Vasilij Ivanchuk: „Cherry Brandy“ i druge priče (4. nastavak)

V.IVANCHUK: Ali, vratimo se pitanju u vezi Kasparova. Pripremao sam se na poseban način, proučavao njegove partije. Usput, nekako na openu u Sitgesu gledao sam njegove partije 80-ih. I sjećam se da sam gledao kako je dobio vrlo lijepu partiju u drugom kolu, sa matnim napadom. Pa, naravno, Kasparov je sjajan igrač. Čak i sada je korisno da proučavaju njegove partije šahisti svih nivoa, bez izuzetka.

I najupečatljivija partija … Uopšte, igra sa Kasparovom je najupečatljiviji događaj u mom životu, tako da je skoro svaka takva partija za pamćenje. Ali kad sam igrao s njim na Kritu (čini se da posle toga više nisam igrao s njim) sjećam sam se jedne takve priče. Igrao sam bijelim figurama i odigrao 1.d4. Kasparov je igrao odbranu Nimcoviča. Očekivao sam to i igram 4.Qc2 što sam pripremio. Šta je Kasparov uradio? On je odigrao rokadu, pritisnuo sat, i vidim da je već napisao na formularu: 5.a3 Bxc3 6.bxc3 b6. A ja još nisam odigrao potez .

E.SUROV: Veoma smješno.

V.IVANCHUK: Da, još nisam odigrao potez, ali vidim da je to već zapisao. Odnosno, 5.a3 je najpopularniji potez i, vjerovatno, najlogičniji. Ali u toj su poziciju mogući i drugi potezi. Ali u pripremi sam planirao tačno a2-a3. Zastao sam malo, mislim: možda je Kasparov već razmišljao o toj poziciji, ili me provociro da igram drugačije, kad vidim šta je zapisao … Ali odlučio sam da igram 5.a3 kao što sam pripremio. Imao sam određenu prednost, a partija je završila remijem. Evo to je priča koje se sjećam. Od tada sam čekao nastavak susreta. Želio sam da ponovo igram sa Kasparovom.

E.SUROV: Veoma zanimljivo. Naravno, još uvijek moram da pitam Garija, ali osjećam da nije samo tako upisao  potez na formular. Bio je to nekakav psihološki manevar.

V.IVANCHUK: Pitajte ga. Kažem vam svoje viđenje ove priče.

E.SUROV:  I od istog slušaoca pitanje posle: „A sa kim je bilo teže igrati: Karpovom ili Kasparovom?“

V.IVANCHUK: Bilo je teško s obojicom. I sa obojicom, imam negativan skor. Ali nekako, ipak, manje sam se  naviknuo na igru sa Karpovom, nego na igranje sa Kasparovom. Ne znam ni sam zašto. Ne mogu to logično objasniti. Kada sam igrao sa njima, Kasparov je već bio svjetski šampion i cjenjen je više – možda je to imalo uticaja na mene. Ali razumjem da to nije sasvim objektivno. Da, bilo je teško igrati se s obojicom. Ali nekako u čisto šahovskom smislu bilo je mnogo zanimljivije igrati sa Kasparovom. Često sam nadigrao Karpova, ali zbog njegovih praktičnih trikova gubio sam poene. Dobro je koristio moje ljudske slabosti.

E.SUROV:  Znači, bio je jak psiholog za tablom?

V.IVANCHUK: I borac i igrač koji je dobro koristio šanse. Osjećao je moje stanje. Zbog toga je, čini mi se, Karpov uspio da ima pozitivan skor sa mnom. Jer ako uzmete čisto šahovsku komponentu, čini mi se da sam ga tada čak i premašio. Ali zbog drugih faktora – nisam.

(Uskoro nastavak)

Оставите одговор