Igrao sam sa Liberzonom desetak partija. Na turnirima je tada bilo mnogo slobodnih dana, pa čak i posebnih dana za doigravanje prekinutih partija, koji su se za mnoge pretvorile u dodatne dane odmora. Često sam razgovarao sa Vladimirom o različitim temama, ali najviše od svega on je volio da govori o politici.
Sjećam se kako smo šetali za vrijeme međuzonskog turnira u Bielu (1976). Energično mašući rukom kroz vazduh davoa je ocjenu međunarodne situacije: “Francuzi su se uplašili! Englezi su se uplašili!”
Sledeće godine sam igrao na otvorenom prvenstvu Njemačke u Bad Lauterbergu (1977). Kao i na većini turnira tog vremena, na njemu je pobjedio Karpov. Na tom turniru je igrao i trener svjetskog šampiona Semen Abramovič Furman. U vrijeme dok sam bio u Lenjingradu, radio sam sa Furmanom pa smo ujutro često šetali po parku pričajući o raznim stvarima.
Ponekad nam se pridružio i Liberzon. Kad god je vidio Furmana radosno je kliknuo: “Tamo gdje je Sema, tamo je pobjeda!”
Oni su se dugo poznavali, sretali na saveznim i vojnim takmičenjima još u SSSR-u.
“Pa, Sema”, obično je počinjao Liberzon, “kako je tamo naša sovjetska vlast?”
Obično Volođa nije izbjegavao jake riječi. Češće se sjećao proštosti, u kojoj je vuijek bilo nešto apsurdno, posebno kada se ova prošlost odnosila na Sovjetski Savez. Liberzon je iz Sovjetskog Saveza otišao prije samo četiri godine, i prošlost za njega nije bila neka konačna prošlost koja je dobila bezuslovni šarm.
U jesen 1978 godine, video sam ga u jednoj ruskoj knjižari u centru Tel-Aviva. Volođa je stajao za pultom i čitao šahovski časopis. Tiho sam mu prišao sa leđa i uhvatio za glavu: “Pogodi ko je!”
“Skinite ruke”, tiho je rekao Volođa,“skinućete mi periku.” Rano je ostao ćelav, ali ne želeći da se pomiri sa zakonima genetike, pokušao je da se tako bori sa tim.
Genna Sosonko
(uskoro nastavak)
