SUROV: Maire, drago mi je što vas mogu pozdraviti!
MAMEDOV: Hvala, pozdravi su obostrani!
SUROV: U ovome je stvar: vi ste prvi iz rukovodstva FIDE s kojim razgovaram posle dolaska novog tima na vlast . U međuvremenu je prošlo skoro godinu dana od izbora. Želim odmah reći da sam vam vrlo zahvalan, ali činjenica da ste postali prvi u godinu dana čini me malo uznemirujućom. Ako sam dobro razumio izborni program Dvorkoviča i njegovog tima, tada je jedna od glavnih tačaka bila: bit ćemo demokratskija organizacija i otvoreniji od prethodnog rukovodstva. Do sada nisam primijetio tu otvorenost. Upravo obrnuto: ako sam ranije mogao kontaktirati bilo koga iz rukovodstva, počevši od predsjednika, a oni su mi često odgovarali, sada mi ne odgovaraju na pitanja, ne pristaju na intervju … Kako biste to objasnili?
MAMEDOV: Govoriću samo o svojim osjećajima i iznijeti ću samo svoje mišljenje. Prvo, da bih se ja intervjuisao kao osoba koja je član rukovodećeg tima FIDE-a, nije se trebalo čekati godinu dana. Redovno čitam vašu stranicu. Kao i mnogi, ako ne i svi, mada ne svi, to priznaju . Nisam posebno upoznat sa engleskom verzijom stranice, ali što se tiče šahovskog svijeta koji govori ruski jezik, siguran sam da su čitaoci šahisti, ljudi u šahu, ljubitelji šaha i šahovski funkcioneri – ukratko, svi one za koje je šah nešto neophodno. Dakle, mogao sam dati intervju dan nakon izbora, mjesec dana kasnije, i u bilo koje vrijeme – bez obzira u kojoj vrsti konfrontacije ste bili.
Vaša stranica me impresionira na nekim mjestima, a na nekim me mjestima nervira. Na primjer, drago mi je što s vama sarađuje Genna Sosonko, jedan od najcjenjenijih ljudi u modernom svijetu, I to ne samo u šahu. Znači on u vama vidi nešto što drugi možda ne vide. A mišljenje Genne za mene je, o mnogim pitanjima, apsolutno prioritetno. Ponekad njegovo mišljenje uopšte zatvara pitanje.
Ponekad prigovaraju kako vaš sajt ima malo čisto šahovskog sadržaja, ali više informacija o šahu, „spletke, skandali, istrage“. Ali ako je ta niša prazna, zašto je onda ne zauzeti? A ponekad se pojavi zanimljiv šahovski materijal – recimo, s Rajabovom kada je on na Svjetskom kupu, analizirao partiju u press-centru, a uskoro se na Chess-Newsu pojavila njegova priča s potezima, dijagramima.
Na ostalim web sajtovima na ruskom jeziku, na primjer, postoji potpuni nedostatak reakcija. I želim da vidim brze reakcije na događaje. .
SUROV: A sada – na naše pitanje!
MAMEDOV: U stvari ja sam također mislio da će te sa novim vodstvom FIDE-a, u koje se ubrajam, imati više kontakata. Mislio sam da imate dobre veze. Evo, na primjer, Arkadija Vladimiroviča Dvorkoviča. Znajući dovoljno vas oboje, mogu reći da ste u nekim stavovima (neću precizirati kojim) na različitim polovima . Ali čini mi se da krivnja leži na vama.
Ista stvar – u vezi Emila Sutovskog, koji sada vodi marketing i strategiju … „Generalni direktor FIDE“ . On je moj prijatelj, jedan od najpametnijih ljudi među šahistima, ali, naravno, kao i svi mi, ne bez mane … Moja simpatija prema njemu je i zato što je Bakuanac, poput mene, i mirno se ponosim time. Dakle, razumijem ga i zašto ne kontaktira sa vama. Jer ste odmah … razumijem da dobar novinar ne trebao uvijek voljeti vlast. Voljeti vlast je uopšteno anomalija, a to je za novinara još više kontraindicirano. Možda sam hronološki u zabludi, ali čini mi se da ste odmah zauzeli određeni neprijateljski stav prema FIDE. Nije inteligentno da opozicionar, ne proučivši stanje, odmah odlučuje da se suprostavlja. Ne znam zašto. Možda ste očekivali da će na čelu organizacije biti ljudi izvan svijeta ruskog govornog područja – Britanci, recimo, ili Amerikanci … Možda imate neku staru istoriju odnosa sa nekim od njih. To ne znam Ali korijen zla, čini mi se, upravo je u tome.
Tada je, mislim, istorija izbora RCF-a 2018. godine, gdje su obje strane bile „dobre“, igrala je negativnu ulogu . A vi ste bili „dobri“, a druga strana -prema vama „loša“; na primjer, meni se nije mi svidjelo što vam nije bilo dozvoljeno da idete na Kongres Federacije kao novinar.
SUROV: Želim naglasiti i za vas i za čitaoce: kada na intervju pozivam bilo kojeg službenika FIDE-a, pozivam prvenstveno funkciju, a ne osobu, koja zavisi od našim ličnih odnosa.
MAMEDOV: Ne mislim da ste u tome apsolutno iskreni. Na primjer, postoje ljudi kojima funkcije uopšte nisu zanimljive. O čemu razgovarati sa osobom koja je na funkciji blagajnika FIDE? A Zhu Chen je vrlo simpatična osoba, sjajna šahistkinja, svjetska šampionka. I vjerojatno će privlačnost njene ličnosti u vašem potencijalnom razgovoru biti važnija od njenog dosadnog položaja.
–Ali ipak. Mnogo pitanja postavlja se upravo o odlukama koje su donijete ove godine. Ne znam za koje ste direktno odgovorni. Da li je prikladno da vas pitam, na primjer, o tome što se dogodilo s ciklusom ženskog svjetskog prvenstva?
MAMEDOV: To je umjesno pitanje. Glasao sam za to. I ne samo glasao, već sam hvalio i ljude koji su bili uključeni u tu promjenu u vezi ženskog ciklusa za svjetsku šampionku. I dalje to podržavam. I ovo je, usput, takođe jedna od razlika u stavovima u odnosu na vas. Jer … Da li smo iskreni?
SUROV: Naravno.
MAMEDOV: Čini mi se da ste u tom pitanju bili previše opsjednuti ličnom situacijom. Mislim da je na vas uticalo to što su ugroženi interesi Lele Javakhishvili, usput, jedne meni obožavane osobe u šahovskom svijetu, sjajne predstavnice ženskog šaha, koju viđate svakog dana kod kuće. A vi, čini mi se, od ovoga niste mogli pobjeći, kućni razgovori su formirali vaš konačni stav. Na primjer, dugi niz godina stidio sam se zbog FIDE (iako nisam bio u rukovodstvu), zbog poštovanog Kirsana Nikolajeviča Ilyumžinova, jer nešto nije bilo u redu sa ovim ciklusima. Šteta zato što nije bilo sinhronizacije između muških i ženskih ciklusa. Ovo je isticalo inferiornost ženskog šaha. Bila je to ponižavajuća izjava da ženski šah nije muški šah. Žene su živjele u jednom paralelnom svijetu, muškarci su živjeli u drugom normalnom, koji je izgrađen nakon meča Kramnika sa Topalovom sredinom 2000-ih. Upravo sam u toj razlici vidio nasilnički odnos prema ženama.
Hou Yifan je postajala šampionka iz godine u godinu, a u intervalima između titula osvajali su je drugi, „izvinite“ šampionke. Kao u svoje vrijeme Khalifman, Ponomarev ili Kasimdzhanov, koji su postali svjetski šampioni pored živog Kasparova ili Kramnika. Evo i kod žena slično: Pobjedile su na Svjetskom kupu koji je imao status svjetskog šampionata, a onda su poput janjetine za klanje čekale šest mjeseci dok nisu premlaćene u meču. Obezvređena je titula šampionke. Sa koliko je truda Maria Muzychuk zaslužila da bude svjetska šampionka? Ali ko se sada sjeća njene vladavine? Svi znaju da je Hou Yifan bio šampionka tih godina . Kratko je ‘pozajmljivala’ titulu, kao da je igračku dala ostalim šampionkama, a onda je došla i uzela je nazad. Pobijedila je u svim svojim mečevima. Da li je iko ozbiljno pomislio da bilo koja od nokaut šampionki ima šansu protiv Hou Yifana? Niko nije mislio. A nelogični turniri su se nastavili.
U sadašnjem rukovodstvu FIDE-a smatrali su da treba da taj ciklus postane isti kao muški, logičan, tako da će svjetska šampionka biti šampionka u svome zasluženom periodu dominacije. I nagrade koje treba podići. Da li je to loše?
Ali prelazak s jednog nesavršenog sistema na drugi, više izgrađeni, ne može biti potpuno bezbolan, uzimajući u obzir interese svih strana, tako da ničija prava ne bi bila narušena. Ne postoji takva formula. Ako ste je smislili, onda bi vam, naravno, mogli aplaudirati. Pronašli smo određenu formulu. Emil Sutovsky, koji vam nije omiljen, radio je na tome, podržali su ga Arkadij Vladimirovič i ja takođe. Sada postoje dva ekvivalentna ciklusa, a također ima više novca u ženskom šahu.
Činjenica je da su oštećeni neki ljudi koji su se kvalifikovali za Svjetsko prvenstvo – u smislu da neće igrati na prvenstvu, već samo bi igrali u Kupu … Da, vjerovatno, bilo je moguće da ih se lično kontaktira nekim pismom i izvini se ali to nije urađeno.
SUROV: Želim da obratite pažnju: to što izgovorite zvuči prvi put. Prvi put su prekršena „prava“, prvi put „oštećeni“. Prije toga, službeno nije bilo oštećenih.
MAMEDOV: Uslovno – oštećenih! Da, možda bi neko od njih imao šansu na tom šampionatu. Pa, kako bezbolno preći iz pogrešnog sistema u logički? Kako uzeti u obzir interese svih? Da, moglo se obratiti tim ljudima. Mogu se ja iviniti u ime FIDE: oprostite, drage djevojke, drage žene . Vi niste izgubili novac, ali došlo je do poremećaja sistema. Ne stidim da se izvinim ženama, spremna sam to uraditi kad god želite.
SUROV: Hvala. I ja opet svojoj temi s kojom sam započeo. Zašto je toliko mnogo odluka donesenih u FIDE-u toliko zatvoreno? Zašto se ne savjetovati s javnošću prije a ne posle?
MAMEDOV: To je teško, neproduktivno, često čak i nemoguće. Smatram da ako sa svakim pitanjem izađete na masu i postavite ga na sud šire javnosti, onda se u doglednoj budućnosti ne može donijeti nikakva odluka o bilo kojem pitanju. Za vođstvo FIDE glasala je Generalna skupština. Ove ljude bira većina, u njih se vjeruje. Arkadij Dvorkovič, po mom mišljenju, od prvog dana to opravdava. Ovo nije laskanje, iskreno! Naravno, učestvujem u svim sastancima predsjedništava, vidim … Možete reći, čak sam iznenađen. To je čovjek koji se dugi niz godina bavio stvarnim problemima ogromne države, a ovdje – šahovski svijetom, u neku ruku iracionalnim svijetom sa nekom „uslovnom“ šahovskom vladom . Postojao je strah da mu ovaj svijet neće biti toliko zanimljiv. Ali vidim kako djeluje s velikim dostojanstvom, sa velikom energijom. Sve ga više poštuji.
Ko bi pomislio da će čak i nepomirljivi Nigel Short preći na Dvorkovičevu stranu na izborima? Short! Predstavnik Velike Britanije – zemlje koja je u poslednje vrijeme na dijametralno suprotnim pozicijama u odnosu na Rusiju pa skoro po svim svjetskim temama. Na pozadini velikih skandala … A s druge strane, Makropoulos je bio i dalje predstavnik zapadnog svijeta, osoba sa velikim iskustvom u upravljanju svjetskim šahom. I Short je napravio jasan izbor. I vidim da njegovo ionako veliko poštovanje prema Arkadiju raste.
To misle ljudi o šahu, žele da šahovski svijet učine boljim i poštenijim mjestom. Znamo koliko je šah bolestan. Druga stvar je da postoje stvari izlječive, ali postoje teška liječenja. Šah kao sport sve je teže izliječiti. Ali jednostavno postoje menadžerske stvari koje mogu učiniti život šahista boljim, bogatijim.
Znam iz prve ruke kako su predsjedništvo FIDE i sve te skupštine radile prije. Tu je bio Georgios Makropoulos – administrativno čudovište, najbriljantnija osoba u tom pogledu, koja je lako kontrolisala čitavu ovu masu . Možda nije postojao ni jedan slučaj da je donesena odluka koju on ne želi. Jedinstveni menadžer i manipulator. Sve vezano za FIDE rodilo se u glavi Makropulosa i tada se sve to precizno realizovalo.
SUROV: Zar nije to situacija i sada?
MAMEDOV: Nije tako. Postoje živahne diskusije. Prvo, Arkadij je obavješten o svim pitanjima do najsitnijih detalja. Ilyumzhinov je mogao zaviriti samo u opšta pitanja, a tada je Makropoulos imao i gotove odgovore na ta pitanja.
Sada je sve potpuno drugačije. Čak se i ponekad se pitam- zašto toliko razgovaramo. Arkadij nikoga ne zaustavlja. Sluša sva mišljenja. Ako nema konsenzusa, odluku ostavlja za kasnije. Ali vi to ne vidite To je rad predsjedništva. Ako pogledate transkript sjednica, vidjet ćete kako se vode rasprave.
SUROV: Postoji li imitacija demokratije u ovome?
MAMEDOV: Apsolutno ne.
SUROV: Na primjer, da li je barem jedna odluka donesena protivno mišljenju Emila Sutovskog?
MAMEDOV: Naravno. Ovdje se sjećam usput – nedavno u Budimpešti postavilo se pitanje u vezi sa ulogom kapitena na ekipnim takmičenjima. Dakle, mišljenje Emila podržao je samo Nigel Short, a mnogi su bili protiv.
A onda, Sutovski nije u centru diskusije o svim pitanjima. Pametni i obrazovani ljudi okupili su se u predsjedništvu, a svaki od njih odgovoran je za neka pitanja i, ponavljam, odvijaju se živahne rasprave.
SUROV: S obzirom na to da ste pomenuli Makropoulosa sa kojim sam vodio tako iskren razgovor, pitaću vas nešto. Novo vodstvo FIDE-a još je više prorusko. Iako je prije toga bio ruski predsjednik, sada možemo vidjeti šta se događa. Počelo je više turnira da se dodjeljuju u Rusiji i tako dalje. Kako se osećate zbog ovoga?
Prvo, počinju se pojavljivati vrlo zanimljivi korporativni sponzori, kojih prije nije bilo – ista Coca-Cola. Drugo … Kažem da šah kao sport, kako mi se čini, danas ne preživlja svoj preporod. Rusija ima ogroman resurs ljubavi prema šahu, poput bivših sovjetskih zemalja, I zemalja istočne Evrope. Zašto ne biste koristili ovaj resurs?
Nedavno smo predložili da se igra ženski Grand Prix u Bakuu. Ali pogledajte zemlje koje su na kraju dobile pravo: Monako, Švajcarska, Italija …
SUROV: I Skolkovo.
MAMEDOV: Usput, bio sam u Skolkovu – jako mi se dopao! Skolkovo – i taj dio Rusije.
Treće … Pa, gde možete bez Rusije? Sada se, na primjer, tamo održava Svjetski kup, sledeće godine Olimpijada – sve je to već odavno propisano. I nikada nije postojao dug red za domaćina Olimpijade. A sada se to ne opaža. Opet vjerujem da je to povezano sa šahom kao sportom. Nažalost, kao komercijalni produkt šah je od male koristi. Uz sve njegove prednosti na Internetu, istovremeno za TV u trenutno klasičnom formatu, oni je manjkav.
Pa zašto bi Arkadij Dvorkovič trebao proći pored potencijala koji posjeduje Rusija? Imam snažan osjećaj da je prijašnji FIDE bio proruskiji od ovog , u kojem je Dvorkovič prva osoba, ja sam takođe iz „sovjetskog“ svijeta, Bologan, Sutovsky … Ovaj je sastav više prozapadnjački. I da vas ne zavarava prisutnost mnogih poznatih imena sa ruskog govornog područja.
SUROV: Primijetio sam da uporno postavljate vrlo tužnu dijagnozu šaha.
MAMEDOV: Ovo sam rekao na predsjedništvu: šah bi trebao izaći iz klasičnog kaputa i prebaciti se na brži format. Smatram da su ove duge partije anahrone, zanemarujući moderne trendove. Ako intervjuišete šahiste, elita će reći: „ne želimo promjene“. Njima je zgodno sjesti u ovaj voz koji, čini mi se, leti u ponor. Oni sa nižim rejtingom mogu imati drugačije mišljenje. Ali uloga FIDE-a je upravo da uhvati trendove, shvati strategiju.
Ovo je moje mišljenje koje, nažalost, većina: šah treba ubrzati. Klasični format je potpuno neizvodljiv.
SUROV: A Gashimov Memorial, koji vodite, nastavlja se igrati na starinski način.
MAMEDOV: Promijenio bih to sa zadovoljstvom, samo želim da se turnir u Šamkiru računa za klasičan rejting, a to određuj taj klasičan šah.
U klasičnom šahu mi se ne sviđaju mnoge stvari. I duga vremenska kontrola i činjenica da šahisti udobno njime raspolažu, mogu piti kafu, čaj, jesti sendviče, stotinu puta otići u toalet, razgovarati međusobno. Svi ti atributi klasičnog šaha mi ne odgovaraju.
SUROV: Ovdje je potrebno objasniti – sigurno, ne razumiju svi da sada razgovaram ne sa novajlijom već sa čovjekom koji je odrastao na klasičnom partijema Karpova.
MAMEDOV: Da, znam čitavu istoriju klasičnog šaha od Morfijevog trijumfalnog putovanja u Evropu. Ali sada je vrijeme drugačije i vjerujem da je vrijeme da se prihvati ubrzanje šaha kao glavne i opšte linije za provođenje šahovskih takmičenja.
Na primjer, ne sviđa mi se ni činjenica da je Fischerov dodatak sekundi po potezu ubio glavnu napetost u šahu – vremensku oskudicu. Tako skoro nikada nećete videti da nečija zastava padne.
(ovo je samo dio intervjua na ruskom jeziku sa sajta: http://chess-news.ru/node/26416 )
