E.Surov: Davide zdravo! Sreli smo se na ženskom šampionatu Češke. Da li pratite ženski šah?
David Navara: Ne nešto posebno, ali pratim. Jednostavno sam odlučio da posjetim ovaj turnir, da pozdravim vodeće češke šahistkinje i ništa više. Najčešće pratim igre na internetu, jer mi nije toliko interesantno da pratim klasične partije uživo. Komentarisanje klasičnih partija je druga stvar, tu je potrebna takva vrsta aktivnosti, a to mi je zanimljivije. A ja ovdje samo pratim partije, bez obzira čije su to.
E.Surov: Ne mogu da vas ne pitam u vezi sa ovim, da li ste pratili ženski turnir kandidata? I šta mislite o njemu?
David Navara: Pratio sam ga, ali nisam uvijek imao vremena da ga pratim u potpunosti. Turnir je bio veoma jak, bilo je osam jakih šahistkinja, svaka je mogla da pobjedi. Ali Aleksandra Gorjachkina je bila u boljoj formi, pobjedila je vrhunski i uvjerljivo.
E.Surov: Znate, sada postoje razne diskusije o formatu turnira: da li je potrebno toliko igrati kada je važno samo jedno mjesto? Uostalom, svi shvataju da od nekog kruga takmičenja neki učesnici samo doigraju partije i ne bore se ni za šta.
David Navara: Ne znam. Koliko ljudi, toliko mišljenja. Po mom mišljenju, dvokružni turnir od osam šahista u ovom slučaju je dobar format. S druge strane, možemo reći da nokaut turnir ne traje manje od takvog turnira, naprotiv. Da, u kružnom turniru doigravaju partije od nekog kruga se ‘dogravaju’, ali na nokaut turniru svaka partija ili skoro svaka može biti odlučujuća, što, po mom mišljenju, nije tako prijatno. Svi ili skoro svi završavaju turnir sa porazom (mislim u meču, ne u pojedinačnoj partiji). Samo mislim da će svaki format imati svoje pristalice i kritičare. Ali, po mom mišljenju, format je dobar.
E.Surov: Bez obzira na to koliko razgovaram sa ljudima, sve više sam uvjeren da ne postoji idealan format. Da li vama više odgovara kružni turnir?
David Navara: Da, više mi odgovara. Čak mi se svidjelo kada se muški i ženski šampionat svijeta održavao u ovom formatu – na primjer, 2005. i 2007. godine. Ovi turniri su se pokazali atraktivnim. S druge strane, naravno, moglo bi biti drugačije. Ali tada su mi se sviđali ti turniri- s obzirom na partije i tako dalje.
E.Surov: Onda je sve prešlo na mečeve. Ali da krenemo ne na mečeve svjetskog prvenstva, već mečeve u kojima ste učestvovali. Odigrali ste svoj redovan godišnji meč i još jednom niste uspjeli da pobjedite svog rivala. Kakvi su utisci iz tog meča?
David Navara: Naravno, malo sam bio uznemiren svojim nastupom u posljednjem danu igre. Mislim da sam prvog dana igrao normalno, ali moj protivnik je igrao jače. Drugog dana sam igrao prilično dobro, i moj protivnik takođe. Trećeg dana sam igrao loše.
E.Surov: I šta se dogodilo? Kako se to može objasniti?
David Navara: To mi se događa. S jedne strane, mogu to objasniti činjenicom da sam jako loše spavao. S druge strane, protivnik je odigrao čitav meč bolestan, ali to nije uticalo na kvalitet njegove igre. Naravno, jasno je da je, kao igrač, primjetno jači od mene, ali ipak nisam morao da izgubim sa takvom razlikom. Dva dana sam se borio dostojanstveno, a on je već imao prednost, iako je igrao tri partije bijelim figurama i četiri crnim. Ali poslednjeg dana sam se raspao. Ja imam takve dane kada mi glava uopšte ne radi, a teško je uraditi nešto po tom pitanju. U partijama po klasičnom sistemu još uvek nekako radi, ali u unbrzanom šahu, pa čak i sa tako jakim protivnikom, plus crnim figurama… Veoma je teško nositi se sa svim ovim.
(uskoro nastavak)
