Anatolij Karpov: „Vriјeme je sve pokazalo: ја živim u Moskvi, a Kasparov u Njujorku već deset godina“ (1. nastavak)

Anatolij Karpov: „Vriјeme je sve pokazalo: ја živim u Moskvi, a Kasparov u Njujorku već deset godina“

27.04.2020 17:15

Vladimir Solovjev pozvao je Anatolija Karpova u jednu od svojih emisija. Evo dijela tog razgovora.


V.SOLOVIJEV: Počnimo sa nečim velikim i lijepim. Jer je nemoguće drugačije nazvati Anatolija Evgenijeviča. Za ljude moje generacije, Anatolij Evgenijevič Karpov je čovek koji predstavlja sam šah. Anatolije Evgenijeviču, neki arogantni provokatori pokušali su da me nagovore da stavim šahovsku tablu i kažem: „Da odigramo partiju?“ . I ja sam im ispričao priču o tome kako ste na rođendan Arkadija Dvorkoviča igrali sa njim. I tu je  postojala šansa da on remizira. Ali uvijek ste  vršili pritisak na poziciju Arkaša. I na pitanje: „Pa, kako to igrate, Anatolije Evgenijeviču, zar  Arkadiju nije danas rođendan ?“ – odgovorili ste : „Pa, neka odigra potez.“ Jer rođendan jedno, a šah je svijet za sebe i ni na koji način ne prihvata nepoštovanje odnosa prema sebi.

Dobro veče, Anatolij Evgenijevič!

A.KARPOV: Dobro veče!

…

V.SOLOVIJEV:  Kako ste uspeli preživjeti sve ovo – u početku ste bili apsolutno voljeni, zatim je bio neki čudan osećaj kada se Kasparov pojavio, taj čudni sukob s njim, a zatim su vas počeli doživljavati kao neku vrstu komuniste u šahu, nekog šahovskog funkcionera? I tada su svi odjednom shvatili da ste sjajan šahista, dvanaesti svetski šampion, i u istoriji ste zauvijek, bez obzira na to što govorite ili pišete, bez obzira na to koliko griješite.

A.KARPOV: Naravno, to je vrijedilo mnogo truda i trošenja nerava. Ali moje prve sijede vlasi su se pojavile baš tada, jer su iskustva bila vrlo jaka. Ali sam izbjegavao skandale. Da sam upadao u skandale, možda ne bih tako preživio. Ali odlučio sam da moram da sačekam i vrijeme će pokazati. A u stvari, vrijeme je pokazalo i dokazalo sve: Živim u Moskvi, a Gari Kimovič živi u Njujorku već deset godina.

V.SOLOVIJEV:  Činilo mi se da se ponašate iznenađujuće plemenito, s nekim vašim unutrašnjim taktom i plemenitošću, prolazili ste kroz sve te situacije i niste dali da vas nikakva prljavština uznemirava. To mnogo zamara .

A.KARPOV: Naravno. Ali ispostavilo se da je tako bolje. Moglo je iI da ne uspije.

Sjećam se kako sam 1993. godine učestvovao na izborima za državnu Dumu. Ovo su bili moji prvi izbori, otputovao sam na Ural. A onda su stvorili neku grandioznu aferu – objavili su film „Iza zidina Kremelja“ ili nešto tako slično u emisiji „Čovjek i zakon“. I objavili su film usred kampanje, nedjelju dana prije glasanja. I naravno, na izborima sam izgubio samo zbog ovog filma, jer je bilo puno legendi i izmišljotina. Pokažu neki ugao i kažu: „Ovde je bila torba sa novcem. Tačno, nismo je našli, ali zato što je Karpov pokupio ovu torbu sa novcem. “

V.SOLOVIJEV: „… ali miris novca i dalje vrijedi.“

A.KARPOV:  Da, tako je, bilo je vrlo neprijatno. Pored toga, izgubio sam izbore u svojoj zemlji. Ali kako su mi tada svi govorili – i prijatelji i neprijatelji – film se pokazao velikim trikom u toj kampanji.

V.SOLOVIJEV: Ispostavilo se da je to bio trik, ali na kraju ste ipak pobjedili.

A.KARPOV: Konačno, da.

V.SOLOVIJEV:  Pogledajte kako se to dešava. Kao što je rekao jedan vrlo mudar čovjek: „U Rusiji se mora živjeti dugo da bi se dočekala pravdu“.

A.KARPOV: Da, ali ne samo u Rusiji. Dobro je živjeti dugo.

(Nastaviće se)

Оставите одговор