Moj meč od deset partija sa Samuelom Reshevskim se održao pošto je neko u mom društvu upitao kako bih prošao u više partija, direktnom susretu sa legendarnim šahistom. Osjećao sam da ću sigurno pobjediti, tako da su moji sponzori dali novac i meč je odigran. Nekoliko partija sam skoro dobio, ali previdi u vremenskoj oskudici, i njegove zadivljujuće sposobnosti odbrane omogućile su mu da nekako preživi. Na kraju Sammy je pobjedio tri partije, a ja dvije.
Nekoliko godina kasnije bio sam njegov sekundant u mečevima protiv Korčnoja i Horta. Dok smo se pripremali za Korčnoja, posjetio sam njegov dom i upitao, „Gdje su vaše šahovske knjige?“ Na svoj užas otkrio sam da on ima samo tri ili četiri knjige, i to su bile one koje je on sam napisao! (Nekoliko godina kasnije, kada je imao šezdeset godina, uzeo je još nekoliko knjiga i ponosno objavio da je konačno spreman za učenje šaha!)
Jedan problem koji je Sammy imao bilo je njegovo pamćenje koje je bilo užasno. Tokom priprema za mečeve sa Korčnojem i Hortom, izučavali bi otvaranja po čitav dan, ali uveče on ne bi mogao da se sjeti ničeg što smo gledali. Tako, on nije nikada mogao da stvarno duboko izuči otvaranja, i uvijek je trošio ogromnu količinu vremena na fazu otvaranja.
Jednom kada sam shvatio kako ima slabo pamćenje, mogao sam da se fino sa njim našalim. Na primjer, pokazao sam mu partiju i upitao, „Šta misliš o ovoj partiji?“
On je rekao, „Ništa posebno. Ti igrači nisu posebno jaki.“ „Ali Sammy, ovo je jedna od tvojih partija!“
Samuel Reshevski: Sammy je bio neobičan čovjek, jako religiozan, ali sam bio sa njim u dobrim odnosima sve do šampionata 1975 godine. Planirano je da igramo u poslednjem kolu. Prije partije mi je prišao i rekao da je ta partija za njega jako važna- njen rezultat će odrediti da li će se kvalifikovati za Međuzonski turnir u Bielu, u Švajcarskoj, ili neće.
Rekao sam mu da ću mu dati remi, ako će mu to pomoći da se kvalifikuje. Izgleda da me nekako nije dobro razumio (možda je mislio da sam spreman da izgubim partiju namjerno, što naravno, nikada ne radim). Kada je kolo počelo, Byrne i Rogoff su svoje partije brzo remizirali, čime su uništili nade Reshevskog da se može kvalifikovati. Posle toga Sammy mi je ponudio remi i ja sam odbio. Ovo ga je jako naljutilo. Objasnio sam mu da bih mu dao remi samo ako bi to uticalo na njegovo kvalifikovanje. Inače, u čemu je smisao? Tada je on počeo da pravi buku, lupa figurama i udara po satu. Prekinuli smo partiju u poziciji koja je bila dobijena za mene, ali je on otrčao do turnirskog direktora i rekao mu da smo se mi dogovorili za remi prije partije! Zamislite to. Toliko me time iznervirao da sam upropastio poziciju i dozvolio mu da spasi pola poena.
Posle toga mi nismo razgovarali dosta dugo, ali mi je on na kraju prišao i zatražio da se pomirimo.
Fischer je uvijek poštovao Reshevskog, kao i on njega. Reshevsky mu je uvijek rano nudio remi i Fischer bi uvijek odbio jednostavnim, „Ne!“ Fischer posebno nije volio način na koji je Reshevsky nudio remi- Sammy bi često rekao, „Da li igrate na pobjedu?“
Najdorf je takođe bio poznat da ovo pitanje povremeno postavlja. Jednom je Najdorf upitao protivnika da li igra na pobjedu. Protivnik mu je odgovorio, „Ne, ne igram. Da li želite remi?“ Kada je Najdorf odbio, njegov protivnik je bio jako iznerviran i želio da sazna zašto ga je to pitao, ako igra na pobjedu i prvo mjesto. Najdorf je odgovorio, „Samo me zanimalo“.
Čuo sam da se Reshevsky jednom pesnicama sukobio sa Najdorfom. Sammy nije bio krupan čovjek u bilo kojem smislu riječi, ali je napao takvom žestinom, da se mnogo veći Najdorf okrenu i trčao da spasi život!
Robert Byrne: Robert je bio vrlo jak –on je prošao dobro na Međuzonskom turniru u Lenjingradu 1973, ali je na kraju izgubio od Spaskog u mečevima kandidata 1974. godine. On je bio jako ozbiljan čovjek.
Bio sam jednom njegov sekundant. On me angažovao kada je vidio koliko mogu da budem koristan u prekinutim partijama. Očigledno da je do tog zaključka došao pošto smo mi igrali partiju u kojoj sam imao malu prednost u topovskoj završnici. Pobjedio sam, a on je posle partije bio uznemiren i rekao, „Ovo je bio remi!“ Rekao sam mu da to dokaže, ali on jednostavno nije mogao da dođe do remija – u svim analizama sam ja ponovo dobijao. Na kraju sam mu pokazao kako je mogao da spasi poziciju i to je, očigledno, ostavilo na njega utisak.
(nastaviće se)
