Na trgu Tertr
“Popeli su se peške strmim stepenicama do Plas di Tertra zakrčenog pravom gužvom slikarskih nogara za kojima su vredno stvarali živopisno odeveni umetnici. Oko njih su, na hoklicama i lovačkim stolicama na rasklapanje, ograđene konopcima, sedele i čučale, crtajući turiste, njihove manje uspele kolege. O, Monmartr! To zanosno ime koje sanjaju slikari po celoj kugli zemaljskoj, već odavno se pretvorilo u najobičniju buvlju pijacu umetnosti za turiste”.(“Eldorado”-Momo Kapor)
Za obične turiste, posjeta Trgu Tertr je vrhunsko zadovoljstvo, dok za mnoge afirmisane umjetnike svakodnevno rutinsko slikanje portreta predstavlja izdaju umjetnosti. Od zlatnog doba umjetničkog, boemskog Monmartra razdvaja nas čitavo stoljeće.
U jesen 1909. Pikaso se preselio u mnogo komforniji stan u bulevaru Kliši. Mnogi umjetnici sa „Bateau-Lavoira“ preselili su u druge dijelove Pariza, nakon 1914. Poslije Prvog svjetskog rata, Monparnas preuzima ulogu najpopularnijeg boemskog kvarta. Tek sedamdesetih godina prošlog vijeka, Monmartr donekle vraća raniju reputaciju. Svejedno, zapljusne vas neobična radost dok koračate ovim živopisnim prostorom.
Tamnoputi artist izvodi uzbudljivu tačku; stoji na glavi. Gosti restorana „Le Clarion des chasseurs“ i turisti oduševljeno posmatraju. Oduševljenje naglo splašnjava kada mladi momak kreće sa šeširom, sakupljajući novac koji posmatrači dobrovoljno prilažu. U centralnom dijelu trga živopisna slika, mnoštvo izloženih slika i turisti, kao modeli. Majka i kćerka zajedno poziraju slikaru sa šeširom, turisti prave lijepe fotografije, nastojeći da obuhvate i obližnju crkvu Sakr-Ker.
Pored mene sredovječni ruski par. Smeđokosa Ruskinja nije zadovoljna fotografskim umijećem partnera, koji mirno podnosi bujicu kritika. Na Trgu Tertr sačuvane su mnoge kuće iz 18.vijeka. Umjetnici i karikaturisti koji animiraju turiste za izradu portreta, moraju imati dozvolu Udruženja umjetnika, koja se veoma teško dobija. Trg Tert je sa tri strane okružen atraktivnim restoranima.
”Chez la Mere Catherine” je prvi bistro u Parizu, otvoren 1793.godine.“Soupe a l’ oignon“ (supa od luka), žablji bataci u provansalskom stilu, burgunski puževi i kao desert, „crème brulee“, specijaliteti su glasovitog bistroa. Crveno-bijeli stoljnaci i niske drvene stolice, asociraju na drevnost. Lagana, živa muzika stvara ležernu, ugodnu atmosferu. Sasvim blizu je restoran “Au Cadet de Gascogne”, sa malim, okruglim stolovima, postavljenih napolju. Turisti zaštićeni crvenom tendom od jakog sunca, uživaju u pogledu na središnji dio trga, a uveče guštaju u lososu na burgundski način (“saumon bourguignon”) i klavirskoj muzici.
Sa druge strane trga, restoran ”Chez Eugene”, gdje svako veče grupa umjetnika – animatora i muzičara priređuje zanimljiv program. Izvode se šansone Edit Pjaf ili hitovi Bitlsa, Brus Springstina, Elton Džona. Pored je restoran “La Cremaillere”, sa zelenom tendom i enterijerom koji podsjeća na “Belle Epoque”. “Le Clarion des chasseurs”, sa džez muzikom tokom večeri, i plavo-bijelom tendom, smješten je na uglu Tertra, blizu Trga Žan Mare.
Francuzi su veliki gurmani, ponosni na svoju kuhinju i naročito vina. Burgundska i bordoška crna i bijela vina iz doline Loare, smatraju se najboljim.Uvjerih se koliko su nestrpljivi da se okupe na večeri, kad sam debitovao za klub „Hyeres“, u Kanu 2008. Igrao sam crnim figurama protiv bivšeg prvaka Evrope Vladimira Tkačijeva, partija je proticala u pozicionom laviranju i završena posljednja u premijernom meču. Analizu nakon partije smatram veoma značajnom, bez obzira kako je završena.
Dijagram nakon 28. poteza Tkačijeva:
Bijeli: Kg1, Db4, Tc1, Td1, Le4; pješaci: a2, d5, f2, g3, h2;
Crni: Kg8, Db8, Td8, Te8, Lb7; pješaci: a7, b6, f7, g6, h7;
Složili smo se da je bolje 28..Dd6 (umjesto 28..De5), uz raspoređivanje topova po E liniji. Htjeli smo još pogledati da li bih izbjegao poraz igrajući 49..Df6, međutim, kapiten ekipe i još neki igrači pravili su nervozne gestikulacije i demonstrativno krenuli prema izlazu iz sale! Kasnije smo čekali pola sata da se oslobode mjesta u malom restoranu kod željezničke stanice.
Dok su oni rezignirano komentarisali trenutnu situaciju, mene su morile drugačije brige. Sutradan me čekao ruski velemajstor Aleksandar Rjazantsev (2628). Osam godina kasnije osvojiće šampionat Rusije i titulu brzopoteznog prvaka Evrope! U julu 2012. dostiže rejting 2720.
Dijagram nakon 28. Sg4 Rjazantseva:
Bijeli: Kg1, Dg3, Tf1, Sg4, Lc1; pješaci: a3, b2, d5, e2, e5, h2;
Crni: Kh7, Dh5, Ta8, Tf8, Sc5; pješaci: a4, c4, c7, d6, f7, g6;
Slijedilo je 28…Se4 (Nisam mogao ocijeniti posljedice nastavka 28…Sd7 29. Tf4. Ušli smo u uzbudljiv obostrani cajtnot.) 29. Dg2-f5 30. ef6-Dd5 31. Tf3 ( 31. f7!?-Tf7 32. Tf7 (ne ide 32. Dh3-Kg7 i crni dobija) 32…Df7 33. De4-Tf8 34. Dg2-Df5 35. 36. Dh3-Dh5 37. Dg3 sa izvjesnom prednošću bijelog) 31…Dd1 32. Tf1-Dd5 33. Tf3-Dd1 34. Tf1-Dd5 remi!
Srećom, izbjegnut je drugi uzastopni poraz. Nema utjehe u takvim prilikama! Ni šetnja bajkovitom Kroazetom, ni pogledi na drveće vitkog stabla i guste zelene krošnje, što podjeća na rimske pinjole, na pjeskovite plaže i more ili na bijele, raskošne hotele, ne liječe dušu. Dva puta u karijeri osjetio sam kako izgleda agonija nakon tri uzastopna poraza. Srećom, samo jedna pobjeda vraća dobro raspoloženje.
Restoranske tende, raznobojni kišobrani otvoreni zbog sunca i mnoštvo slika doprinosili su bogatstvu boja na trgu Tertr. Blago se spuštam do “Galerie Montmartre”, zatim prolazim pored malog restorana sa drvenom ogradom. Stari muzičar svira na kontrabasu, dajući pečat atmosferi otmjenosti. Ulice na brdu Monmartr su uske, šarmantne. Prolazim između muzičara i ivice restoranske bašte ukrašene žardinjerama i cvijećem, stigavši u Ulicu “Poulbot”. Zapravo, pravim mali krug, da bih uskoro ponovo dospio na Trg Tertr. Naslonjen na kameni zid, slušam frenetičnu muziku ptica. Zid je visok najmanje 1,5 metar, ispod je drveće koje se polako budi s proljećem, još niže ulica kojom pristižu novi hodočasnici. Najljepši vijesnik proljeća u Parizu su dvije raskošne vrbe na Trgu „Vert-Galant“. To je lijepa oaza na Seni, mali uski park do koga se stiže sa mosta Nef. Pogled na tek olistale grane divan je prizor!
Nekoliko metara ispred, “Espace Montmartre”, sa stalnom izložbom radova legendarnog španskog nadrealiste Salvadora Dalija.
(Sutra nastavak)
Velemajstor Milan Draško



