Romantično doba francuskog šaha
ROKADA IZ DVORSKIH SALONA U KAFANE…
Poslije smrti Djoakina Greka i ostalih protagonista italijanske šahovske ere, put drevne igre širi se prema Francuskoj. Tačnije, njen glavni grad postaće prijestonica šaha tokom XVIII i prve polovine XIX vijeka, kad će se vodećim igračima te zemlje pridružiti najumnije glave iz oblasti filozofije, matematike i umjetnosti. Ali, prije toga, pojaviće se jedan usamljeni šahovski vitez iz Otomanske Sirije (Alepo), koji će biti nepobjediv sve do 1747. godine. Bio je to vrlo daroviti Filip Stama (1705–1755), čiju vladavinu će prekratiti budući najbolji igrač Evrope XVIII vijeka, Fransoa Filidor (1725–1795). Pobjeda Filidora u tom meču značajnija je po tome što su čak i njegovi sledbenici pravdali poraz Sirijca konstatacijom da nije bio upoznat i pripremljen na nova šahovska pravila koja su, poslije Italijanske renesanse, prihvaćena u Evropi.
Filidor je, kao dječak od 6 godina, bio član kraljevskog hora na dvoru Luja XV i tu se već počeo ineresovati za šah, često gledajući partije medju dvorjanima i njihovim gostima. No, kako sudbina ponekad učini dobro djelo, tako ga često i poništi svojim epilogom. Naime, taj šahovski kontakt, koji će trasirati njegov životni put, donijeće mu velike nevolje jer će 1792. godine morati da bježi iz Francuske. U burnim danima Francuske revolucije (1789 – 1799) njegovo ime biće na listi nepoželjnih osoba, baš zato što je u mladosti imao dodira sa kraljevskom svitom. A takva lica su, obično, završavala na giljotini.
Šahovski dar Filidora, u tim dječakim danima, prvi je osjetio Legal de Kermeur (1702 – 1792), igrač koji je imao najjaču reputaciju u Parizu. Počeo je dječaku da daje časove i uskoro će djak nadmašiti učitelja. Filidor će postati najbolji igrač Evrope, a proslaviće se i najboljom knjigom o šahu Les analise des echecs (Analiza šahovske igre), koju je objavio 1749. godine. Knjiga će postati najtiražniji šahovski priručnik koji će koristiti mnoge buduće generacije.
Narednih godina i decenija pojaviće se puno novih igrača i ljubitelja šaha, koji će od Pariza napraviti šahovski centar Evrope. U najvažnijim danima novije istorije Francuske, kad se zemlja razbuktala revolucionarnim idejama, najveća imena nauke, mudrosti i umjetnosti, počinju vrednovati šah kao dio kulture i prosvećenosti. Veliki pisac i urednik čuvene Enciklopedije, Denis Didro, i njegov prijatelj, matematičar, fizičar i filozof Žan d’Alember, uporedjuju šahovske analize sa matematičkim. Šah su cijenili i voljeli Volter i Žan Žak Ruso, koji su igrali čak i dopisne partije. Centar glavnih zbivanja u Parizu i Evropi seli se iz Café Procope, koju je 1686. godine osnovao sicilijanski plemić Frančesko Prokopio, i gdje su se okupljali “ šahisti, avanturisti i špijuni policije”, u čuveni Café de la Régence, gdje su dolazile najuglednije ličnosti toga doba, poput mladog Napoleona, Robespjera i Bendžamina Franklina. Publika je posebno voljela da gleda partije dramskog pisca i noveliste Alfreda de Misea, koji je bio toliko popularan da su zbog njega dolazili i ljudi iz drugih zemalja.
U klasnim, duhovnim i filozofskim previranjima, na društveni vrh će se uzdići mnogi umni ljudi iz različitih sfera života, a sjajnim dostignućima Francuza diviće se čitav svijet. Kako je i šah postao dio kulturnog uspona, ni u njemu nije izostao uticaj progresivne misli, koja je postala izvor ukupnog preporoda. U tako inspirativnim uslovima pojavljuje se budući as francuskog i evropskog šaha Luj Šarl Maé de La Burdone (1795–1840). Njegov prvi učitelj bio je Aleksandar Dešapel (1780–1847) vojnik Revolucije i Carstva, koji se, poslije Vaterloa i pada imperatora, 1815. godine povukao, posvetio šahu i postao drugo ime Francuske, iza Filidora. La Burdone je brzo postao superioran u svojoj zemlji. Svoju nadmoć pretočio je u svjetsku slavu pobjedom u nizu od šest mečeva (+45–27=13) protiv irskog majstora Aleksandra Mek Donela (1798–1835). Osnovao je prvi šahovski časopis Palamed, koji je izlazio od 1836–1839 a prekinut je godinu dana prije njegove smrti. Tada dolazi do velikog uspona u kvalitetu igre i šah dobija sve više pristalica.
Poslije mnogih dramatičnih i sudbonosnih dogadjaja, koji su odredili budućnost zemlje, sredinom XIX vijeka na političku pozornicu stupa car Napoleon III. Njegova vladavina, poslije duhovnog, donosi Parizu i materijalni preporod, koji će prijestonicu zatamnjenog izgleda učiniti gradom sunca i svjetlosti. Uske pariške ulice pretvorene su u bulevare, izgradjeni su mnogi mostovi i sistemi vodosnabdijevanja i kanalizacije.
Tada je Café de la Regence, preseljena iz Rue Saint-Honoré u Rue de Richelieu, na dvije godine, da bi se, po završetku radova na Place du Palais-Royal, vratila na obližnje mjesto. Nije to više bila kafana u kojoj su igrali Napoleon i Alfred de Mise, ali je njen inventar preseljen preko ulice, u današnji objekat, zajedno sa stolom i mermernom tablom, na kojoj je nekad igrao francuski car. U toj kafani, u blizini Luvra, 1858. godine gostovao je Pol Morfi i odigrao slijepu simultanku na 8 tabli. Zahvaljujući blizini zgrade, kafana je postala omiljeno stjecište francuskih glumaca iz Comedie Francaise. Ona je imala svoje šampione u bilijaru, igri dame i domina, ali njegova glavna atrakcijaje, svakako, bio je šah.
Opisujući atmosferu koja je vladala u sali za igru, razni posjetioci kafane i svjedoci njenih zbivanja, navode da je gust duvanski dim bio jako napadan, ali igrači i publika nijesu za to marili, već su bili okupirani posmatranjem partija. Neki od igrača naručili bi večeru i platili unaprijed, ali bi njihovo jelo ostalo netaknuto zbog odsustva misli, usmjerenih na šahovsku tablu.
Tako se šahovski život u Parizu odvijao, na zadovoljstvo njegovih protagonista. Medjutim, sredinom XIX vijeka, Café de la Regence je bila domaćin nekih vrlo važnih mečeva. Najvažniji od njih, svakako, bio je uzvratni duel izmedju Stauntona i Sent Amana. Meč se završio pobjedom Engleza, i tu je počeo pad francuske šahovske dominacije. Kafana se, odlukom kralja, seli na Place du Theatre Francais i njena, a time i francuska, šahovska slava počinje da blijedi.
Jedan hroničar je zabilježio : “ Zlatno doba francuskog šaha otišlo je u nepovrat. Šah je već počeo da govori engleski, a uskoro će doći na red i njemački jezik. Café de la Regence zatvorena je 1916. godine.
Foto : 1.Pariz ; 2. Pogled na Cafe de la Regenc ; 3. Šah je često bio motiv velikih slikara prošlosti.


