Rivali u borbi za rekorde
Predvođeni velemajstorom Igorom Miladinovićem, juniori iz Fudžaire nadmašili mnogo bogatije i poznatije centre u Abu Dabiju, Dubaiju i Šardži. – S rezultatima rastu ambicije i klupski prostor
Obilazeći šahovske klubove po Emiratima, domaćini nam s ponosom predstavljaju rekorde: u Šardži najveći šahovski klub na svetu, u Abu Dabiju treća po veličini džamija, u Dubaiju – stvorenom na rekordima – pominju čak i treću po veličini kuglanu… Rekordi su statusni simbol i zamena za tradiciju i kulturu u evropskom smislu.
Među Emiratima, iako ujedinjenim, postoji izraženo rivalstvo, često mereno rekordima. I kada se šah vratio na „put svile”, potekli su rekordi iz izvorišta nafte. Visoki nagradni fondovi stvorili su neke od najprivlačnijih otvorenih turnira na svetu. Na prvom mestu Abu Dabi, na drugom Dubaji, na trećem Šardža, gde je naša Adela Velikić prošle godine imala blistave rezultate.
Šahovski klub u Fudžairi, star četvrt veka, dugo nije mogao da se poredi sa klubovima mnogo bogatijih emirata. Grad Fudžaira, osim starog zamka i manje kopije džamije iz Abu Dabija (kakve postoje u svakom emiratu), nema ni deo turističkih atrakcija svojih rivala, ali njegov značaj na šahovskoj mapi se drastično promenio za bezmalo dve godine, koliko traje stalni trenerski angažman velemajstora Igora Miladinovića.
Iako je prizemna prostorija kluba (smeštena duž jedne od dve glavne „džade”) desetak puta manja od one u Šardži, a broj polaznika šahovske škole (isključivo Emiraćana) isto toliko puta manji nego u Dubaiju, Igor je za kratko vreme podigao najjaču kadetsku ekipu u Emiratima. Njegov najbolji učenik Amar Al Sedrani ušao je sa nepunih 14 godina u seniorsku reprezentaciju UAE, a od šahovskih nagrada je toliko zaradio da već kupuje kuću.
Pre dolaska u Emirate, bivši omladinski prvak sveta i naš državni reprezentativac je bio selektor i trener reprezentacija Tunisa i Alžira, gde je šahovski budžet mmnogo manji, a rezultati mnogo bolji:
– U Emiratima postoji problem viška novca, niko ne zavisi od šaha. Malo njih će biti profesionalci, s obzirom na strog i zamoran obrazovni sistem. Ako nemaju dobre rezultate u školi, sa 16-17 će poći u vojsku, a ako imaju – odlučiće se za studije na strani i biće mnogo teže raditi sa njima. Ne znam ni koliko je to dobro za njih, jer je šahovski dinar težak, a oni imaju sve i mogu da stignu do 15 puta veće plate. S druge strane, mi pokušavamo da im pomognemo da budu bolji u svemu: u ponašanju, u školi i kao ljudi. Naravno da će uz to doći i šahovski rezultati. Jer, učenje ne vredi ako ne žele da te čuju i nisi autoritet za njih. Njima treba da budeš i otac i majka i najbolji drug, jer provode mnogo više vremena sa nama nego sa zauzetim roditeljima u kući. To je mnogo više od radnog vremena na papiru. Kad se steknu svi uslovi oni mogu da naprave rezultate, a pre svega je bitno da postanu mnogo bolji ljudi.
Igor Miladinović sa učenicima, dole stari klub u Fudžairi, desno projekat novog
Foto Fudžaira ŠK
Koliko je šah popularan u Emiratima i zašto se ne razvija brže, uz toliko uloženog novca?
– Najpopularniji su fudbal, kriket i konjske trke, ali o šahu znaju više nego o tenisu. Sva organizacija je na direktoru kluba i trenerima, dok ljudi na ključnim funkcijama imaju vrlo malo vremena za to. Treneri koji se dovode sa arapskog govornog područja malo učine. Mnogi su ili stariji ili nezainteresovani, nemaju dovoljno trenerske energije, kao da su digli ruke i došli samo zbog novca. Zbog školskog sistema sve je svedeno na rad u klubovima i sa decom na turnirima. Mi gledamo da radimo na svoj način, bez očekivanja od federacije. Zaključio sam da treba više da igraju van Emirata, jer su tada mnogo ozbiljniji, a kod kuće se druže i jure. Zato ih već drugu godinu vodim na festivale u Paraćinu, a oni postižu mnogo bolje rezultate.
Za Igora je ovo prvi trajni trenerski boravak u inostranstvu, jer ga ugovor obavezuje na to:
– Dva-tri zimska meseca se ovde može živeti normalno, ostalih 9-10 je teško izdržati na temperaturi i do plus 50. Bez porodice, sa malo ljudi na koje možeš da se osloniš, malo slobodnog vremena. Druga je kultura, drugo sve, što sam stariji sve mi više neostaje Srbija. Pokušao sam i uspeo da ih dovedem kod nas, a oni sami su zavoleli Srbiju, našu hranu i kulturu – srećni su kad dolaze. To je bilo na obostranu korist. Na žalost, kod nas je to prošlo bez odjeka, prijema ili podizanja te saradnje na viši nivo. Sve se svodi na individualne pokušaje.
Pored juniorskih uspeha, Fudžaira je stekla viši šahovski status i kao prvi organizator međunarodnih takmičenja u rešavanju šahov-skih problema u Emiratima. Klub je organizovao pripreme u rivalskim gradovima, a oni su uzvratili podržavanjem manifestacije. Pod pokroviteljstvom prestolonaslednika Fudžaire, sa najvećim fondom za neko jednodnevno šahovsko takmičenje, organizovana je vrhunska predstava.
Kao zahvalnost za dosadašnje uspehe, šeik je odobrio izgradnju novih luksuznih prostorija, sa milionskim troškovnikom:
– Projekat je odavno urađen, sa idejom da klub bude još veći od onog u Šardži, najvećeg na svetu. Plan je da se angažuje veliki broj trene-ra i okupi oko 200 dece, da budemo na nivou najboljih.
Marjan Kovačević
Idućeg ponedeljka: Svi putevi vode u Dubaji
(Preneseno iz POLITIKE)
