubrovniku, bez obzira na Covid19“. Sa Srđom sam uvijek imao dobru i često šaljivu komunikaciju. Rekao mi je prije nekoliko mjeseci da čak 5000 ljudi iz istočne Hercegovine radi u Dubrovniku. Takav je trend posljednjih godina.
Eh, Dubrovnik! Trubaduri su pjevali o palmama koje njišu grane, mirisu behara i ljubavi. Tereza, na jedinstven način, „Prijatelji stari gdje ste“ i „Nono, dobri moj nono“. Ibrica je pjevao „Šalom Sara“ i decenijama priređivao ponoćne koncerte na Dubrovačkim ljetnjim igrama. Ranih osamdesetih zablistao je pijanist Ivo Pogorelić, koji će uskoro steći svjetsku slavu. U drugoj polovini osamdesetih često sam dolazio u čudesni grad. Boravio u hotelu „Kompas“, na Lapadu. Imao sam tada djevojku romantičnog imena. Voljeli smo prošetati stazom iznad mora do Babinog Kuka. Uveče bi odlazili na Stradun i peli se onim bočnim stepenicama što „vode u nebo“. Momo Kapor je u maštao da jednog dana sa stepenica crkve svetog Vlaha, pređe u kultnu Gradsku kavanu.
Tamo ste, uz malu dozu sreće, mogli vidjeti Koču Popovića i Danila Kiša. Koča je u Dubrovniku imao mali stan. Volio je plivanje i tenis, a Kiš gitaru i ćasakanje uz čašicu. Koliko mudrosti za malim kafanskim stolom! Često su pijuckali konjak na terasi hotela „Argentina“.
Šetnja sa Dragom asocirala me na davni događaj. Tokom juna 1994. održana su dva atraktivna, vezana turnira, po ubrzanom tempu. U Bijelom Polju i Trebinju. Iz Trebinja je stigao specijalni autobus da preveze šahiste. Drago je vođa puta. Njegova uloga bila je značajna zbog činjenice da je rat u Bosni i Hercegovini bio u punom jeku. Kako će biti na granici? Sve je proteklo dobro. Igrali smo u osnovnoj školi, blizu Dučićevog parka. Jak turnir, nastupa desetak velemajstora.
Susreti sa ljudima iz zavičaja bili su tada vrlo emotivni. Sa rodbinom, pogotovo. I vidim, približava se moj ujko Joco, koji je izašao iz Mostara skoro dvije godine nakon početka rata. On je bio jedan od najomiljenijih rođaka, pun duha. Iznenada me podiđoše takvi trnci, da sam mislio da ću se srušiti! Počeo je turnir, petnaestak mojih rođaka i prijatelja su stalno pored mog stola. U nekom posebnom nadahnuću zabilježih šest uzastopnih pobjeda! Sa tri brza remija stigao sam prvi na cilj.
Turnir je organizovao ŠK Leotar u kome je tada i ranije radio izuzetan trener i šahovski radnik, Mirko Albijanić. Ana i Srđo Benderać bili su Mirkovi učenici. Igrao sam za Leotar, krajem devedesetih. Predsjednik kluba Pero Kukić važio je za čovjeka kome se vjerovalo. Najzaslužniji za zaposlenje moje majke u vrtiću, koji se nalazi pored Sabornog hrama Svetog Preobraženja Gospodnjeg (u Dučićevom parku). Majka je devet izbjegličkih godina provela u Trebinju. Igrao sam Pojedinačno prvenstvo Republike Srpske 1999. u hotelu „Leotar“. Iako sam spavao u „Leotaru“, svako veče sam odlazio kod majke, u naselje Hrupjela. Nikad mi čajevi nisu više prijali nego tada! Majka je stavljala razne trave, dosta limuna i meda. Osjećao se miris ljubavi i dah nostalgije za izgubljenim zavičajem.
Sa bratom i majkom u Tasovčićima
Sljedeći susret s Karpovom dogodiće se u Vinskom podrumu „Petijević“, u 19 sati. Biće to nezaboravno veče!
Velemajstor Milan Draško
(Sutra nastavak)