Velemajstor Aleksandar Čolović: Šta sad?

Piše: Velemajstor Aleksandar Čolović

Kao što sam napisao u svom Pregledu, turnir kandidata nažalost nije završen. Ili je to možda na sreću?

U ovom tekstu iznijeću svoja razmišljanja o čitavoj zbrci koja je počela prije turnira i koja traje i dalje posle  njegovog odlaganja.

U svijetu koji se brzo gasio FIDE je odlučila da nastavi sa svojim glavnim turnirom. To je bilo protiv zdravog razuma, ali oni su insistirali. Mantra koju su stalno ponavljali „to je samo turnir za 8 igrača“ jednostavno nije bila istinita, ako ne i uvredljiva – podrazumijevala je da postoji samo 8 osoba koje je trebalo zaštititi. Šta je sa svim ostalim ljudima koji su bili prisutni i tamo radili kako bi bili sigurni da je turnir protekao „nesmetano“?

Zašto je FIDE insistirala protiv zdravog razuma i snažnog mišljenja javnosti i preporukama institucija poput WHO-a? Zašto im nije smetalo što se jedan od učesnika povukao, a drugi javno izjavio da se turnir ne bi trebalo održati? Rekli su da turnir ne mogu odložiti „legalno ili praktično“. Ponovo se to pokazalo neistinitim, posebno posebno nakon što je ruska vlada izdala saopštenje da zaustavlja sve međunarodne događaje od 16. marta i odgovor FIDE-a da se to ne odnosi na turnir kandidata, jer su oni započeli 15. marta (što je bilo dan dolaska, sa 1. kolom 17. marta).

Mislim da su dva glavna razloga ponašanja FIDE: financijski i moralni.

Finansijski razlog je taj što FIDE treba novac iz ciklusa Svjetskog šampionata. Trešnja na torti je meč za svjetskog šampiona. FIDE je objavila da su se dogovorili da meč bude održan u Dubaiju u decembru. Ali za meč  su vam potrebna dva igrača i jedan od njih je pobjednik turnira kandidata. Nema turnira kandidata, nema meča. Nema meča, nema novca.

Moralni razlog je „obećali smo, ispunili smo“. Čak se i neko junaštvo podrazumijeva, „uradili smo to protiv svih šansi“. Dovoljno pošteno, držali su se svoje riječi (ako prihvatimo da je 50% turnira stvarno „odrađeno“), ali insistirali su u vrijeme više sile, epidemije, gdje bi neka fleksibilnost bila mnogo pametnija, i poslala bi mnogo bolju poruku javnosti. I napravili bi pravo čudo za njihov ugled.

U FIDE postoje velemajstori svjetske klase i vrlo inteligentni ljudi i ne mislim da nisu uspjeli „procijeniti“ razvoj svjetskih događaja koji su doveli do onoga što sada vidimo. Isticalo im je vrijeme, pa su iskoristili šansu sa događajem, progurali ga i nadali se da će uspjeti stići barem do polovine turnira. Rizik se isplatio.

Sa pola odigranog turnira FIDE je sada  sigurna. Insistiraju na tome da se turnir kandidata nastavi, ali mislim da to više nije važno. Ako je nemoguće nastaviti, zbog svjetske situacije ili bilo kojeg drugog razloga, oni još uvijek mogu proglasiti pobjednika iz ovih 7 kola (Vachiera) i meč će se igrati. Naravno, biće ljutnje, ali zakonski će sve biti ispravno: rezultati turnira vrijede ako je odigrano 50% partija. Oni će održati  ciklus i meč.

(Ne želim raspravljati o implikacijama kada je turnir podijeljen u 2 dijela s nepoznatim vremenom između njih, narušavajući čitavu dinamiku turnira. To je potpuno druga priča, koja se opet ne završava dobro za FIDE).

Ako je ono što kažem gore istina, onda je očigledno da se sve to odnosilo na interese FIDE i ništa drugo. Volim da vidim sređen ciklus Svjetskog šampionata i kalendar događaja, ali ako se olimpijada, sa njenim decenijama istorije mogla odložiti, ne vidim zašto nije mogao odložiti  ciklus Svjetskog šampionata. Objašnjenje da je u vrijeme kada je turnir započeo situacija bilo drugačija je čista demagogija. To je isto kao da velemajstor  procjenjuje poziciju a da ne računa nekoliko poteza unaprijed.

Zanimljiva je i situacija sa igračima. Bila su dvojica, Radjabov i Wang Hao , koji su izrazili zabrinutost prije događaja – Radjabov je čak postupio prema tome i povukao se. Grischuk je tokom turnira otvoreno rekao da ne želi biti tamo i da igra, jer je atmosfera  bila „bolesna“. Caruana je u jednom intervjuu rekao da je nemoguće ne pratiti šta se događa u svijetu. Nepomniachtchi se stvarno razbolio (iako ne od korone). Ding Liren je užasno igrao i nije rekao ni riječi o svom karantinu. Alekseenko, kojeg sponzoriše ruska kompanija i nije mogao ništa da kaže. A tu su bili Giri i Vachier koji su u osnovi rekli da ih nije briga i da su koncentrisani samo na sebe. Zanimljivo je da je čak i Magnus Carlsen izrazio slično viđenje – svijet se možda raspada, ali vi ste tu da igrate i pobjeđujete, pa uradite to. Pretpostavljam da to znači – ili ćete se obogatiti ili pokušavajući to -umrijeti.

Ovo nije ništa novo u šahovskom svijetu. Svaki čovek je za sebe. Pitam se šta bi se dogodilo da su se usaglasili prije turnira. Možda bismo konačno imali „moć pripada igračima“? Ali to nikada nećemo imati.

Odluka Radjabova da se povuče bila je opravdana unazad, ali to je druga stvar bez rješenja koje je prihvatljivo za sve. Pitam se kako će se FIDE i javnost nositi s tim.

Šah je, kao i cijeli svijet, sada ‘na čekanju’. Ove godine neće biti Olimpijade i teško je reći hoće li zaista biti išta. Možda meč za svjetskog šampiona u decembru? Vidjećemo. Kao što bi rekli Kinezi, zaista živimo u zanimljivom vremenu.

Preneseno sa bloga velemajstora Aleksandra Čolovića, predsjednika Asocijacije šahovskih profesionalaca ACP

30. mart 2020.

https://www.alexcolovic.com/2020/03/now-what/

 

Оставите одговор