LJUDI I POTEZI KOJI SE PAMTE
Andor Lilijental rodio se u Moskvi 5. maja 1911.godine. Već 1913. njegovi roditelji preselili su se u Madjarsku. Andor je bio vrlo talentovan dječak i brzo je postao veoma cijenjen igrač. Tri puta je nastupao za olimpijski tim Madjarske : 1933. (Folkestone, grofovija Kent, England), zatim 1935.(Warsaw) i najzad 1937. (Stokholm).
Iz ličnih i porodičnih razloga vratili su se u Sovjrtski Savez 1939. godine i Andor postaje sovjetski državljanin, a prijatelji mu rusifikuju ime i zovu ga – Andrej. Već iduće godine počinje da igra na šampionatima te zemlje i na njima nastupa osam puta. Najveći uspjeh ostvario je 1940. kad dijeli prvo i drugo mjesto sa Bondarevskim, ispred Smislova, Keresa, Boleslavskog i Botvinika.
Od 1951. do 1960. bio je trener Tigrana Petrosjana, a kao dugogodišnji prijatelj Vasje Smislova (od 1938) nije mogao da odbije poziv da bude njegov sekundant u meču za titulu prvaka svijeta, sa Botvinikom.
Andrej se iz turnirskog šaha povukao 1965. a ponovo se vratio u Madjarsku 1976. godine.
Sa pravim oduševljenjem prihvatio je poziv organizatora da posjeti šahovski duel na Svetom Stefanu. Odavno sam čuo za njega, ali sam ga prvi put vidio na terasi restorana za vrijeme doručka. Prišao sam da ga pozdravim, njega i njegovu suprugu Olgu, koja je nježno brinula o Andreju, koji je, već u odmaklim godinama imao velike probleme sa kičmom. Dok je sjedio u kolicima, starina vedrog i prijatnog lica ostavio je na mene utisak kao da je blago sišao sa neke starinske freske. – Dobro jutro gospodine Lilijental – rekoh glasnije – drago mi je što ste došli, vi ste jedan veliki ukras ovog spektakla. Kako se osjećate u Crnoj Gori?
- Hvala vam na lijepim riječima, Ovdje je prekrasno, a ja, svakog jutra kad se probudim zahvalim Bogu što mi je podario još jedan lijep dan !! Iskren osmjeh na njegovom licu i iskreno božansko osjećanje uveli su me, na trenutak, u jedan viši stil čovjekove doživljenosti fenomena koji se zove život. Bio sam srećan što sam upoznao tog čovjeka.
Bračni par Lilijental nije dugo ostao na Svetom Stefanu, ali jeste dovoljno da bi na toj istoj terasi došlo do jednog dirljivog susreta trojice sjajnih ličnosti, koji će, kroz petnaestak godina, imati duboko humani epilog u tragičnim trenucima za jednog od tih ljudi. Taj susret se dogodio pod osunčanim, vedrim nebom, u prisustvu malog broja gostiju iz inostranstva, koji su tu boravili i bili su dobro upoznati sa svim što se događja na Svetom Stefanu. Za jednim stolom sjedio je Boris Spaski, sa puno pažnje se odnoseći prema svom starom poznaniku Lilijentalu. Pričali su o nekim davnim vremenima i uspomenama i u jedniom trenutku naišao je Robert Fišer. Kad ih je ugledao, prišao je da ih pozdravi, i tada Spaski reče: Bobi, da te upoznam sa jednim sjajnim šahistom starije generacije…. ali, tada ga Bobi prinudi da sasluša šta on ima reći : – Borise, znam ja dobro ko je on. To je gospodin koji je pobijedio mnoge svjetske šampione, a uveliko je čuven njegov dvadeseti potez „ef6“ kojim je tukao Kapablanku na turniru u Hestingsu, 1934/35. godine.
Spaski nije sumnjao da Bobi jako dobro zna šta je značio taj potez, ali je s radošću posmatrao Lilijentala kako ushićeno gleda u svog idola Fišera što je tako pohvalio njegov potez.
Sve je završeno na Svetom Stefanu i u Beogradu, šahovska zasvjesa je spuštena i akteri su krenuli svako na svoju stranu. U tin trenucima niko nije mogao pomisliti da je Robert Bobi Fišer odatle krenuo na put bez povratka. Poslije užasnih dogadjaja, njegovog hapšenja, pa izručivanja na Island, Bobi se hrabro borio sa teškom bolešću, sve do kraja 2007. godine. A onda je nastupilo takvo pogoršanje da je veliki šampion, kome su oduzeli titulu bez borbe, postao svjestan da mu se bliži brzi kraj na ovom svijetu. U tim trenucima on stiže da ostavi opruku: Pored mog kovčega, prilikom sahrane, mogu samo da stoje Lilijental, Portiš i Spaski!
Bobi Fišer je umro 17. januara 2008.u Univerzitetskoj bolnici Landspitali u Rejkjaviku. Sahranjen je na groblju crkve Laugardelir, oko 60 km. od glavnog grada. Tako je, mnogo stariji, Lilijental mogao da ispuni Bobijevu želju, a Andor je umro 8. maja 2010. u 100 – toj godini.
Na slici : Tartakover, Lilijental i Kapablanka igraju alternativnu simultanku u Roterdamu 1935, godine,
. .
