ŠAH KOD ŠEIKA (1)

Naftne pumpe na putu svile

Nekadašnji šahovski centri u Moskvi, Parizu i Londonu, danas mogu da se dive šahovskim vilama i dvorcima u Emiratima

Reči šah i šeik imaju zajednički koren i istoriju. U naš jezik je „šah” stigao kao stari persijski naziv za vladara i reč je zadržala isto zvučenje – označavajući igru koja nam je davno stigla iz tog dela sveta – dok je „šeik” malo odstupio od izvornog (šeih, šaih), pa se sličnost teže primećuje. Šah kao igra ne prestaje da živi već oko 1.500 godina, a istorija se na neobičan način ponavlja i vraća ga korenima.
Do pre pola milenijuma, arapski svet je imao ogroman značaj za širenje šahovske igre. Sa istoka, „putem svile”, arapski manuskripti su prenosili na Zapad znanja o šahu, „tabije” (pozicije iz igre) i „mansube”, umetnički konstruisane šahovske probleme i studije. Tako je, preko severa Afrike i Gibraltara, šahovska umetnost stigla u Evropu, gde se najlepše primila u Španiji i Italiji.
Kraj 15. veka i otkriće Amerike bili su prelomni momenti u razvoju civilizacije. Tada su zemlje sa puta svile izgubile trgovačku moć i šah je tu promenu jasno preslikao, brišući većinu sa šahovske mape sveta. Gotovo istovremeno, moderna šahovska pravila su zamenila arapski „šatrandž”, ubrzala igru i donela joj internacionalni takmičarski karakter.
Ujedinjeni Arapski Emirati su posle 500 godina dočekali novu fazu u razvoju civilizacije. Umesto nekadašnjih napada na karavane sa svilom, začinima i istočnim dragocenostima, postali su sami vlasnici nove vrste blaga. Došlo je vreme da uživaju u posedovanju „crnog zlata” i da ga ljubomorno čuvaju od osvajača sa strane.
Iz naftnih pumpi je u arapskim zemljama ponovo potekla šahovska igra. Manjim delom kao sopstveno istorijsko nasleđe, a većim – kao deo svetskog prestiža i kulture. Uloge su se obrnule, sada imaju novac, ali po znanje moraju u inostranstvo, ili da dovedu strance, što je jednostavnije.
Tako smo se obreli u Emiratima, gde su šeici, u potrazi za šahovskim znanjem, rešili da organizuju takmičenja u rešavanju šahovskih problema. Domaćin je bila Fudžaira, a lekcije su organizovane u šahovskim klubovima u Al Ainu, Abu Dabiju, Šardži i Dubaiju.
Šahovsko srce počne da lupa pred klubom u Al Ainu. U oazi, u verovatno najlepšem i najmirnijem delu Emirata, dve zasebne vile: jedna za šahiste, druga za šahistkinje. Enterijer jednako bogat kao i spoljašnjost, a u ogromnom dvorištu vozni park sa šahovskim kombijima za putovanja na turnire. Unutra bezbroj prostorija za učenje, obroke i molitbu, kao i poseban sprat za administraciju Azijske šahovske federacije.

Klubovi u Emiratima pred kojima šahistima zastaje dah: levo Al Ain, Abu Dabi i Šardža, desno Dubaji
Fotografije J. Visocka

Za evropske standarde – naše da ne pominjemo – bio bi dovoljan jedan takav šahovski dvorac da se zaborave nekadašnji šahovski centri u Moskvi, Parizu i Londonu. Međutim, naša iznenađenja tek počinju, jer se narednih dana ispostavlja da je klub u Al Ainu jedan od skromnijih u Emiratima…
Za naše pojmove su krajnje neobično nazivi ovih klubova „šaha i kulture”, ali taj deo priče zaslužuje poseban osvrt.
M. Kovačević

Idućeg ponedeljka: Zašto su šah i kultura na istom mestu

(Preneseno iz POLITIKE)

Оставите одговор