Ne poričite ljubav

Piše: Liana Tanžarikova, majka Bibisare Asaubaeve

U našoj, ne tako davnoj prošlosti, odlazak neke osobe u inostranstvo je kvalifikovan kao zločin i izdaja svoje sovjetske domovine. Danas nema prethodnih ideoloških prepreka, granice su otvorene, mobilnost je postala sastavni dio moderne uspješne osobe.

Međutim, ljudsko biće je formiralo nebo pod kojim je odraslo, priroda kojoj se divio u djetinjstvu, kultura u kojoj je odrastao i ljudi koji su ga okruživali od djetinjstva.

To je vrlo duboko i ne treba objašnjavati!

Nemogućnost Bibisare da se samorealizuje u šahu je posledica posebnih okolnosti: razvela sam se od Bibisarinog oca prije 13 godina. I nas je jako kočio Bibisarin ujak još od trenutka kada je Bibisara osvojila prvu zlatnu medalju na svjetskom šampionatu. O tome su znali mnogi u tom periodu, ali nije bilo moguće izmjeniti situaciju, jer je on bio jako visoko pozicioniran funkcioner Kazahstana.

Od tada smo prestali da idemo na različite događaje, bili smo izbrisani sa spiska važnih turnira, mnogo je bilo urađeno da mi ne učestvujemo u razvoju šaha zemlje- to je tužna epizoda iz tog perioda.

Sjećam se sa tugom kako sam pravila planove sa ćerkom koja je tada imala dvanaest godina. Ona je gledala svijet široko otvorenim naivnim dječijim očima. Izgleda da je bila radosna posebno  prvim uspjehom u takmičenju sa odraslima. Ali ono što je još bolnije to je udar na nju koji je došao od trenera ruske reprezentacije.

Od trenutka kada je Bibisara donijela ‘zlato’ za Rusiju, naš “rođak” iz određenih razloga više nije mogao da postavlja prepreke.

Posle toga obratila sam se predsjedniku Republike Kazahstan N.A. Nazarbajevu, koji me saslušao i preduzeo sve mjere za naš povratak!

U Rusiju Bibisaru je pozvao Nesterov S. da nastupa za Moskovsku oblast. Dobili smo novi stan, koji je bilo moguće privatizovati, dobili sportsku odjeću i finansije od federacije i ministarstva sporta uz jedini uslov za promjenu pasoša! Mi nismo promijenili pasoš! Tada sam postavila uslov koji je bilo nemoguće ispuniti – pasoš nam treba dati sam V.V.Putin. Nisu me svi razumjeli ni ovdje, ni u Rusiji. Posle toga, dobila sam predlog da primim rusko državljanstvo, ali sam ja to odbila iz gore navedenog razloga.

Ipak, kada smo se vratili kući mi smo, usprkos svega, bili zahvalni šahistima Rusije za sve što nam se tamo dešavaloo…kako su se ponašali…Saznali smo iznutra kako taj sistem radi, ko je za šta odgovoran.

Saznali smo iznutra šta je to takozvana “ruska šahovska tradicija”.

Mnogo zahvaljujem svima sa kojima smo radili! Svima koji su se dobro ponašali i odnosili se lijepo prema nama, i koji nas možda nisu dobro ni razumjeli!

Prihvatili smo mnogo stvari iz ruskog šahovskog svijeta…Želim da ispričam sve, ali sam odlučila da uradimo ono što je neophodno. Biće jako zanimljivo. Možete biti sigurni da nas je šahovski svijet Rusije ojačao!

U jesen 2018 godine na poziv direktora Aktauskog šahovskog kluba “Otvaranje” Anvara Šaihimova, boravili smo u Aktau. Srdačni sastanci sa Akimom iz Mangistauske regije i Elalijem Lukplanovičem Tugžanovim, zamjenikom regionalog maslikata, pokroviteljom šahovskih takmičenja Kuanišbekom Spanuli Abrahmanovim, funkcionerima i ljubiteljima šaha ostavili su dubok trag u našim srcima! Bio je veoma lijep osjećaj kako su se toplo i jako srdačno ljudi iz Kasahstana  odnosili prema nama! Pošto smo proveli pet dana u našoj domovini, smatrali smo da smo ovdje potrebni i da moramo doprinijeti razvoju naše zemlje. Dobili smo predlog da nastupimo za Mangistausku regiju.

U novembru 2018 godine pozvani smo u SAD na trening Kasparova. Tamo je naravno potpuno drugačiji pristup. Oni šahistima obezbjeđuju stipendije, smještaj i boravak na bilo kojem univerzitetu u SAD. Oni bi bili sretni da Bibisara nastupa pod njihovom zastavom, iako nisu tražili promjenu državljansta. U SAD možete da predstavljate njihovu zemlju, a da ne mijenjate pasoš. SAD- to je ta zemlja u kojoj mnogi ljudi teže da žive.

Pošto smo o svemu razmislili, odlučili smo da nastupamo za svoju zemlju. Vi pitate: da li se u meni probudio patriotizam? Da budem iskrena: da, i još kakav patriotizam! Mi nismo nikom potrebni kao svojoj zemlji! Tu lekciju sam naučila kroz svoj život!

Dragi Kazashtanci!

Gledam već dvije i po godine na fejsbuku kako mnogi ljudi bijesno govore, izražavajući svoje nezadovoljstvo radom pojedinih funkcionera. Uostalom, svi mi izgleda smatramo da je ona, naša domovina, odgovorna za nas, i da mi treba stalno nešto od nje očekujemo, pa ako to ne dočekamo, onda smo uvrijeđeni i očajavamo.

Zašto sjediti i žaliti se kako sve nije sasvim idealno urađeno, neophodno je da mi sami poboljšamo naš život u zemlji. Posebno želim da pomenem one koji su napustili našu zemlju i pišu kako je nešto trebalo ili nije  trebalo, koji nas dijele na dobre i loše. Mi smo sami dužni da poboljšamo naš život i rad naših funkcionera. Potrebno je da počnemo od sebe.

Izražavam ogromnu zahvalnost našem predsjedniku Nursultanu Abiševiču Nazarbaevu, koji se brine o djeci sportistima! Najavljujući 2019 godinu, kao godinu mladih, predsjednik je još jednom pokazao interes za mladu generaciju, kretanje mladih, gdje je Bibisara uradila sve da bi bila dostojna ćerka svog naroda!

Zahvalna sam rukovodiocu predsjedničke administracije  Assetu Orentayevichu Issekeševu, koji se usprkos obimu svog rada, sjetio šahista…jer je u periodu kada je Kazahstansku šahovsku federaciju predvodio Asset Orentayevich izrasla Bibisara!

Zahvaljujem na podršci poznatom biznismenu, zaštitiniku umjetnosti, Kairat Sovetyevichu Boranbajevu, koji je na čelu firme za upravljanje imovinom “ALMALA” (holdingom ALMAL). Upravo je Kairat Sovetyevich rekao da smo mi uradili pravu stvar, što nismo promijenili pasoš, i da treba da nastupamo za našu domovinu.

Zahvaljujem Aristanbeku Muhammedulyu za razvoj sporta u našoj zemlji i doprinosu razvoju šaha u Kazahstanu. Sa takvom harizmom i pozitivnošću u sportu i kulturi zemlje sve je u redu!

Zahvaljujem Galymzhan Esenovu za njegove sportske ambicije i razvoj šaha u Kazahstanu!

Iskreno, zahvaljujem svima za to, videći kako se Bibisari teško bori sa tim ruskim trenerom, reagovali ljudski i uradili sve kako bi se mi vratili u Kazahstan. Bilo je dirljivo do suza. Ja sam samo čekala da se suđenje završi, uvijek sam znala i bila uvjerena u našu pobjedu, zato što je na strani ruskog trenera bila potpuna laž. Sud je donio pravednu i očekivanu odluku!

Zahvaljujem našim advokatima Alexandru Andreyevich Dobrovinskom, Marini Dubrovskayoj, Irini Bulkatovoj! Oni su mega profesionalci!

Sada će Bibisara Asaubayeva ponosno i sa „čeličnim“ živcima igrati za svoju domovinu, za Kazahstan!

Ne možeš ponovno započeti život. Ali ga možeš nastaviti na drugačiji način.

Govoriti danas o ljubavi prema rodnoj zemlji najblaže rečeno nije moderno. Moramo potvrditi našu ljubav prema domovini svojim djelima!

Ne poričite ljubav.

http://chess-news.ru/node/25669

Оставите одговор