Suat Atalik: „Princip skoro svih šahista: platite mi i reći ću da ste dobri“
(5. nastavak)

E.SUROV: Kako izaći iz ovog začaranog kruga? Kako promijeniti mentalitet šahista? Ili šta treba promijeniti?
S.ATALIK: Opet, vrlo važno pitanje. Mnogo sam razmišljao o tome. Ali moram reći da sam po prirodi vjerovatnije rušitelj nego graditelj. A s obzirom da nemam toliko prilika da nešto sagradim, moje stavove ne treba shvatiti tako ozbiljno. Ipak vjerujem da je glavna stvar da treba analizirati šta se događa u FIDE. FIDE je konglomerat federacija, po jedan predstavnik iz svake. Već postoji problem: ovaj besmisleni protok ljudi, zagušenje … U ovoj fazi to je potrebno ispraviti. Usput, problem nije ni iz vremena Makropoulosa, nego bih rekao i ranije – iz vremena Euwea. Sjećam se Olafssona, Gligorić, Ragozina … To su osobe koje su predstavljale svoje zemlje u upravljačkoj strukturi FIDE. Zato je jedina šansa za ispravljanje situacije dao nacionalne federacije u FIDE izaberu ljude koji razumiju šta šahu treba. Inače, kao što vidite, imamo dva zeca koji su se dokopali jedne šargarepe.
E.SUROV: Reći ću vam da ako se međunarodnom federacijom upravlja iz Kremlja, nije važno kakvi se ljuti du biraju i na šta oni „utiču“.
S.ATALIK: To nije sporno. Samo moraju samo prihvatiti kritiku, jer u protivnom neće moći napredovati prema demokratiji. Pogledajte šta se događa na izborima. Neko dolazi sa vrećom novca i kupuje sve afričke federacije, neko sam kontroliše sve glasove Južne Amerike, Azija napreduje i Evropa … Pa, u redu, neću govoriti o Evropi. Ovo nisu izbori! Danas Ilyumzhinov, sutra Dvorkovich, prekosutra će biti doveden neko drugi, bez obzira odakle dolazi.
E.SUROV: U chatu vas pitaju: „Karpov i Kasparov kandidovali su se za predsjednika FIDE. Da je jedan od njih postao predsjednik, bi li bilo bolje za šah ? “
S.ATALIK: Dobro pitanje. Naravno, nisam vizionar za predviđanje što bi se dogodilo ako… Samo jedno mogu da kažem sa sigurnošću: sramota i sramota, kada neki čovjek koji se zove Ilyumzhinov, koji ne predstavlja ništa u šahovskom svijetu, pobijedi na izborima one koje ste naveli. Ludilo! To ne bi trebalo biti! Morate početi s ovim. S jedne strane vaga je prazna, s druge – dva velika imena, i oni gube. Možemo voljeti ili ne voljeti nešto što govore Garry Kimovich i Anatoly Evgenievich, to je drugo pitanje. Ali ni u jednom drugom području ne bi se moglo dogoditi ono što se dogodilo nama. Oprostite na pretjerivanju, možda sarkazmu, ali kao kapiten evropskog tima na internet turniru, Garry Kimovich također izgleda prilično čudno.
E.SUROV: Evo, usput smo, prešli smo na još jednu aktuelnu temu. Postoji li još nešto što vam se čini čudno na internet Kupu nacija?
S.ATALIK: Ovo je generalno neka vrsta vještački stvorenog turnira. Shvatam da se šah razvija na internetu … Ali prvo, to je dosadno za gledaoce. A nisam jedini koji ima takav utisak. Lažni šah ne odražava stvarnu ravnotežu snaga igrača i uopšte sve izgleda nekako djetinjasto. Naravno, svako ko ima vremena za gledanje, može to gledati. Ja nisam mogao. Iako sam iskreno pokušao – otišao sam na sajt gdje su Svidler, Gustafsson, čak i Carlsen komentarisali, ali uzalud.
Zanimljivo je pogledati sastave ekipa. Turnir se zove „Kup nacija“. Ime govori samo za sebe. I šta vidimo? Velemajstor iz Jermenije Aronian igra za Evropu, a velemajstor iz Azerbejdžana Radjabov igra za Ostatak svijeta, zajedno sa Saduakasovom iz Kazahstana, Cori iz Perua i Firouzjom iz Irana. A gdje je Mair [Mammadov]?
E.SUROV: Molim.
S.ATALIK: To ja, malo zadirkujem. Ali ozbiljno: Aronian i Radjabov predstavljaju međusobno zaraćene zemlje, sjećamo se da jedni nisu došli na Olimpijske igre zbog toga, a drugi da nisu došli … I sada, čim se novac pojavi na stolu, kao na ovom internet turniru , svi odmah zaćute. Ispostavilo se da bi mirno svi pristali da igraju čak i za tim Planete majmuna.
(nastaviće se)