Velemajstor Milan Draško: Pozitano (treći nastavak)

Kraljica Jelena

Lijepa je prilika da se sjetimo obožavane italijanske kraljice, kćerke crnogorskog knjaza (kasnije kralja) Nikole I Petrovića-Njegoša. Rođena je na Cetinju 8. januara 1872. godine. Pored vaspitanja u crnogorskoj porodici, Jelena je mogla steći visoko obrazovanje i  kulturu ponašanja u aristokratskom Djevojačkom  institutu Smoljni u Petrogradu. Jelenina školska drugarica Elza Bolderov ovako je opisala pojavljivanje nove štićenice:“Jednog jesenjeg jutra 1882. u naš razred su doveli novopristiglu. ‘To mora da je princeza od Crne Gore’, kaže mi drugarica. Veoma visoka, skladna, ima bujnu kosu tamniju od noći i veoma lijepe oči – oči ranjene srne“.

Slično svojim precima, Jelena piše poeziju. Pseudonim koji se dugo provlači je-Leptir, u italijanskoj fazi „farfalla“. To je inspirisalo velikog italijanskog muzičara Đakoma Pučinija da svoju slavnu operu „Madam Butterfly“ posveti kraljici Jeleni.

Jelena je sa majkom Milenom 29. aprila 1895. u Veneciji, gdje prisustvuju međunarodnom Bijenalu umjetnosti. Odsjeli su u čuvenom hotelu „Danieli“. Tada se princeza Jelena prvi put srela sa italijanskim princom Emanuelom. Sljedeći put će se vidjeti u Petrogradu tokom krunisanja Nikolaja II za cara Rusije. Poslije susreta u Petrogradu-prema italijanskim istoričarima-Viktor Emanuel se povjerio majci Margariti ovim riječima: „O Elena o nessuna“ („Ili Jelena ili nijedna“). Uslijedila je vjeridba u Crnoj Gori. Šesnaestog avgusta 1986. princ je jahtom stigao u Bar, na putu za Cetinje gdje se odvijala ceremonija vjeridbe. Prilikom povratka u Italiju, u crkvi San Nikola u Bariju, obavljen je ritual Jeleninog prelaska u katoličku vjeru, da bi u Rimu 11. novembra 1986. uz veliki publicitet, prvo sklopljen civilni brak u Kvirinalu, a zatim obavljeno i crkveno vjenčanje u crkvi Santa Maria degli Angeli.

Makar početni susreti italijanskog princa i crnogorske princeze imali „državne uplive“, sasvim je izvjesno da se njihova veza pretvorila u uspješan brak ljubavi i harmonije. Petoro djece (Jolanda, Mafalda, Umberto, Đovana i Marija) bili su dio njihove srećne zajednice, nasljednici koji su potvrdili planove o fizičkom i estetskom poboljšanju stare savojske dinastije.

Jednomjesečno krstarenje grčkim vodama na jahti „Jela“ prestonasljednika Viktora Emanuela i njegove supruge Jelene Savojske avgusta 1900. bilo je prekinuto viješću da je kralj Umbero I, otac Viktora, ubijen u atentatu u Breši. Po onoj „kralj je mrtav, živio kralj“, već na jahti, napuštajući grčka ostrva i približavajući se italijanskim vodama Viktor i Jelena su postali kralj i kraljica Italije. I to će trajati skoro pola vijeka.

Postoje brojne potvrde Jelene kao smirene, skromne, požrtvovane, solidarne, ukratko narodne kraljice. Nakon razornog zemljotresa u Mesini 1908. godine, kraljica se brzo našla u porušenom gradu. Danima je bila bolničarka među povrijeđenima, starajući se i oko evakuacije teže povrijeđenih. U mediteranskim vodama  nedaleko od Mesine tih dana su se nalazili ruski vojni brodovi. Na molbu da pomognu u evakuaciji nesrećnih ljudi, admiral je kazao da imaju preciznu rutu koju ne mogu mijenjati bez odobrenja ruskog ministarstva. Istoričari su zapisali da su tada i mornari vidjeli kraljicu Jelenu kako se penje na brod „Slavija“, obraćajući se na ruskom jeziku admiralu Litvinovu ovim riječima:“ Admirale, sa vama sada ne razgovara kraljica Italije ni princeza od Crne Gore. Obraća vam se jedna žena koja vas u ime čovječnosti zaklinje da prevezete odmah u Napulj ove nesrećne, teško povrijeđene osobe“.

Kada se u Petrogradu saznalo za ovu scenu, a posebno za izgovorene riječi, brzo je odlučeno da krstarica „Slavija“ i još jedan ratni brod u blizini odmah zaplove sa povrijeđenima prema Napulju. Danas najveća bolnica u Napulju nosi ime „Regina Elena“. U Mesini je 1960, u vrijeme italijanske republike, podignut veliki spomenik kraljici Jeleni.

Tokom Prvog svjetskog  rata kralj Viktor i kraljica Jelena odlučuju da napuste prestižnu rezidenciju Kvirinale prelazeći u vilu Savoja gdje su ostali do kraja njihovog života u Rimu. Kvirinale je pretvoren u bolnicu, opet sa značajnom ulogom kraljice Jelene. Nakon ulaska Italije u rat, kralj Viktor Emanuel je 27. maja 1915. sa rimske stanice Termini pošao na front gdje će ostati do kraja rata. Njegova uloga u Velikom ratu je velika, nije slučajno nazvan „kralj-vojnik“.  Kraljica Jelena ostaće upamćena i po nesebičnoj pomoći slabim i ugroženim. Prema istorijskim spisima, njen suprug, Vitorio Emanuele, rekao je da će svi propasti, ako on bude išta trošio, s obzirom  na to koliko kraljica troši na siromahe.

Postoje razne anegdote o njenim dobročinstvima. Pri povratku iz ribolova, jednom je srela djevojčicu koju je ranije viđala da plete. Na kraljičino pitanje da li je poznaje, djevojčica je odgovorila:“Da, Vi ste kraljica“. „A da li bi umjela da ispleteš par čarapa za mene“? „Naravno gospođo“. „Dobro, onda mi ispleti i pošalji u palatu“. Nekoliko dana kasnije stigle su čarape, a kraljica je djevojčici na poklon poslala dvije svilene čarape, jednu punu slatkiša a drugu punu novca. Sutradan je od djevojčice dobila pismo:“Vaš poklon me je veoma rasplakao. Moj otac je uzeo novac, brat slatkiše, a majka svilene čarape“.

Umberto II  zadržao se na kraljevskom tronu samo 33 dana, nakon abdikacije kralja Viktora, 9. maja 1946. godine. Italijani su na referendumu glasali za republiku, monarhija je formalno okončana 12. juna 1946. godine. Kralj Umberto II odlazi u egzil, napustivši  zauvijek  Italiju. Preminuo je u Ženevi u 78. godini. Nakon pada dinastije Savoja, Jelena je pošla za mužem u egzil u Aleksandriju, a poslije njegove smrti (1947.) odlazi u Francusku. Zabilježeno je da je italijanska kraljica Jelena tokom tog putovanja na brodu rekla svojoj guvernanti:“ Kada budemo prolazili pored Italije, probudi me, hoću da vidim svijetla Sicilije“. Posljednje godine provela je u dostojanstvenoj samoći  u Monpeljeu, gdje umire 1952. u 79. godini.

Vijest koja je 16. decembra 2017. brzo obišla Italiju, zatim i cijeli svijet je glasila ovako: Njeno kraljevsko visočanstvo Jelena od Savoje, kraljica Italije (kraljica Etiopije 1936-1943, kraljica Albanije 1939-1943), rođena crnogorska princeza Petrović-Njegoš, sahranjena je u marjanskom svetilištu Vikaforte, na području grada Kuneo, u regiji Pijemont. Dva dana poslije, na istom mjestu je sahranjen Viktor Emanuel III kralj Italije (Etiopije, Albanije). I tako, Jelena počiva u zasluženom miru lijepog, savojskog Pijemonta.

Velemajstor Milan Draško

(sutra nastavak)

Оставите одговор