Velemajstor Genna Sosonko: Kraj (2.nastavak)

Velemajstor Genna Sosonko: Kraj

(2. nastavak)

Pogledajmo problem koji se direktno odnosi na šahiste i čije je konačno rešenje još jako daleko: potpuno otvaranje granica za redovan vazdušni saobraćaj. Najveće avio kompanije na svijetu, koje nestrpljivo iščekuju kraj bankrotirajućeg stanja, već su najavile da će „socijalna distanca“ ostati još neko vrijeme, čak i nakon što se ova katastrofa završi. Neko vrijeme? Pitam se koje. Tajvanske i filipinske linije već su predstavile nove uniforme za svakog člana posade: osim maski, oni će morati da nose i posebne naočare, plastične rukavice i posebnu pregaču za jednokratnu upotrebu. A šta će biti sa budućim avionskim putnicima? Air France i KLM su obavjestili da će, pored činjenice da će svaki putnik dobiti masku prije polaska, morati da ima dokument koji potvrđuje da je zdrav.
Mnogi aerodromi u svijetu već se pripremaju da provjere buduće putnike na simptome bolesti. Putnici će morati da odgovore na pitanja o rođacima i poznanicima koji su bolesni od koronavirusa i o onima sa kojima su nedavno bili u kontaktu, a neke zemlje već zahtjevaju poseban sertifikat „covid-19“. Prije pasoške kontrole, carinske inspekcije i ukrcavanja, neće biti tako teško pratiti poštovanje 1,5-metarske „socijalne distance“, ali šta uraditi unutar samog aviona? Neki predlažu da se riješi problem popunjavanja postojećeg prostora  kontejnerima, čineći avion upola teretnim, neki – da se putnici u sredini stave da budu okrenuti leđima jedni drugima i takođe da ih za vrijeme leta  oblače. Ali bez obzira na to koje mjere budu preduzete, postoji samo jedno moguće rješenje problema: karte će biti skuplje, mnogo skuplje.

Predsednik Ryanaira već je najavio da s obzirom na “socijalnu distance” unutar aviona, svaki let će  postati neisplativ. Sa njim se slažu direktori i druge kompanije. „Vrijeme za jeftine letove je završeno“, kažu, a skoro sve aviokompanije već su najavile više cijene karata (ponekad značajne). Zaključak je jasan: avionski prevoz će biti privilegija samo bogatih ljudi.

Restorani, kafići, bioskopi i koncertne dvorane, čak i nakon prestanka pandemije, takođe se pripremaju za rastojanja od jedan i po metar. Skoro sigurno da će biti za dugo zaboravljene hiljade ljudi na koncertima pop i rok zvijezda, fudbalskim utakmicama i drugim javnim događajima.

U prošlosti su dolazile horde turista koje su punile muzeje Rima, Njujorka, Pariza, Londona, Venecije, Sankt Peterburga i Amsterdama. Ispred Mona Lize ili Noćne straže, publika je stajala gotovo rame uz rame, ali je iza njih stajalo više redova posjetilaca, željnih   da bolje vide kreacije genija. Muzeji će se obavezati da uvedu razdvajanje ulaza i izlaza, svojevrsni jednosmjerni saobraćaj, i ograničiće broj posetilaca koji istovremeno pune dvorane. A sama posjeta može se ostvariti samo nakon preliminarnog onlajn zahtjeva na web sajtu muzeja.

Ali čak i ako se bavimo novim normama u skoro svemu, ljudi će im se prilagoditi. Na kraju, čovjek se navikne na sve, druga je stvar koliko će brzo biti zaboravljen život koji se nekada vodio?
Da se ​​ponovo vratimo na avionske letove kao primjer. Da li se sjećate da prije dvije decenije na aerodromima niste morali da skidate spoljnu odjeću i kaiševe, istresate džepove, izbacite flašu mineralne vode, stojite u pozi uhapšenog čoveka u skučenoj kabini, uzdignutih ruku, bezuslovno da pristanete na predloženu inspekciju i opravdavate, objašnjavate ako ste potpuno zaboravili na bocu toaletne vode koja je prelazila dozvoljenu količinu.

Ali takva su bila vremena, koliko god se to danas možda čini neverovatnim. Naravno, budućim generacijama biće neuporedivo lakše da žive sa ograničenjima koja su danas nametnuta nego onima koji su odjednom prebačeni u novu stvarnost za sebe: neće biti ničega za poređenje mladima. Još jednom se sjećam istine koju su stari Grci znali: ne imati i imati, a onda izgubiti – to su različite stvari.

Očigledno je da korona virus, usprkos problemima koje izaziva, nije toliko opasan da bi mogao postati prijetnja čitavom čovječanstvu. Ovo je mišljenje svih glavnih virologa i epidemiologa na svijetu, i oni obično nisu skloni sentimentalnostima.

Mnoge zemlje (uključujući Rusiju) su već najavile da će sačuvati dio restriktivnih mera korona virusa do pojave vakcine. Čak i ako se vakcina stvori u roku od godinu i po dana, njeno široka primjena obično zahtjeva još nekoliko godina. Potrebni su apsolutni dokazi o njenoj bezbjednosti i efikasnosti (oko pet godina, prema skromnim procjenama).

Ljudi će biti otuđeni i čak će se taj odnos ojačati, a prisustvo sve dostupnijih i raznolikih mogućnosti virtualnog svijeta samo će tome doprinijeti. Da li će to uticati na ljudske odnose? Da li će se međusobna pomoć i empatija povećati?

Zaista ne verujem da će neki altruistički osećaji odjednom početi prevladavaju u ponašanju ljudi. Ako se to dogodi, pravi razlog će biti drugačiji: princip međusobne pomoći, empatije postaće najprihvatljiviji sa čisto praktičnog, pragmatičnog stanovišta. S obzirom da smo koristili termin „empatija“, daću primjer koji simbolizuje njegov početak. Okrugli sto velikih dimenzija, u čijem je središtu veliki činija sa ukusnom čorbom. Oko stola su gladni ljudi sa dugim kašikama, pomoću kojih lako mogu doći do jela. Problem je u tome što su kašike toliko dugačke da ih ne mogu okrenuti ustima da bi uzeli hranu. Šta da radite? Tako možete umrijeti od gladi. Dok se neko nije sjetio: možete da nahranite komšiju nasuprot sebe, sopstvenom kašikoma, a on će vas. Ustvari to se mora uraditi, čak i ako ljudi koji sjede za stolom imaju potpuno drugačije poglede na moral, politiku i sve ostalo. Da li će čovječanstvo doći do istog zaključka? Ili će prevladati biološki princip, najbolje izražen starom formulom osuđenika – „Ti umri danas, a ja ću – sutra“?

(Nastaviće se)

http://chess-news.ru/node/27061

Оставите одговор