-To je nevjerovatno, ali vi ste prošli upravo isti put kao i Sergej Karjakin. To jest skoro isti… Ekaterina Lagno: Da, to je stvarno zanimljivo. Sa Sergejem sam se upoznala kada sam imala sedam godina. Učestvovali smo zajedno u Kramotorsku. Onda smo oboje preselili iz Ukrajine u Rusiju. Svako iz različitih razloga, ali ipak. -Pa nevjerovatno sličan i šahovski put, zar ne? Ekaterina Lagno: Da, stvarno. Oboje smo igrali u finalu svjetskog šampionata, oboje smo izgubili u doigravanju, a zatim pobjedili na svjetskom šampionatu u brzopoteznom šahu. Stvarno nevjerovatna slučajnost. Da je pobjedio on u meču sa Magnusom, i ja bih pobjedila. Dakle sve je zavisilo od njega (smijeh) -Za Karjakina, odmah je bilo jasno da je veliki talenat? Ekaterina Lagno: Reći ću još više, niko nije sumnjao da će on postati svjetski šampion. Jednostavno niko. Dok smo šetali u vrijeme šampionata Rusije u Čiti, pitala sam ga šta nije u redu, zašto on koji ima toliki talenat ga ne realizuje, već se zaovoljava time što već ima. Posle pobjede na turniru kandidata on me podsjetio na taj razgovor i rekao da sam ga silno povrijedila i naljutila. -Vjerovatno imate još mnogo priča iz djetinjstva? Ekaterina Lagno: Nešto su se naši očevi sporili i opkladili za sladoled, ko prvi od nas otrči krug na stadionu (400 metara). Nismo imali nikaikve sportske pripreme, a imali smo deset godina. Moj žestoki protivnik je odmah iz hoda krenuo u trk, i naravno, prvi stigao na cilj (osmjeh). -Da li će on moći napraviti još jedan prodor i proći selekciju kako bi se borio ponovo sa Carlsenom? Ekaterina Lagno: Nažalost, vjerovatnije da neće, nego hoće. Naravno, želim mu sreću od sveg srca, ali konkurencija je strašna. Muškarci imaju nevjerovatnu konkurenciju. Kinezi, Irnaci, nova imena se pojavljuju a “stari” još nisu otišli. ..Neophodno je kao i prije nekoliko godina da se potpuno koncentriše na šah. Sergej je posle meča postao izuzetno popularan. I ova popularnost mu ometa šah. -Karlsen je stvarno sjajan? Ekaterina Lagno: Da, I mislim da je imao veliku sreću sa ocem. On mu mnogo pomaže. I to je prije izuzetak od pravila. Ali oni i sada rade kao jedan. Sjećam se 2004 godine turnira u Wijk aan Zee-u. U prvom kolu se srećem sa malim Norvežaninom. Uoči partije sam ga vidjela da trči i igra sa ocem fudbal, oko sat prije partije. To mi se učinilo čudnim. Mislila sam kako će sada igrati šah bez energije? Na kraju posle šest sati mučenja, sklopili smo na remi. Ja sam se spasila u završnici. Ne znam ni sama kakao sam to uspjela. Svi su mi se rugali. Rekli su da ako sam sebi postavila visoke ciljeve, tada je remi sa norveškim mališanom – sramota. Taj turnir je naravno Magnus pobjedio. -Da, Henrik Karlsen je vaspitao ne samo šampiona već i sportistu. Magnus je nevjerovatno jak fizički… Ekaterina Lagno: Njemu nije važno koju igru igra, on uvijek jako želi da pobjedi. Jednom sam glupo odlučila, a to je bilo 2008 godine, na turniru u francuskom Cap d’Age, da igram fudbal sa mladićima. Carlsen nije ni primjetio da u protivničkoj ekipi igra djevojka. Tek kada me pravim čudom nije loptom pogodio u glavu, prišao je i izvinio se. Od tog trenutka odlučila sam da bez obzira koliko je on jak kao velemajstor, protiv njega se mogu osjećati sigurno samo kada igram šah (smijeh). http://ruchess.ru/news/all/ekaterina_lagno_za_nichyu_s_karlsenom_mne_krepko_dostalos/ |