Vladimir Tukmakov: Armagedon Armagedona!?

Armagedon Armagedona!?

Piše: Vladimir Tukmakov, velemajstor

Upravo završeni tradicionalni turnir u Stavangeru je izazvao veliko uzbuđenje u šahovskom svijetu. Ali ne zbog žestine borbe ili kreativnih dostignuća- u tom smislu sedmi turnir je možda bio najmanje impresivan od svih. Konačno ni prvo mjesto Magnusa Carlsena nije takođe bilo iznenađenje. Svjetski šampion naviknuo šahovski svijjet na svoje pobjede, tako da samo rijetki njegovi neuspjesi izazivaju pitanja i zbunjenost.

Opšte uzbuđenje je izazvala inovacija organizatora da radikalno izbjegnu remi ishod borbe. U slučaju remija u glavnoj partiji, protivnici ponovo sjedaju za šahovsku tablu da bi odigrali za poen u bizarnom doigravanju nazvanom Armagedon, u kojem bijeli ima 10 minuta za čitavu partiju, a crni 7, ali zato remi ishod je za crnog ravan pobjedi. Ta ideja nije nova, a Armagedon kao poslednje sredstvo već se dugo koristi u Svjetskom kupu. Ali tamo do njega dolazi izuzetno rijetko, jer mu prethodi mnogo partija. U Norveškoj je Armagedon usledio odmah. Pošto je u klasičnim partijama samo 11 partija završila  pobjedom jednog od učesnika, u preostalih 34 partije poen se odlučivao u Armagedon partiji, prema gore opisanom pravilu. Dobra je vijest da se iskustvo sa statitističke strane gledišta pokazalo  kao ispravno, a zaključci na temelju tog eksperimenta nisu bez osnova. Ipak sve ostale novosti su nažalost jako loše.

Kao prvo sistem bodovanja u Stavangeru nije izdržao nijednu kritiku. Na primjer, remi u dva kola sa naknadnim pobjedama u Armagedonu donosi sretniku tri poena, dok je manje uspješan igrač koji je pobjedio jednu klasičnu partiju (dobija 2 poena) i remizirao drugu, ali izgubio (ili odigravši remi bijelim figurama) Armagedon partiju, i tada dobija samo 2,5 poena.

Na primjer, Ding Liren, koji je pokazao sjajnu igru na glavnom turniru po klasičnom tempu i podijelio prvo mjesto sa svjetskim šampionom, završio je na šestom mjestu. S obzirom na broj takvih doigravanja i njihov koeficijent, nazvati Altibox Norway Chess 2019 turnirom u klasičnom šahu jednostavno nije moguće.

Naravno, sistem bodovanja se može usavršavati, ali po mom mišljenju, sama ideja kombinovanja pravog šaha sa ‘sumnjivim šahom’ je potpuno pogrešna. Takva povezanost, bez sumnje diskreditira našu igru. Ali i da uspije takva predstava, to ničemu ne doprinosi. Paradoksalno, prisutnost elementa remija u šahu čini igru značajno obimnijom, kompleksnijom i zanimljivijom, a šahiste predstavnicima intelektualne elite. Ali kada je taj rezultat vještački isključen, šah postaje “pljosnatiji” i manje privlačan, bar za moj ukus.

Ako se vratimo na turnir u Stavangeru, siguran sam da su vrlo skromni kreativni rezultati turnira u velikoj mjeri logična posledica eksperimenta organizatora. Na superturnirima , kao i na bilo kojem drugom, ne dešava se da su svi igrači istovremeno u najboljoj formi. Ali velemajstori obično profesionalno ispunjavaju svoje obaveze, koristeći svaku priliku da nastave borbu. Ovdje su imali psihološko opravdanje da otkažu borbu u glavnom vremenu (tj u partiji po klasičnom tempu): imaće dopunsku partiju u Armagedonu. Ali i u doigravanju normalna logika borbe se pokazala narušena vještačkim isključenjem jednog od tri moguća rezultata. Tako neočekivani remiji u pozicijama u kojima je bijeli bio spreman da preda (budući da to za konačan rezultat nije važno, jer crnom i remi i pobjeda donose u Armagedonu poen) šokirala je čak više nego preuranjeni remiji u partijama po klasičnom tempu.

Sve ovo što je rečeno nije prigovor učesnicima- oni su prihvatili nvoa pravila igre i sledili ih kako su najbolje znali.

Kao rezultat toga eksperiment se pokazao vrlo impresivan, a njegov rezultat je ubjedljivo negativan. Ipak treba zahvaliti organizatorima koji su potrošili na ovaj događaj mnogo vremena, energije i novca.

http://chess-news.ru/node/26073

Pošaljite mi Vaše mišljenje o ovoj temi!

Оставите одговор