Velemajstor Milan Draško: Monmartr (7. nastavak)

Mečevi sa Talem u Luksemburškom parku

„Ujutro sam se spustio bulevarom do ulice Suflo na kafu i kifle. Bilo je lepo jutro. Divlji kestenovi u Luksemburškom parku su bili u cvetu. Osećala se prijatna atmosfera ranog jutra pred topao dan… Studenti su išli gore ka pravnom fakultetu i dole ka Sorboni. („Sunce se ponovo rađa“)

Polako se udaljavam od Trga Tertr, napuštajući brdo Monmartr. Sunce je još visoko, želim prošetati  kamenim kejom pored Sene i još jednom posjetiti veličanstvenu katedralu Notr Dam. „Prelepa, ostavljala je utisak stabilnosti i trajnosti, kao da je utekla od izrabljivanja vremena“. (Mario Vargas Ljosa-„Avanture nevaljale djevojčice“) Naravno, otići ću i u Luksemburški park, do poznatog kutka za šahiste.

Pogled sa katedrale Notr Dam prema Seni, Latinskom kvartu i Ajfelovom tornju u daljini

Otkako sam otkrio šahovsku oazu u sjeverozapadnom dijelu parka, u proljeće 2008. godine, ne propuštam ni jednu priliku da dođem. Otkriće se dogodilo sasvim slučajno. Pariska klima poznata je po naglim promjenama, ošto se smjenjuju sunčani intervali i kišni oblaci. Tog dana me već četvrti put uhvatila kiša, u momentu kada sam koračao stazama parka. Trčeći u potrazi za skloništem, zaustavih se ispod neke nastrešnice. Uočih neočekivano sedam drvenih stolova sa ucrtanom šahovskom tablom!

Igralo se na dva stola, uz nekoliko posmatrača. Nakon izvjesnog vremena vremešni čovjek sa naočarima velike dioptrije baca mi rukavicu. Njemu je dosadno da kibicuje. Impresioniran otkrićem ovog mjesta, radosno nastavih šetnju. Kada sam sljedeći put došao (2011.)  već je bilo 14 stolova i mnogo više šahista.

Dugo sam se zadovoljavao ulogom  posmatrača, ali u februaru 2014.godine, osjetih neodoljivu želju da zaigram. Trojica žestokih rivala igrali su na ustajanje, zamolih da odigram samo jednu partiju. Visoki  čovjek  šezdesetih godina, sijede, kovrdžave kose, igrao je bolje od svojih prijatelja. Dosta brz tempo igre, tri minuta po igraču, povećava neizvjesnost i relativizuje ulogu favorita. Vukao sam poteze gotovo automatski, zbog dobrog poznavanja jednog ogranka Francuske odbrane. Protivnik dospijeva u slabiju poziciju, na kraju mu  pada zastavica. Izgleda da malo teže podnosi poraz, negoduje zbog moje suviše brze igre, imitirajući moje pokrete. Nisam želio remetiti njihovo rivalstvo, lagano  ustajem, ali insistiraju da nastavim igru. Bili su bez sumnje iznenađeni  preciznom igrom i  znatiželjni uoči narednih partija. Pobjednik uvijek igra crnim figurama i dovoljan mu je remi da ostane za stolom.

Šahisti uživaju u druženju i sunčanom popodnevu

Protivnici su imali snagu majstorskih kandidata, igrali smo ozbiljno, uz poneku šalu. Ako bi neko od mojih suparnika grubo previdio, govorio sam žadub umjesto njega i igran je drugi potez. Posmatrači bi se nasmijali, atmosfera postajala ležernija. Šahista sa moje lijeve strane, najstariji u društvu, izražava žaljenje zbog odlaska našeg legendarnog velemajstora Svetozara Gligorića. Vremenom se širio krug ljudi oko stola, neki su poznavali velemajstora Miodraga Todorčevića, čiji je boravak u Parizu trajao gotovo četvrt vijeka. Pitali su viđam li velemajstora Nebojšu Nikčevića, koga su upoznali dok je živio u Parizu. Tek pri kraju tročasovnog druženja, postali su znatiželjni koju titulu imam. Tako su saznali da sam velemajstor i da putujem na tradicionalni turnir u Kapel la Grand. Turnir je slavio jubilej, trideseti put brojna šahovska kolonija stiže u mali grad na sjeveru Francuske, blizu Denkerka.

Nakon povratka sa turnira, opet sam došao u Luksemburški park. Uzalud sam  pogledom tražio  šahiste sa kojima sam igrao. Međutim, kod jednog stola stajao je pariski velemajstor Abergel Tal (Thal). Igrali smo u posljednjem kolu pariskog Opena 2005. godine. Slavio sam pobjedu bijelim figurama u zanimljivom ogranku Nimcovičeve indijske odbrane. U Kapel la Grandu nismo komunicirali, ali susret dva velemajstora u Luksemburškom parku nije svakidašnja pojava. Počeli smo razgovor, Tal se nije sjećao naše partije iz 2005. Zanimljivo, već u petoj rečenici, govori mi da je tužan, jer je otišla žena koju je volio. Kasnije saznajem da su Parižani vrlo otvoreni.

Sjedamo za šahovsku tablu s namjerom da igramo na tri minuta, ali smo prethodno pokazivali najsvježije partije. Abergel demonstrira napadački talenat u partiji protiv jakog             njemačkog velemajstora Daniela Fridmana na Bundesligi. Žrtvovao je dva pješaka i slavio  efektnu pobjedu. Zatim pokazujem partiju protiv indijskog velemajstora Abhijeta Gupte (rejting 2630), iz posljednjeg kola turnira  Kapel la Grand. Igrana je oštra varijanta Nimcovičeve indijske odbrane, Gupta (bijeli) nije precizan u 11. potezu, osvajam pješaka. Gupta je prinuđen da mijenja dame, žrtvuje još jednog pješaka, jasno je da nema kompenzaciju. Uspijeva udahnuti dinamiku u poziciju, umiješao se obostrani cajtnot i remi na kraju. Da sam sačuvao mirnoću i prisebnost, ostvario bih diobu 8. mjesta, sa 6,5 iz 9, što bi predstavljalo značajan uspjeh. U Kapeli tradicionalno učestvuje oko 500 učesnika i veliki broj velemajstora.

U međuvremenu se skupilo mnogo ljudi, stigli su i moji protivnici od prije desetak dana. Odigrao sam dosta  slobodnih partija sa kolegom, bio u malom plusu. Abergel je predložio da igramo meč na tri minuta, pobjednik je onaj ko ostvari tri pobjede. Pobijedio sam prvu, ali izgubio tri sljedeće. Imao sam probleme u varijanti Francuske odbrane;1.e4-e6 2.d4-d5 3.Sc3-Lb4 4.ed5-ed5 5.Ld3-c6 6.Df3-Sf6. Bijeli kasnije rokira na veliku stranu i uspijeva organizovati napad na moju malu rokadu. Kada je meč završen, neko od posmatrača izrazi želju da igra sa mnom. Naredna dva sata mijenjali su se protivnici, uživao sam u igri. Na raspoloženje je uticao i izuzetno lijep dan, sunce je žarilo obraze kao na vrhuncu ljeta. U jednom trenutku upitah Abergela da li želi da odigramo revanš? Odlučio sam da igram 6..Df6 (umjesto 6..Sf6) u kritičnom ogranku. Mirna pozicija, nakon izmjena dama, nije odgovarala mom protivniku. Prethodne partije su pomogle da se uigram, pobjeđujem revanš meč 3:0. Naredni meč (majstorica) započinjem novom pobjedom, četvrtom u nizu. Tal obustavlja dalji otpor, uz objašnjenje da trenutno nije  koncentrisan. Razilazim se sa šahistima iz parka uz srdačna rukovanja. Osjećao sam da više nisam potpuni stranac u živopisnom parku i gradu koji obožavam.

 Autor serijala, Milan Draško

Pogledajmo najzanimljivije trenutke partije sa Abergelom, 2005. godine. Crni je u nekoliko navrata trebao odigrati potez h7-h6, sa idejom d6-d5 i nakon eventualnog cd5 da uzme skakačem. Abergel počinje gubiti nit.

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc2, Ta1, Tc1, Sd2, Lc3, Ld3; pješaci: a3, b4, c4, e3, f2, g2, h2;
Crni: Kh8, Db6, Tc8, Tf8, Sc6, Sf6, Lg4; pješaci: a7, b7, d6, e5, f7, g7, h7;

Odigrao sam 17. b4, razmatrajući još uvijek najlogičniji odgovor 17…d5. Abergel se odlučio za 17…a5?! 18. c5! -Dd8  19. b5 (19. Sc4) 19…Sa7 (bolje je 19…Se7)  20. cd6-Le6 21. Db2-Dd6  22. Lf1-Sd7 23. La5; osvajam pješaka i pobjeđujem u 36. potezu. Zanimljiva je završna slika, kao ilustracija dominacije bijelog.

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Sd6, La5, Lf1; pješaci: b5, e4, f2, g2, h2;
Crni: Kg8, Sa7, Sd7, Lb3; pješaci: e5, f6, g7, h7

Jasno je da bijeli dobija, sa pješakom više i lovačkim parom. Lijepo je saznanje da postoji elegantan momentalni dobitak; 36. Ld2! (sa idejom Le3). Kralj ne stiže, jer kada stane na e7, slijedi Sf5+ i La7.

Najkontroverzniji slučaj desio se u partiji prethodnog kola protiv francuskog velemajstora Lorana Fresinea (2627). Fresine je odigrao novost u otvaranju protiv moje Francuske odbrane, ali u pripremi previđa jednostavan odgovor. Osvojio sam pješaka, pa još jednog, propustivši priliku da ranije dobijem.

Dijagram nakon 57. poteza Fresinea:
Bijeli: Ke3, Td8 i pješak na d4;
Crni: Kg7, Tf4; pješaci: h6, g5;

Pobjeda je nadohvat ruke. Odigrao sam 57…h5 (Bolje je odmah Tf8)  58. d5-Tf8 59. Td7-Kg6 (59…Tf7 je preciznije. Naravno, već sam u drugom cajtnotu i to je jedina nada Fresinea). 60. d6-g4 61. Tc7-g3 62. d7-g2  63. Tc1

Dijagram:
Bijeli: Ke3, Tc1 i pješak d7;
Crni: Kg6, Tf8; pješaci: g2, h5

Išao sam na ovu poziciju i planirao odigrati 63…h4 Moglo bi uslijediti 64. Ke2 (Da se skloni od šaha, nakon promocije g pješaka) 64…h3 Šta sada može učiniti bijeli? 65. Tc6!-Kg7 (Ako bi kralj krenuo prema pješacima i stigao do g3, bijeli bi imao na raspolaganju Tc8 i ne ide g1-D, jer bijeli uzima topa na f8, dok aktivnost  crne dame ometa sopstveni kralj). 66. Tc7 (Jedino) 66…Td8  67. Kf2 (To je progres kome bijeli teži u ovoj poziciji; kralj prelazi Rubikon (sprečava promociju). Ni to dostignuće ne spašava partiju. 67…Kf7  68. Kg1 (68. Tc3-Tg8!) 68…Ke7  69. Tc3-Th8 70. Kh2-Kd7. Zašto sam se pokolebao, odustavši od ove dobitničke varijante? Naime, jedan od dobitaka u ovoj poziciji (ako bijeli drži kralja na g1 i topa po prvom redu) ostvaruje se postavljanjem topa na f3 i maršem kralja do g3. Tada je sve spremno za Tf1 i nakon izmjene topova, crni h pješak biće promovisan u damu. Ako drži kralja na h2, a topa po prvom redu, crni će nakon Tf8 zaprijetiti Tf1. Na Tg1, naravno Tf3.

Sekunde su neumoljivo proticale, trenutak umora i smušenosti i neshvatljiv pad koncentracije! Kao da neka  nevidljiva sila vuče moju ruku prema pacerskoj greški. Umjesto 63…h4, u strahu od pada zastavice, odigrah 63…Tf1?? i partija uskoro završava remijem! Kao da sam bio omađijan?!

Loran Fresine (Laurent Fressinet) izrasta u igrača velikog formata; u februaru 2013. dostiže rejting 2750. Dvostruki prvak Francuske i dvostruki brzopotezni šampion Evrope. Sekundirao je Magnusu Karlsenu u meču za titulu svjetskog prvaka protiv Višvanatana Ananda.

(Sutra nastavak)

Velemajstor Milan Draško

Оставите одговор