Danas zaboravljeni šahista meteorskog uspona skoro do meča za titulu svjetskog šampiona -ANDREJ SOKOLOV

ANDREJ SOKOLOV

Andrej je rođen 20. marta 1963. u Vorkuti, ali su se on i njegovi roditelji preselili u Moskvu nekoliko godina kasnije. Šah je u porodici bio veoma poštovan: Jurij Sokolov, otac budućeg velemajstora, nekad je predvodio juniorsku komisiju Sovjetskog šahovskog saveza, a Andrejev stariji brat takođe je igrao šah, dostigavši nivo majstora.

Kada se Andrej pojavio na Stadionu mladih pionira u Moskvi, iskusni trener Vladimir Jurkov brzo je prepoznao njegov ogroman šahovski talenat i počeo da radi s njim pojedinačno i redovno. Jurkov je prioritet dao skladnom razvoju šahiste; nikada nije pokvario stil svog učenika radi trenutne koristi, umjesto toga je ohrabrivao Sokolova da majstorski savlada otvaranja.

Prvi veliki uspjeh Andreja Sokolova bila je pobjeda (sa V. Arbakovom) na šampionatu Moskve 1981. Godinu dana kasnije, postao je svjetski juniorski šampion, a 1984. trijumfovao je na sovjetskom šampionatu, stekavši tako pravo da nastupa  na kvalifikacionim takmičenjima za svjetski šampionat. Iste godine Andreju je dodjeljena titula velemajstora.

Andrejev kasniji uspon bio je skoro u potpunosti vertikalan. 1985. godine bio je treći na Međuzonskom turniru u Bielu (Švajcarska) i kvalifikovao se za Turnir kandidata. U tom takmičenju, u francuskom gradu Montpellieru, troje sovjetskih velemajstora – Artur Jussupov, Rafael Vaganian i Andrei Sokolov – podijelili su prvo mesto, dok je Jan Timman iz Holandije bio četvrti. Posle toga, sledeći utvrđena pravila, četiri najbolja igrača igrala su u nokaut stilu. U jednom polufinalu Sokolov je pobjedio Vaganiana 6: 2, dok je u drugom Jussupov pobjedio Timmana.

Finalni meč  između kandidata pokazao se izuzetno dramatičnim. Posle 10 partija (od planiranih 14) Jussupov je vodio 6: 4 i ishod je izgledao očigledan. Ali Sokolov je pobjedio tri partije zaredom u samom finišu i, kako je Kasparov rekao, potvrdio je svoju reputaciju „čoveka bez nerava“.

Sredinom osamdesetih bila je žestoka konkurencija između Anatolija Karpova i Garija Kasparova, koji su se borili za svjetsku krunu svake godine, 1984., 1985. i 1986., a kasnije i 1987. i 1990. Čim se šampionat završio, novi ciklus kvalifikacija je počeo. Ali FIDE je odlučila, jedini put u istoriji, da se pobjednik finala mečeva kandidata neće kvalifikovati da odmah igra sa svjetskim šampionom, već mora da se odigra „super finalni“ meč između pobjednika mečeva kandidata sa poraženim u meču između „dva K“ 1986. godine.

Andrej Sokolov je odigrao meč sa 12. tim svjetskim šampionom Anatolijem Karpovom. Meč je održan u Linaresu 1987. i završen je porazom Sokolova rezultatom 3,5: 7,5 (-4 = 7).

Velemajstor Igor Zajcev, koji je bio Karpovljev sekundant, napisao je:

„Andrej ima izuzetan  napadački stil, on brzo i precizno računa teške kombinacije i efikasno implementira završnice. Međutim, njegov stil se još ne može nazvati univerzalnim, jer se oseća neprijatno u nekim tehničkim i manevarskim pozicijama, a ima i teškoća i u nekim prijetećim pozicijama. Naš plan je bio da izbjegnemo te vrste pozicija, a stvorimo prvi tip pozicija. Karpov je uglavnom držao svog konkurenta na distanci … ”

Rezultate ovog dramatičnog meča sažeo je Garry Kasparov, trinaesti svjetski šampion:

„Elastična i glatka igra velikog šampiona bila je zagonetka koju Andrej nikada nije riješio. Nažalost, Andrej nije naučio sve lekcije iz svog poraza i nije uspio da prevlada svoje slabosti. Postepeno, rezultati ovog talentovanog velemajstora počeli su da opadaju, i Sokolov je nekoliko godina kasnije napustio svjetsku šahovsku elitu. “

U sledećem ciklusu Sokolov je još jednom igrao u mečevima kandidata, ali je neočekivano izgubio od kanadskog velemajstora Kevina Spraggetta u osmini finala u St. John-u, 1988.

U sledećim ciklusima nije uspio da se kvalifikuje za mečeve  kandidata.

Kao član sovjetskog tima, Andrej Sokolov pobjedio je na olimpijadama 1984. i 1986. godine i svjetskom ekipnom šampionatu 1986. Za svoje uspjehe u šahu, 1985., dobio je ‘Medalju za izuzetan rad’.

Trenutno živi u Francuskoj, zemlji koju je predstavljao na međunarodnim turnirima od 2000. godine.

Оставите одговор