Velemajstor Milan Draško: Susreti sa Mihailom Taljem (petnaesti nastavak) – Spaski stiže u ponoć

Susreti sa Mihailom Taljem

Petnaesti nastavak

Spaski stiže u ponoć

Beogradski list „Politika“ organizovao je 1967. godine veliki brzopotezni turnir na kome su igrali Petrosjan, Talj, Smislov, Keres, Gligorić, Benke, Olafson, Larsen, Mikenas uz još cijeli niz jakih „cugeraša“. Prvo mjesto osvojio je Talj, koji je umjesto nagrade od 5000 dinara dobio za uspomenu – lovačku pušku. Talju je nagradu predala izvjesna Ruška, najmlađa članica redakcije, a on je ovako uzvratio: „Drago mi je što je moj trofej na „Politikinom“ turniru puška, još draže što mi je trofej predala Ruška“!

Boris Spaski i Paul Keres

Legendarna gruzujska šahistkinja Maja Čiburdanidze postala je svetska prvakinja  1978, sa 17 godina (najmlađa u istoriji), pobijedivšu slavnu sunarodnicu Nonu Gaprindašvili. Držala je titulu do 1991, kada je poražena od Kineskinje Ksi Jun.

Olimpijada u Lucernu 1982. Maja Čiburdanidze, Nana Joseliani, Aivars Gipslis, Nona Gaprindašvili, Nana Aleksandrija, Gari Kasparov, Eduard Gufeljd

Kada je imala 12 godina igrala je u tradicionalnom meču SSSR-Jugoslavija. Dobija sve četiri partije protiv naše Vlaste Kalhbrenner-Maček (WIM), posebno efektno četvrtu.

Trinaestogodišnja Maja Čiburdanidze

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Velemajstor Bora Ivkov je tada nazvao Maju „ženskim Fišerom“ Novinar je postavio Talju pitanje: „Kakve su šanse da Maja postane šampion svijeta u muškoj konkurenciji“!? Talj je brzopotezno odgovorio: „One su u svakom slučaju, veće nego da ja postanem šampion svijeta u konkurenciji šahistkinja“!

Jednom je Botvinik napisao pismo Sali, izražavajući zabrinutost za Taljevo zdravlje. Predložio im je da se privremeno presele u Moskvu kako bi se Miša liječio u moskovskoj bolnici. Talj je pročitao pismo i bio zahvalan. Zatim je u šali objasnio Sali suštinu pisma. „Sve sam razumio! Patrijarh se jednostavno zaljubio u tebe u hoće da te preseli u Moskvu. Ali sama procijeni, vrijedi li mijenjati jednog eks-šampiona svijeta za drugog“?!

Milunka Lazarević

Milunka Lazarević nadahnuto priča o Talju. „Spavao je malo, dva-tri sata, kao Napoleon… Takvi ljudi brzo žive, ali i brzo umiru“…

„Kada je u meču Kasparov-Karpov, Karpov izjednačio, ponestale su ideje u štabu Kasparova. To je velika „vojna tajna“, ali lanuću, neka ostane za istoriju da je na dan pauze glasnik otišao na more gde se Miša odmarao, da pronađe „vlasnika ideja“i taj meč je Kasparov dobio“…

„Jednom sam pitala Spaskog kako dobija Talja. Odgovorio je: „Igram dve partije – u jednoj sprovodim svoju ideju a u drugoj stalno dežuram zbog njegovih šahovskih štoseva jer nemate pojma šta mu sve pada na pamet. Kada se završi, iscrpljen sam kao da sam igrao protiv dva velemajstora“.

Boris Spaski o Talju. „Jednom sam mu spasio život“. „Kako“? „U Bugarskoj je sovjetski tim osvojio svjetski šampionat. Bilo je blizu ponoći kada sam odlučio otići kod Miše. Iz otvorenih vrata je izlazio dim, on je spavao u krevetu koji se dimio. Bacio je opušak pored pepeljare i zaspao. Lako se mogao otrovati dimom. Uzeo sam bocu, nalio vodu u kupatilu i sve ugasio“.

Talj se vraćao iz dvorane posle prekinute partije sa velemajstorom Isakom Boleslavskim (Šampionat SSSR-a 1957). Zamišljen prelazi ulicu na zabranjenom mestu. Milicioner ga zaustavlja i pošto nije imao ličnu kartu, odvodi u stanicu. Šef je u kancelariji na stolu imao tablu i analizirao upravo partiju Boleslavski-Talj, jer je poteze javio radio. Ne dižući glavu sa table, pitao je Talja kako se zove, a on je odgovorio:“Mihail Talj“. Komandant je na to dreknuo: „Pa zar još jedan Talj“! „Da, ali ja sam onaj pravi“- odgovorio je Talj. Potom su analizirali celu noć partiju, koju je, uprkos toj pomoći milicije, Talj izgubio.

„Godine 1960. „Novosti“ su organizovale čuvenu simultanku u beogradskom Bezistanu. Na jednoj strani je bio Talj a na drugoj naši poznati umetnici, sportisti i političari. Bio je to veliki događaj za Beograd. Talj je bio legenda. Ja sam dobila redakcijski zadatak da izaberem učesnike. Vraški težak posao. Nema ko nije hteo da se okuša sa prvakom sveta. Sećam se da je glumce zastupao Branko Pleša a fudbalere Miloš Milutinović i Dragoslav Šekularac. I tu je iskrsnuo problem.

„Sa Šekijem“? „Ne, sa doktorom Obradovićem. Crvena Zvezda je tada igrala neku važnu utakmicu i doktor Obradović nije hteo da Šekularca pusti iz karantina. Otišla sam do dr Obradovića i nekako ga ubedila. Rekao mi je:“Šeki može da igra, ali pod uslovom da ovde bude u zakazano vreme“. Simultanka je počinjala u 10 časova a Šekularac je u 13 morao da bude u karantinu. Kada smo stigli do Bezistana, tamo više ni igla nije mogla da padne.

Dragoslav Šekularac iz slavnih dana

Talj je, naravno, sve redom pobeđivao. Videvši da će i Šeki nagrabusiti, kažem Talju:“Onaj tamo je naš čuveni fudbaler Šekularac, ponudi mu remi“. To će njemu značiti više nego išta“. Talj kaže – u redu i ponudi Šekiju remi. Ali Šeki odbije. A spiker gromoglasno objavi:“Veliki Šekularac odbio miroljubivu ponudu velikom Talju“! Šeki sav na nebesima, a u izgubljenoj poziciji. Ja ponovo kažem Talju:“Daj mu remi“. Miša opet ponudi podelu poena, Šekularac pristane uz opšte oduševljenje gledalaca. A ja Šekija za ruku pa u „fiću“ i pravo u „Košutnjak“ dr Obradoviću. Uvek sam držala reč“ (Milunka Lazarević).

Talj piča o neobičnoj navici Sport komiteta iz sovjetskih vremena. „Kada smo putovali na turnire ili mečeve davali su nam list papira. U početku niste znali što je to, potom se razjasnilo. Tamo je pisalo da se ja, Mihail Talj, obavezujem da ću pobijediti na turniru ili u meču. I moram potpisati. Ja sam nekoliko puta potpisao, a kasnije su mi prestali davati. I takve su se stvari dešavale“.

Jevgenij Gik: „Čitav svoj život Talj nije nikoga izdao, nikoga prodao. Odbio je da piše izvještaje za KGB posle putovanja u inostranstvo, kao što je bilo rađeno u sovjetskim vremenima, mislio je da je to odvratno. Kao što je napisano, čini mi se da je to napisao Genadij Sosonko (sreo sam se sa njim i čak smo igrali 60-ih godina), u perestrojki je poznati KGB-ovac pokazao Talju njegovo lično djelo, Taljev dosije, i pokazao da su njega ‘otkucali’ njegovi bliski prijatelji – koji su ulazili u njegov dom, sjedili sa njegovom familijom za istim stolom. On je bio šokiran.

 

Treba reći da Talj nije samo bio veliki šahista, već i sjajan novinar. On je diktirao svoj tekst dopisniku ili direktno na pisaću mašinu, posle čega je uredniku ostalo samo da stavi zapete. Usput, ovaj se metod pokazao vrlo koristan, jer je jedna od riških daktilografkinja, koja se zvala Gelja (Angelina), postala njegovom suprugom.

 Miša Talj i njegova treća supruga Gelja

Talj je bio omiljen pisac u “64”, često je dolazio u redakciju i razgovarao sa osobljem. On je usput, bio jedina osoba koji je bio na svim vjenčanjima glavnog urednika Aleksandra Rošalja (a koliko ih je bilo!). Ali jednom je Rošalj silno zbunio Talja. Početkom 70-ih godina, on je odlučio –možda za promjenu –da se po drugi put oženi za svoju prvu suprugu. Kao i obično na vjenčanje je u svojstvu ‘šahovskog generala’ bio pozvan Talj. Ali se onda Talj zbunio: “Alik” – rekao je on. “Znate, meni je nešto sa glavom, imam nekakve halucinacije. Čini mi se da sam sve to već vidio”.

“Izvini”, umirio ga je Rošalj, “jednostavno te nisam pozvao na razvod”.

Tog dana Talj je došao u redakciju, i morao sam da napišem još jedan članak za “64”. Ali velemajstor se nije osjećao dobro i predložio da porazgovaramo u domu Erika Pogosjanca, poznatog po studijama, gdje je Mihail tih godina često boravio kada je dolazio u Moskvu. Mnogi su smatrali Pogosjanca neslužbenim svjetskim šampionom u kompoziciji, a nije slučajno da su se on i Talj međusobno zvali kraljevima. Bio sam svjedok tih “kraljevskih” sastanaka: Pogosjanc je volio da posmatra partije Talja, a Talj studije Pogosjanca. Usput, Talj je samo jednom u svom životu sastavio studiju u koautorstvu sa Erikom.

Tako smo došli do Pogosjanca, da bi uradili taj članak. Međutim, na stolu je bio šah, i Talju nije bilo do diktiranja: on je sjeo za sto i automatski odigrao 1.e2-e4. To se često opisuje kao fanatična ljubav Talja za šah: on je bio spreman da igra u bilo koje vrijeme, sa bilo kim, bilo gdje“ („Kosmički uzlet Mihaila Talja“).

Kratka priča Gene Sosonka lijepo ilustruje Taljevu beskrajnu zaljubljenost u Igru. „Njemu je uvijek nedostajala živa igra, pa bi nakon nekoliko sati zajedničke analize počeo da blijedi i uzdahnuvši mi  rekao: „Ali možda trebamo ovu poziciju provjeriti u blicu“?

Velemajstor Milan Draško

(Sutra nastavak)

Оставите одговор