25.08.2019 18:01
Vladimir Kramnik je završio časove s indijskim omladincima i nema ništa protiv da im drži i dalje predavanja.

Na obali Ženevskog jezera završio je devetodnevni trening kamp za šest mladih indijskih šahista sa Vladimirom Kramnikom.
Leon Mendonca, Preto Gupta, Inian, Sadhvani, Pragnanandha, Gupta, kao i nekoliko indijskih šahovskih novinara Sagar Shah i Amrut Mokal, zahvaljujući kojima je bilo fotografija i video zapisa sa kampa, živjeli su i radili u ovoj velikoj kući čitavo to vrijeme.
Prema Kramnikovim riječima, prije svega je pokušao da prenese iskustvo pionirima, da ispriča kako majstori najviše klase donose za tablom odluke u teškim situacijama.
Rješavali su studije, analizirali pozicije završnica…
„Tokom ovih dana možemo reći da smo postali mala porodica“, priznaje Kramnik.
„Kralj slabije strane nalazi se najbolje u uglu koji je dijametralno suprotan od mjesta gde pješak stoji“, Kramnik čita vodič za damske završnice. Čak i za vrijeme ručka, vrijeme se troši što je moguće racionalnije.
„Nije bilo lako“, rekao je mentor na kraju predavanja, „Mnogo je posla urađeno, i sada su, mislim, svi pomalo umorni. Ali ovo je normalno …“
Kramnik je bio zadovoljan koliko je materijala uspio da ‘stavi u mlade glave’.
Indijski talenti su sarađivali sa ruskom zvijezdom zahvaljujući ciljanoj sponzorskoj podršci, tako da, se sa velikom vjerovatnoćom može zaključiti da susret sa Kramnikom nije bio poslednji za njih.
„Nastaviti? Bilo bi mi zanimljivo“, kaže Vladimir, „Jedna sesija je korisna u svakom slučaju, ali bilo bi još korisnije kada bih mogao da im predajem kompletan kurs. Gledate kako momci uče gradivo, poboljšavaju se. Položite temelj na kojem oni mogu sami da se razvijaju dalje. U idealnom slučaju, potrebno je još nekoliko sesija. “
Kramnik priznaje da uživa u životu koji mu je sada potpuno drugačiji od života koji je trajao dugi niz godina od djetinjstva. Na pitanje da li mu nedostaje veliki šah i da li želi da se vratiti u njega makar na neko vrijeme, on odgovara bez posebnog osećanja: „U najboljem slučaju mogu da igram blic, i to ponekad…“


