(2. nastavak)
E.SUROV: Pitanje da bi se razjasnilo. Ispostavilo se da je ranije, u prvim godinama rukovođenja Vladimira Mironoviča, bilo drugačije? On je imao dovoljno vremena za šah, a vi?
N.KIM: Da, apsolutno. Ovo je vjerovatno glavni razlog.
E. SUROV: I da li sam ispravno shvatio da i vi sada napuštate rukovodeću funkciju?
N.KIM: Vjerovatno je bolje formulisati pitanje malo drugačije: da li je tačno da ostavljamo šahovske aktivnosti Vladimir Mironovič i ja? Odgovor: definitivno ne! Izvinjavam se što govorim za njega – vjerovatno će i sam reći bolje. Samo sam se oslonio na svoja osjećanja.
Da, sada imamo drugačiji vektor razvoja. Ali, što je čudno, to je upravo da nam ovo daje velike šahovske mogućnosti. Daću primer umrežavanja sa ozbiljnim ljudima iz biznisa, razumjevanja njihovih potreba, potreba GR sektora. Kod mene je to u poslednjih godinu i po, kod Vladimira Mironovicha je uvek bilo tako. Mi ne “ispadamo” iz šaha, naprotiv, svako od nas postaje jači, imamo više prilika, a šahu možemo donijeti više koristi. Kako će izgledati ova konstrukcija? O tome će odlučiti novi predsjednik.
Ovdje je potrebno napomenuti da je Lazarev sam formirao tim, sam je odlučio sa kim je efikasniji i koji pravac smatrati prioritetnim. To jest, on je potpuno nezavisna osoba. Ali na početku smo razgovarali o približnim stvarima, konstrukcijama – kako, ko i gdje će biti. Na primjer, planirano je da Palikhata – ako prihvati predlog – stupi u interakciju sa ŠMF na nivou nadzornog odbora ili upravnog odbora – ne znam tačno kako će se ta struktura zvati. Ona, inače, nije postojala ranije u Moskovskoj šahovskoj federaciji, a Lazarev planira da je sam formira.
Sergej Evgenijevič i ja smo razgovarali o poziciji jednog od potpredsednika. To će biti funkcija bez plate (nje i ranije nije bilo), bez vezivanja za operativni sistem, bez vezivanja za papire i dnevne operacije.
Jednostavno, postoje segmenti – to je PR, interakcija sa tržištem, GR, program „Šah u školama“, u kojem sam ja vjerojatno jedan od najboljih, barem među onima koji vole šah. A ako Lazarev vidi potrebu, onda ćemo naći pogodan oblik interakcije u korist šaha u Moskvi.
E. SUROV: Da vas prekinem – recite mi, kako se pojavila kandidatura Lazareva?
N.KIM: Kada smo donijeli zajedničku odluku, shvatili smo koliko je važno u moskovskom šahu pronaći kandidata koji bi odgovarao nivou sadašnjeg predsjednika. Imali smo samo tri kriterijuma. To je mogućnost osobe (prvenstveno finansijska) da osigura svakodnevne aktivnosti ŠMF-a, a po mogućnosti i za njen dalji razvoj. Tu je i želja da se radi. Ovo je veoma važno, jer ako nema želje za to i interesa, onda je konstrukcija najčešće krhka i propada. Možda ne za mjesec dana, ali se za godinu dana priča završava. I konačno, tu je i treći element – to je ljubav prema šahu. To je upravo bio kamen spoticanja, na primjer, u razgovorima sa drugim potencijalnim kandidatima. Imali smo vjerovatno dvadeset sastanaka sa ljudima na najvišem nivou, i svaki put slagalica se nije nije sklopila. Ili nije bilo interesa, ili nije bilo mogućnosti, ili je čovek bio indiferentan prema šahu. A mi smo željeli da izaberemo onog ko bi imao sva tri elementa.
Pojavio se Lazarev – i postalo je jasno da je to najvjerovatnije odgovarajuća osoba. S jedne strane, on je ozbiljan biznismen iz građevinskog biznisa, s druge strane, on je na čelu Šahovskog saveza Centralnog federalnog distrikta, i zaista mu je stalo do šaha, spreman je da mu posveti vrijeme i sredstva. Pored toga, on je pametna i pristojna osoba, mogu to reći po prvim interakcijama. To jest, sve je govorilo i govori u prilog činjenici da je on dostojan kandidat.
Ali onda tu je – praksa. A ona, kao što znate, može imati mnoga iznenađenja. Ali čini mi se da u ovoj situaciji ova iznenađenja mogu biti samo prijatna.
E. SUROV: Znate, gledao sam video koji je snimio Vasilij Papin, koji je prisustvovao sastanku. I praktično prve riječi koje Lazarev kaže nakon izbora: “Razgovarali smo sa upravom RCF-a – oni to podržavaju”. Kako to shvatiti? Dakle, rukovodstvo RCF-a ga je zapravo blagoslovilo za ovo?
N.KIM: Zamislite: neka osoba zaroni u neku rijeku – on je, u principu, plivao u sličnim, ali ovo je druga rijeka – turbulentnija, nepredvidljivija i zasićena strujama. Znam da je Sergej Evgenijevič održao ogroman broj sastanaka i prije nego što je donio odluku, i prije nego što se kandidovao – sa šahistima iz Moskve, sa RCF, sa FIDE, sa Palikhatom, sa mnom. To jest, imao je dosta komunikacije, i na osnovu toga, on formira svoju poziciju, svoj program, svoju viziju kako bi se šah trebao razvijati u Moskvi. Čini mi se da je to normalno.
E. SUROV: Vidim. Koji su glavni ciljevi i ciljevi Moskovske šahovske federacije sada?
N.KIM: Verovatno sada pitate za moje mišljenje, i ono je potpuno poznato. Jedinstveni faktor koji ometa razvoj šaha u Moskvi je odsustvo našeg doma , naših prostorija, mjesta gdje bismo mogli da održimo turnire za dvije hiljade ljudi (kao što je Moskva Open), i za 500-600 ljudi (kao prvenstvo Moskve među djecom). Ovo je teško pitanje. Preko sedam godina sam se tome posvetio i ne mogu reći da sam postigao fenomenalne rezultate. Nadam se da će Sergej Evgenijevič uspjeti. Pojaviće se Moskovski šahovski dom – pojaviće se neka vrsta stabilnosti i održaće se drugačiji nivo kvaliteta takmičenja. Ovo je veoma važno.
E. SUROV: Šteta je što ponekad morate odgovarati za dvoje odjednom – i za bivšeg predsjednika i za sadašnjeg. Ali svejedno – zašto Palihata nije rešila ovo pitanje? Za sedam godina nije postigao napredak u tome?
N.KIM: Ne mogu reći da nije napredovao. Obavili smo sve relevantne procedure. Napisana su sva potrebna pisma, održani su svi sastanci. Ali nije bilo dovoljno sreće . Ipak, ovo je globalno pitanje. Da li zato što šah još nije na Olimpijskim igrama? Ovo je još globalniji problem, koji zahtjeva još više energije i veću podudarnost zvijezda. Ovo je ista stvar. Možda nismo stigli do prave osobe, možda iz nekih drugih razloga. Barem u ovome nismo uspjeli. Evo, vjerovatno, prije svega moja krivica, tako da ću se korigovati: ne „mi“, već ja nisam uspio.
E. SUROV: I dalje me zanima kako je došlo do promjene predsjednika. Bio je to vanredni kongres? U stvari, on nije planiran?
N.KIM: Da, prošli smo sve potrebne procedure, prema Ustavu, objavili saopštenje o vanrednom kongresa dva mjeseca ranije, objavili dnevni red u kojem je postojala tačka o izboru predsednika. Prema tome, mislio sam da će se Sergej Lazarev kandidovati za ovu funkciju, bilo je to poznato svima u Moskvi istog dana. Svi su imali priliku da se kandiduju. Štaviše, tokom sastanka, konkretno smo pitali sve prisutne da li postoji osoba koja je spremna da bude konkurent Sergeju Lazarevu. To se nije desilo, tako da je glasanje svedeno na izbor (ili ne-izbor) jedne osobe.
E. SUROV: I još. Šezdeset pet delegata – i svih šezdeset i pet glasova za. Za mene je to donekle iznenađujuće. Ispostavlja se da su svi iznenada zadovoljni jednom osobom koja se iznenada pojavila?
N.KIM: Znate, ne mogu govoriti u ime svih šezdeset pet ljudi. Ali dozvolite mi da pokušam da smislim analogiju kako ja to vidim. Zamislite da ste imali sponzorski ugovor sa „Mercedesom“, koji vam je omogućio, da vodite normalan život, a pored toga ste dobili za vožnju i automobil mercedes. Mercedes iz sopstvenih razloga nije obnovio ugovor i tražio da im se automobil vrati. Ali u isto vrijeme, zahvaljujući prijateljstvu, zahvaljujući toplim odnosima, dogovorili su se da će se ugovor sa vama proširiti na BMV. To jest, nemate alternativu između mercedesa i BMV-a, već imate alternativu između BMV-a i nule. Prema tome, čini mi se da su svi ovo razumjeli, jer su shvatili da je sada važno podržati tu osobu. Mislim da je najmanje važno da je Lazarev i prije izbora održao niz susreta sa šahistima, ostavio dobar, topao utisak. Vidjeli su u njemu osobu koja razumije pitanja, poznaje ih i namjerava razviti šah u Moskvi. Zato se, vjerovatno, pojavio takav jednoglasan stav. Uvjeravam vas, nije bilo nikakvog pritiska, to je sigurno.
E. SUROV: I usput, već možete li da imenujete ljude koji će tačno biti u timu novog predsednika?
N.KIM: To je njegova odluka i njegova vizija – nije sasvim u redu da ja iznosim svoje hipoteze o određenim ljudima. Po mom mišljenju, on je o tome govorio na našem sastanku ŠMF-a, a ja sam imao utisak da još nije odlučio. To jest, on vidi ‘kičmu’, a tu su poznata imena koja znate. Ali on će procijeniti koji će od njih jednostavno biti korisniji za rad u šahovskoj federaciji u Moskvi. Neko će napustiti tim, neko će, naprotiv, doći i upasti u njega. Opet, ne postoji Politbiro u kome ljudi sjede do smrti. Čini mi se da će proći neko vrijeme i da će se formirati okosnica ljudi koji će donijeti najveću korist federaciji.
Još mi je važno da kažem jednu stvar. Želim da se zahvalim, u ime Vladimira Palihate, na njegov zahtjev i zbog mene, timu sa kojim smo radili. Žao mi je, biće malo dugo, ali ću nabrojati sva imena:
Marat Balgabaev
Daria Nosova
Artiom Akhmetov
Lidia Bagirova
Eldar Mukhametov
Sergei Mogiliov
Katia Saran
Olga Riabushkina,
ranije – Katia Volkov, Liuda Smirnova, Natalia Salii i svi ostali koji su sarađivali sa Moskovskom šahovskom federacijom.
Svako od njih je imao svoj pravac, vlastitu zonu odgovornosti, a mi smo sa sigurnošću znali da možemo da iznesemo zadatak zato što će to rješavati profesionalci koji će ga izvoditi kreativno i maksimalno.
Takođe želim da se zahvalim svim šahistima, trenerima, organizatorima i sudijama Moskve.
Zahvaljujući šestom predsedniku FIDE Kirsanu Iliumzhinovu i šefu kancelarije FIDE u Moskvi Beriku Balgabaevu, rektoru RSSU Natalije Počinok, kolegama iz Moskomsporta i Ruske šahovske federacije.
Pa, I lično zahvaljujem Vladimiru Palikhati za ovih sedam godina rada i podrške moskovskom šahu.
E. SUROV: Hvala vam!
(Kraj)
