BOBI U SVOM SVIJETU
Poslije svih peripetija oko realizacije rimejka izmedju dvojice velikih rivala i prijatelja na Svetom Stefanu, hotel „Maestral“ je, krajem ljeta 1992 u prigodno uredjenoj sali, izrazio dobrodošlicu Fišerui i Spaskom, njihovim poštovaocima, raznim zvaničnicima i uglednim ličnostima iz javnog života. Poslije uvodnih besjeda domaćina i organoizatora, sudija meča je pustio sat u pokret i prepustio Fišeru da otvori partiju.
Bobi je nepomično sjedio za stolom kao da se muči da povuče prvi potez. To stanje je potrajalo toliko da je već izazvalo komešanje u publici, a oni koji nijesu navikli na takve situacije, pitali su se šta se dešava i hoće li bijeli konačno odigrati potez. Pošto se bližio dvadeseti minut koliko već Fišer razmišlja, jedan od članova lekarskog tima koji je brinuo o zdravlju igrača, kardiolog dr Srećko Nedeljković, primače se drugom članu tima, dr Ljubu Živkoviću, i tiho reče : – Meni je ovo čudno. Kolega šta vi mislite, da nijesu, možda, Amerikanci poslali dvojnika da ovdje izvede neki performans? Dr Ljubo, smiren po običaju, posmatra i kaže : – Još je rano, valja sačekati da se čovjek pribere poslije toliko godina odsustva sa scene.
Dva, tri minuta poslije toga, šampion bez titule odigrao je svoj prvi takmičarski potez poslije ravno 20 godina. U sali je zavladao mir i igrači su krenuli u španski šahovski obračun.
Fišer – B. Spaski
St. Stefan 1992. Partija 1
1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3.Lb5 a6 4.La4 Sf6 5.0-0 Le7 6.Te1 b5 7.Lb3 0-0 8.c3 d6 9.h3 Sb8 10.d4 Sbd7 11.Sbd2 Lb7 12.Lc2 Te8 13.Sf1 Lf8 14.Sg3 g6 15.Lg5 h6 16.Ld2 Lg7 17.a4 c5 18.d5 c4 19.b4 Sh7? (Bilo je nužno 19…cb3) 20.Le3 h5 21.Dd2 Tf8 22.Ta3 Sdf6 23.Tea1 Dd7 24.T1a2 Tfc8 25.Dc1 Lf8 26.Da1…(Neobična pozicija sa svim teškim figurama na “a” liniji) 26…De8 27.Sf1 Le7 28.S1d2 Kg7 29.Sb1 Sxe4?! (Žrtva figure za aktivnu igru jer crni ne može pasivno posmatrati grupisanje bijelih snaga) 30.Lxe4 f5 31.Lc2 Lxd5 32.axb5 axb5 33.Ta7… (Prijeti 34. Txe7+) 33…Kf6 34.Sbd2 Txa7 35.Txa7 Ta8 36.g4 hxg4 37.hxg4 Txa7 38.Dxa7 f4 39.Lxf4 exf4 (Crni je vratio figuru, ali bijeli ima inicijativu) 40.Sh4 Lf7 41.Dd4+ Ke6 42.Sf5! Lf8 43.Dxf4 Kd7 44.Sd4 De1+ 45.Kg2 Ld5+ 46.Le4 Lxe4+ 47.Sxe4 Le7 48.Sxb5 Sf8 49.Sbxd6 Se6 50.De5 i crni je predao. 1 : 0
Ovdje se prolomio snažan aplauz, a dr Živković je prišao Srećku Nedeljkoviću i glasno obznanio : – Dragi kolega, ovo je pravi Fišer, da pravijeg ne može biti. Kakva partija, kao da je igrao svih ovih 20 godina !!
Tako se meč počeo uspješno odvijati. A Fišer je uvijek bio predmet pažnje jer njegova ćud bila je dobro poznata, pogotovo ljudima koji su ovdje uložili novac, pa su stalno morali brinuti da on ne izmisli neku čarku i krijući odleti nekuda. Poslije tri, četiri dana, trojica ljekara, treći je bio dr Mitar Ljubiša, konstatovao je da Bobi konzumira previse jaku i masnu hranu, pa su odlučili da ga upozore i da mu preporuče odgovarajući način ishrane za ovakve naporne susrete. Ta uloga namijenjena je dr Živkoviću. On je Iskoristio slobodan dan, otišao kod Bobija u apartman 219 i oprezno saopštio: Gospodine Fišer, mi, ljekari, posmatrali smo sve vase aktivnosti i u vašem interesu brinuli o svim detaljima kako biste sačuvali energiju za čitav meč, koji može dugo trajati. Sad ću vam iznijeti naš predlog da temeljno promijenite ishranu, jer unosite previse kalorija koje opterećuju organizam i ometaju intelektualne procese, što može uticati na vašu kreativnost u meču. Preporučujemo vam da od sjutra konzumirate ribu sa povrćem, uz voće koje volite i da pijete negazirane sokove. Fišer sve sasluša i kratko reče : – OK. Thank you doctors.
Sjutradan su ljekari bili zadovoljni što ih je Fišer poslušao i bilo im je drago kad su vidjeli da mu Risto Radjenović, koji je bio zadužen da brine o posluženju, servira prekrasno aranžiran riblji specijalitet, koji se Bobiju, očigledno dopao. Potrajalo je to tri, četiri dana, a poslije još jednog završenog objeda, sve mu je to postalo previse monotono. Videći da su i ljekari tu blizu za stolom, iz pristojnosti je završio sa jelom i naglo ustao da krene prema sobi. Ali, kao slučajno, zaustavi se kod Rista i glasnije reče : Hvala Risto, bilo je divno kao i svaki put. A onda, tiho, ispod glasa, da se jedva čuje – Ova riba je sjajna, ali ja pomalo osjećam glad. Molim te donesi mi tanjir pasulja s onim mesom, samo nemoj da te vide doktori !!
Tako se meč na Svetom Stefanu približavao kraju i Bobi je uspio da napravi solidnu prednost u vodjstvu sa pet pobjeda prema dva poraza, uz četiri remija. Uslijedila je pauza oko nedjelju dana i meč se preselio u Beograd. Smještaj u “Interkontinentalu” bio je na nivou čitavog dogadjaja, a sala kulturno – poslovnog kompleksa “ Sava Centar ” bila je svakog dana puna posjetilaca željnih jedinstvenog šahovskog spektakla.
Brige organizatora meča o Fišerovim hirovima nijesu prestajale, a kulminirale su tokom afere – znak uzvika! Srećom, sve se to lijepo završilo, ali je i dalje trebalo voditi računa da svjetski prvak (Fišer je zahtijevao, prije dolaska na meč, “da bude tretian kao službeni svjetski šampion jer mu je titula nepravedno oduzeta birokratskom odlukom FIDE”. To je bilo ispoštovano, kao i sve ostalo što je on tražio. Istini za volju, Fišer je u mnogim stvarima bio apsolutno u pravu, ali kruta pravila su nekad veliki zid koji stoji na putu nedostižne pravde.
Više od polovine meča u Beogradu proteklo je u znaku Fišerove nadmoći i on je, ukupno, slavio sa 10 : 5 u pobjedama (igralo se u 10 dobijenih partija).
Najviše muke, tokom cijelog meča, oko Fišera, imao je glavni finansijer Jezdimir Vasiljević. Zato je i svakodnevno brinuo da se nešto ne desi što bi ćudljivog šampiona natjeralo da uhvati prvi avion i odleti bez para i bez pozdrava! Jezda je svakog podneva, neposredno prije ručka, posjećivao Bobija u sobi “Interkontinentala” vodeći računa da mu obezbijedi sve što treba. Ali, tim posjetama on je vješto ostvario kontrolu nad Fišerom jer mu tako nije mogao pobjeći bez velikog čuda.
Tako je, jednog dana, uoči važne partije, posmatrajući Bobija kako opružen i zagledan u plafon, leži na velikom krevetu i ne progovara, slučajno pogledao u Bobijeve noge i vidio da su oba palca izašla napolje To mu je odmah upalilo signal za uzbunu. – Momci – obrati se on svojim tjelohraniteljima (ovo je uzviknuo da Bobi čuje i vidi da on poštuje tu klauzulu iz ugovora) – brzo idite u radnju i kupite za svjetskog šampiona 20 pari čarapa ! Rečeno – učinjeno. Jezda zadovoljan ode na ručak, da bi, potom, odmorio i otišao na partiju. Sve je uredno proteklo i Bobi je dobio partiju tog dana. Sjutradan je bio predvidjen dan za odmor, a već narednog dana Jezda se u isto vrijeme uputi kod Bobija.
Opet ista scena, ali u svemu, čak i na Fišerovim čarapama. Jezda uplašeno iznenadjen, usudi se da prekine Fišera u ritualnom meditiranju: Šampione, izvinite, da li su ovi moji iz službe kupili onih 20 pari čarapa? Poslije kraće pause, Fišer tiho reče : – Jesu gospodine. Upravo sam nazuo jedne od njih. – Pa, molim vas lepo, izvinite, ali moram da vas pitam, da li vi režete nokte – osokoli se Jezda, plašeći se Bobijeve reakcije. – A, to vas brine, gospodine. Ne zamarajte se time. Ja uvijek režem čarape, moje noge treba da dišu !!
(nastaviće se)
(Preneseno sa fejsbuk stranice velemajstora Božidara Ivanovića)

