Mitar Đukanović: Na današnji dan Predrag Nikač postao svjetski šahovski šampion

Moj prijatelj Predrag Nikač ( Pedja Lovac) je na današnji dan postao prvak svijeta u šahu. Prošle godine. Na dan kad je potopljen Titanik i na dan kada je svijet napustio jedan od najvećih pjesnika, Vladimir Majakovski.

Izgleda da je to njegova greška, jer mnogo bi lakše danas bilo Predragu da nije prvak svijeta. Zašto spominjem Titanik i Majakovskog? Pa, kad je Majakovski osjetio ljubav prema jednoj djevojci u Odesi, a vi mislite bunca malarija (!), otac djevojke je smatrao da Majakovski nije prilika za nju jer je čovjek bez zanimanja – činjenica da je on pjesnik ništa mu nije značila. Pjesnik je shvatio da su se njegovoj ljubavi suprotstavile klasne razlike i malograđansko gledanje na umjetnost kao gubljenje vremena, pa kao odgovor stvara svoju čuvenu poemu „Oblak u pantalonama“. Kakav šah!

Poput opijenog ljubavlju, lirskog subjekta, opijen šahom (najvećom ljubavlju od svih) Predrag čeka. Čeka, čeka, dok život teče burno i bahato, kao u najpoznatijoj poemi Majakovskog.

A šah je, usudiću se da kažem, umjetnost. Čak možda i više od nje, pa je tako malograđanskim gledanjem prognan na margine. Samo prividno. Jer kako je već zapisano, ljude koji ne shvataju moć i ljepotu šaha treba samo sažaljevati. O klasnim razlikama šahista i onih koji šah ne priznaju, iluzorno je govoriti. Ali kako je, pomenuti Majakovski, stvorio iz ljubavi i inata svoju čuvenu poemu, šahovska zajednica bi trebala da se objedini i pruži punu podršku Predragu Nikaču, jer je to podrška za šah. Malo surovo zvuče stihovi:

‘a ako neko nema ruke – nek dođe da se tuče glavom!
Dođite, gladni,
pokorni,
tužne prilike,
napustite vašljive jazbine!
Dođite.“

Ali su na mjestu. Pogotovo ako uzmemo u obzir kontekst današnjeg vremena.

Glamurozni, pompezni Titanik je udario u santu leda i potonuo. Današnji dan je bio njegov poslednji, a isti datum 107 godina kasnije bio je prvi dan borbe za šah i povratak darova iz vrtova boginje Kaise na pripadajuće mjesto. Šah je „mlađi brat“ prirode, posinak Bogova i kruna ljudskog stvaralaštva!

Gens una sumus! Jedan smo rod!

(preneseno sa fejsbuka Mitra Đukanovića)

Оставите одговор