Smokva
Zastao sam, uživajući u veličanstvenom pogledu. Preko puta stanice je tratorija “Grottino Azzurro”, poznata po izvrsnim morskim specijalitetima. Putnici tu kupuju autobuske karte, a zatim sjede na stolicama iznesenim napolje, ili na kamenim stepenicama. Ponekad je nemoguće ući u autobus nakrcan turistima. Spuštam
se beskrajnim nizom uskih stepenica do luksuzne vile „Franca“. Gospodin Đovani Červero govorio je istinu; vila izgleda otmjeno, enterijer je obogaćen neobično lijepim, minuciozno urađenim detaljima. Sa malog balkona sobe 35 posmatram dio mora i susjedni gradić Prajano. Još veći gušt pruža pogled iz restorana odakle se vidi širok pojas mora, crkve i kuće ukrašene živopisnim cvijećem.
Pozitano pomalo podsjeća na naš Herceg Novi, samo su usponi duži i strmiji. Herceg Novi ima bujniju vegetaciju, ali mnogo manje hotela i lošije plaže. Pozitano, sem toga, djeluje egzotičnije, nestvarnije. Spuštam se strmom Ulicom „Positea“ prema sali za igru. Tokom šetnje uočavam uske, beskrajno duge stepenice, koje vode sve do obale. Sasvim blizu, na putu prema moru, jedna od gradskih atrakcija mala crkva “Santa Caterina”. Igrali smo u hotelu “Conca d’ Oro”, čiji je vlasnik glavni organizator turnira, Đovani Červero. Do hotela se stiže izuzetno strmim stepenicama u Ulici „Boscariello“. Dok sam se se uspinjao uskim stepenicama, pravio bih pauze; sa svake tačke vidik je veoma lijep, sa mnoštvom različitih detalja. Sala za igru svijetla i prostrana, sa lijepom terasom. Često sam izlazio na terasu, posmatrajući tri mala, zbijena ostrva, nedaleko od obale. Iako je hotel sagrađen na brežuljku, razgranata krošnja smokve dopirala je do polovine staklenog zida.
Igrati šah u sali odakle se pruža ovako raskošan pogled, užitak je i privilegija. Nije čudo što sam osjetio dodatni priliv pozitivne energije, igrajući veoma dobro. Šteta što turnir kratko traje, obično igramo dva kola dnevno. U pauzi između dvije partije spustio sam se do plaže, pored crkve “Santa Margerita” i pansiona “Maria Luisa”. Na stepeništu susrećem učesnika turnira Piera Gambardellu, vidno umornog od pješačenja strmom, vijugavom stazom. Na samoj obali je restoran “Pupetto”, sa velikom baštom. Na ovom mjestu ranije su igrani turniri, a 2007. godine simultanku je odigrala najbolja šahistkinja svijeta, Judit Polgar. Simultanka je imala veliku medijsku promociju, kako i priliči renomeu slavne mađarske zvijezde.
Na strmoj litici brda, blizu restorana „Pupetto“, nalazi se “Torre di Clavel”, kamena tvrđava iz 13. vijeka. U prvim decenijama dvadesetog vijeka, tvrđavu je kupio švajcarski grof i pisac Gilbert Clavel. Preuređena je u zapanjujuće lijepu vilu, sa terasom iznad mora. Plaža ispod tvrđave, jedna od najljepših u Pozitanu, zove se “Spiaggia Principessa di Piemonte”, po posljednjoj italijanskoj kraljici Mariji Jose del Belgio, koja je povremeno posjećivala Pozitano.
Udajom za Princa Umberta II iz italijanske kraljevske porodice Savoja, u Rimu 1930. godine, postaje “Principessa di Piemonte”. Princ Umberto II je sin crnogorske princeze, italijanske kraljice od 1900-1946. godine, Jelene Petrović Savojske i italijanskog kralja Vittoria Emanuela III.
Velemajstor Milan Draško
(sutra nastavak)


