1970.godine Vlastimil Hort odigrao je odigrao nekoliko turnira u Jugoslaviji. Između tih turnira takođe je pronašao vremena za simultanku u Ogulinu. Ali kad se noću vozio do Ogulina imao je čudan susret u šumi koje okružuju grad.
Piše: Vlastimil Hort
Susret sa lavom
Posle „Meča stoljeća“ u Beogradu 1970. i brzopoteznog turnira u Herceg Novom, želio sam da igram na turniru Rovinj-Zagreb. Ali prvo sam se odvezao na simultanku u Ogulinu. Jugosloveni su bili ludi za šahom i iako simultanke nisu bile lake, bile su dobro plaćene. A moj Renault 8 je dobro radio. Broj kilometara koji smo ostavili postajao je sve veći i veći, a motor se zujao i zujao.
Ali precjenio sam sebe i svoj automobil. Bilo je pola dva u noći i bio sam stvarno umoran. Ipak nisam htio da stanem jer sam želio da stignem do mog hotela što je prije moguće i po svaku cijenu. Ogulin nije bio daleko i već sam stigao do šume koje okružuje grad.
Šuma je bila mračna i ogromna, a ponekad su u njima primjećeni i medvjedi.
Zapalio sam cigaretu. Kiša je padala. Odjednom sam vidio nešto sa strane ceste. Vozio sam vrlo sporo i stao. Ko je to još bio budan osim mene?
To nije bio medvjed nego impozantni lav!
„Vlasti, ti haluciniraš!“
U početku sam želio izaći iz automobila, ali sam ipak čekao. Lav je izašao iz grmlja i prilazio je sve bliže i bliže. Zatim se okrenuo i nestao.
Kiša je prestala. Popušio sam još jednu cigaretu i konačno sam u četiri sata ujutro ugledao znak, Ogulin 4 km.
U hotelu je recepcionar, takođe šahista, još bio budan.
Udoban krevet me čekao …
Kasni jutarnji doručak. Kafa je bila odlična. Otvorio sam novine i šta vidim? Lav od sinoć. Lav je pobjegao iz cirkusa Sarrasani. Negdje je u okolnoj šumi. Pazi!
Doručkovao sam dugo. Znao sam da se domaći šahisti već pripremaju za simultanku. Igranje na 30 tabli u Jugoslaviji bilo je mnogo.
A lav mi je još uvijek bio u mislima. Spavao sam vrlo malo u noći posle simultanke, a sutran sam napustio Ogulin vrlo rano – u suprotnom smjeru!
https://en.chessbase.com/post/vlastimil-hort-a-strange-encounter-at-night
