Velemajstor Milan Draško: Notr Dam (treći nastavak)

“U ogromnim ovim vrtovima i širinama, pod granjem mokrim, koje znam da je počelo da pupi, ovdje gdje je Pariz najljepši, zastajem da vam javim da zaboravite već jednom sve, da se opet jednom, bezbrižni, setite večnosti“ (Crnjanski).

U Notr Damu su me uvijek oduševljavali vitraži koji su definitivno završeni  sredinom devetnaestog vijeka. Glavni vitraž, iznad ulaza u katedralu, djelimično je sačuvao autentičan izgled iz srednjeg vijeka. Okruglog je oblika, ima 9,6 metara u prečniku i predstavlja neobično arhitektonsko rješenje. Rozeta je arhitektonski element dekoracije u obliku ružinog cvijeta, sa stilizovanim laticama. Dva bočna vitraža, na sjevernoj i  južnoj fasadi, najveći su u Evropi  (prečnik po 13 m.). Pri restauraciji sugerisano je da vitraži budu bijele boje, ali je Prosper Merime insistirao da budu slični srednjovjekovnim. Merime, poznati francuski književnik, imenovan 1834.godine inspektorom istorijskih spomenika, imao je dovoljno autoriteta da  istraje na toj ideji.

Katedrala Notr Dam  duga je 130, široka 48  i  visoka 69 metara, djeluje grandiozno iznutra i spolja.

Jedan po jedan sloj blaziranosti polako otpada sa turista. Sve  prožima osjećaj prolaznosti, u polumraku fascinantne katedrale, koja odolijeva vijekovima.

Krajem februara 2014. obogatio sam pariske utiske pogledom sa vrha Notr Dama. Dugo čekanje u redu, sa skoro 300 turista, manje je zabavan dio. Karta za uspon do samog vrha košta 8,5 eura. Godinama sam se rekreativno bavio sportom, što mi pomaže da savladam 387 uskih stepenica. Postoje dva nivoa odakle turisti posmatraju grad. Mnogi su se već prilično zadihali, prije izlaska na „Chimera gallery“, 46 metara iznad zemlje. Ime je dobila po kamenim statuama, raspoređenim u uglovima balustrade. Statue fantastičnih ptica, hibridnih životinja i mitskih čudovišta dizajnirao  je francuski arhitekta Viollet-le Duc (1814-1879). Grad sa te visine izgleda zanosno, ali memorija mog fotoaparata je, sasvim neočekivano, puna. Slijedi grozničavo izbacivanje starih fotografija, što obavljam  zavidnom brzinom.

Ostajemo desetak minuta, nakon čega slijedi novi niz stepenica do vrha katedrale (69 metara), gdje se nalaze južni i sjeverni toranj. Turistima je omogućeno kretanje platoom južnog tornja, oivičenog specijalnom žičanom ogradom. Plato je dug i uzak, pogledu su dostupni gotovo svi djelovi grada i najveće zvono „Emmanuel“, koje se oglašava samo u specijalnim prilikama. Najviši vrh katedrale, šiljati toranj visok 96 metara, nalazi se sa istočne strane. Okrenut prema tornju, zadržavam pogled na monumentalnom Trgu Bastilja (Place de la Bastille). Zatim se koncentrišem na posmatranje Ajfelovog tornja, na sasvim suprotnoj strani. Deset godina ranije, posmatrao sam grad sa vrha (300m.) popularne atrakcije, ali mi pogled sa Notr Dama pruža više draži.

U daljini zablista uzvišenje Monmartr, sa raskošnom  crkvom Sakr-Ker. Interesantan je kontrast sa svim ostalim djelovima grada, jer sunce u tom trenutku obasjava samo Monmartr. Lijepo izgleda park Lagranž, na drugoj obali, i stara crkva „Saint Julien-Le-Pauvre“. Sasvim blizu su hotel „Esmeralda“ i  knjižara „Shakespeare and Company“, sa zeleno-žutom tendom. Krovovi  Latinskog kvarta i drveće Luksemburškog parka ugađali su mom oku.

Manje me oduševljava „Tour Montparnasse“, visoki neboder (210 m.), koji se koristi  kao poslovni prostor. Nalazi se u neposrednoj blizini željezničke stanice Monparnas. Vraćao sam se iz Nanta, početkom novembra 2013. godine i iz puke radoznalosti prošetao nekoliko koraka ispred stanice. Očito sam bio zamišljen, jer me blizina džinovskog tornja neprijatno iznenadila. Toranj, čija je gradnja završena 1973.godine, ne uklapa se u arhitekturu Monparnasa.

Turistički brodovi krstare žuto-smeđom površinom Sene, preko „Petit Pont“ upravo prolazi autobus na sprat. Zanimljivo je gledati smanjena izdanja turista koji neprestano špartaju prostranim trgom ispred katedrale. Pogled sa ove visine stvara utisak blizine i zbijenosti, lijepo se vide krovovi Luvra  i  znatno dalja „Trijumfalna kapija“. Na kraju vidika, oko pet kilometara od „Trijumfalne kapije“, dominiraju visoki soliteri „La Defensa“, najvećeg poslovnog kvarta u Evropi.

Niko ne pomišlja da siđe, ali dolazi jedna otresita gospođa, upozoravajući da je naše vrijeme isteklo. U posljednjem trenutku zamolio sam mladu Kineskinju da me fotografiše. Posjeta traje dvadesetak  minuta, jer brojni hodočasnici nestrpljivo čekaju u redu, sa bočne strane katedrale.

Postoji zanimljiv opis Pariza, posmatranog iz ptičije perspektive, u kultnoj knjizi „Zvonar Bogorodične crkve“.

„Ja ne sumnjam da ćete, ako gledate Pariz iz balona, videti bogatstvo linija, izobilje pojedinosti, raznolikost slika, nešto veličanstveno u prostome i neočekivano u lepome, što karakteriše šah“.

(Kraj serijala)

Velemajstor Milan Draško

Оставите одговор