Maxime Vachier Lagrave je poznat po svom oštrom taktičkom stilu, ali usprkos što pripada šahovskoj eliti od 2013 godine, Vachier Lagrave još nije izazvao svjetskog šampiona Magnusa Carlsena.
MVL još nije ni stigao na turnir kandidata, propuštajući to na 2017 godine, kada nije uspio da se kvalifikuje preko Grand Prix-a, Svjetskog kupa, ili prema rejtingu.
Vachier-Lagrave je odlučan u tome da to popravi 2019. godine.
Chess.com: Kada ste prvi put saznali da imate sklonost za šah?
Maxime Vachier-Lagrave: Otac me odveo u lokalni klub kada sam imao šest godina, i ja to tada nisam znao, ali tada su otkrili da sam talentovan. Te godine sam igrao prva tri turnira i završio sam tako što sam postao šampion Francuske u mojoj uzrasnoj grupi, što me navelo da shvatim da imam potencijal da postanem dobar igrač. Glavna stvar koje se sjećam jeste da su me uvijek optuživali da igram prebrzo. Na šampionatu Francuske imali smo svako po sat vremena na satu, ali ja sam neke partije završio za pet minuta. Ali tako rade djeca. Kao šetogodinjaku, jedan sat mi se činio kao čitav život!
Malo po malo, ljudi su me uspjeli da ubjede da je korisno da trošim čitavo predviđeno vrijeme.
Chess.com: Šta vam se najviše svidjelo u šahu?
Maxime Vachier-Lagrave: U jednom trenutku shvatite da nećete nikada prestati da učite. To je neograničen proces za ljude. To mi se dopalo. A kada pobjedite, na neki način nešto ste dokazali svom protivniku i drugim ljudima. To je lijep osjećaj, posebno ako ste dijete. Još uvijek se lijepo osjećam kada se to desi.
Chess.com: Kada ste odrastali, 1990-ih i 2000-ih, francuski šah je imao uzlazni trend. Zašto se to desilo?
Maxime Vachier-Lagrave: U vrijeme kada sam rođen, mnogo velemajstora iz Sovjetskog saveza koji se raspadao je počeo da se seli u inostranstvo u potrazi za boljom budućnošću, a Francuska je bila jedna od atraktivnim opcija, pretpostavljam. Počeli su da treniraju u različitim klubovima, što je dalo priliku mnogim mladim igračima da rade sa tim jakim trenerima. Postojao je bugarski velemajstor Nikola Spiridonov koji je u osnovi bio dio legende. On je sa mnom radio oko četiri godine, i naučim me Grinfeldovu i završnice, tako da je to imalo definitivan uticaj na moj šah.
Do današnjeg dana završnice su još jedno od mojih snažnijih oružja što mi pomaže da se održim kada sam slabiji, ili da držim pritisak kada još imam šanse.
(uskoro nastavak)
https://www.chess.com/article/view/mvl-interview-clock-ticking-on-world-championship
