„Neka cvjeta stotinu cvjetova“
Piše: velemajstor Lev Alburt
Drago mi je da sam poslušao savjet sajta i pogledao razgovor Evgenija Surova sa Garijem Kasparovom u obliku teksta, ali i video zapis! Dio 1, dio 2, dio 3.
Bilo je lijepo vidjeti i poslušati Klaru Šagenovnu.
Intervju mi se jako dopao, vjerovatno zato što se sa mnogim izjavama u njemu slažem. Sa nečim se, naravno, ne slažem, a o nečemu želim da raspravim kako bih riješio stvari.
Gari je uvijek bio brilijantan; sada u 56. godini u njemu su postale jasne karakteristike mudraca –Guljka, Botvinika, Solženjicina.
Jake emocije zamagljuju, iskrivljuju stvarnost, ali vrijeme, plus naše šahovsko iskustvo smanjuju njihovu vrelinu i guraju nas prema objektivnosti.
Kasparovljeve izjave o šahu su uvijek interesantne, posebno o njegovim kolegama- šampionima. Pogotovo što sada Gari govori o njima, i o Kramniku – prijateljski, naglašeno objektivno, čak pomalo i distancirano.
Razgovaralo se i o ubrzanju životnog tempa kada je mladi car preuzeo prestolje. Prije sto godina su ozbiljno tvrdili da je žanr romana završen jer imamo dvadeseti vjek.
A sada, zašto je smanjen broj rundi u boksu? Broj činova u operi? Da li brže peremo zube? Brže vodimo ljubav?
Gari je takođe odao priznanje novom trendu: da, život je sasvim drugačiji. Velemajstori su uzrasta od dvanaest godina- ali on sam koriguje; gdje će oni biti kroz nekoliko godina?
Fischer je sa petnaest godina ušao među kandidate za svjetskog šampiona, u prvih deset, Gari je sam pobjedio na jakom Svesaveznom ‘švajcarskom’ turniru pobjedivši i pretekvaši mnoge jake velemajstore i ušao na Višu ligu – u to vrijeme bio je po mojoj procjeni do 25 mjesta u svijetu. “Treba razumjeti mjesto u hijerarhiji” (Kasparov)
U prvih deset najmlađi je Aniš Giri koji ima 24 godine. A u njegovim godinama Talj je bio već bivši svjetski šampionn. A Iranac koji je postao velemajstor u dvanestoj godini, sada je tri godine kasnije na 76 mjestu svjetske liste. Naravno, on je veoma talentovan i možda će postati svjetski šampion, ali gdje je ovdje 21 vijek? Gdje je trend ubrzanja?
Bilo mi je zanimljivo i prijatno da saznam Garijev stav prema Jeljcinovoj epohi, “vladi reformatora”, 93 godine očigledno blisko Solženjicinu. I njegovo objašnejnje – “u pozadini raspada SSSR-a (za koji sam smatrao blagoslovom) okrenuo sam oči pred nekim stvarima” – to mi je jako blisko i poznato. Zaista, posle pada Istočne Evrope nije bilo potpuno sigurno i jasno da će se sistem srušiti (šta ako se desi kineska verzija? I pomoć, po dugoj tradiciji Zapada/Amerike progresivnom SSSR-u?). Od svih mrskih socijalističkih antiutopija, komunizam je najtrajniji i najstrašnjiji.
Glavno je bilo da se svali krivica na Gorbačova – u Abhaziji i Karabahu će biti nekih problema, ali će na kraju u vlast doći normalni ljudi, antikomunisti, koji se mogu dogovoriti. I Zapad će nam pomoći.
Nije uspjelo.
Želim da se nadam da će bliska pozicija Kasparova i Solženjicina produžiti.
Za intervju na sajtu i konkretno Evgeniju Surovu – mnogo hvala! U njemu ima jako mnogo važnih stvari za ozbiljnu diskusiju: komercijalni (?!) i drugi sponzori; “predaja štafete” (Škola Botvnika), FIDE….
Nije lako organizovati takav intervju posebno sa velikanima, jednostavno zato što nema šanse da ćemo ih često viđati. Mnogi su intervjui dobri i raznovrsni (ne sjećam se ko je to rekao). Ali tu i leži istina, zašto je intervju dobar: “Neka cvjeta sto cvjetova!”
