- decembra 2018
Ovo je nova knjiga o vrućoj temi od dvojice velikih eksperata: professor Jonathan Schaeffer, jedan od pionira kompjuterskog šaha, i Dr Karsten Muler, velemajstor i vodeći stručnjak za završnice. Ona prati napredak kompjutera u našoj plemenitoj igri, sa objašnjenjima i analizama, i mnogo precizno analiziranih partija. Uvod u knjigu napisao je čovjek koji se suočavao sa kompjuterima mnogo godina.
Kramnikov predgovor
Tehnologija je zauvijek promijenila svijet šaha. Današnji šahisti imaju pristup jakim sparing partnerima, kad god žele mogu sa njima da igraju (i oni nisu nikada umorni), enciklopedijskim knjigama otvaranja (to ustvari nisu knjige), sveobuhvatnim kolekcijama (koje uključuju svaku partiju) i savršenom igranja završnica, koje prkose ljudskom razumjevanju. Kao mlad šahista koji raste u Rusiji i razvija svoju vještinu nisam imao pristup nijednom od ovih alata. Morao sam da nađem protivnike koji žele da igraju, komentare u štampanim knjigama otvaranja, pda repisujem važne partije, i pokušavam da otkrijem misterije završnice. Ne žalim se već samo opisujem ne tako davnu prošlost. Kompjuteri su toliko promijenili šah kao što su promijenili čitav svijet danas.
Kasno sam usvojio kompjutere u moj režim treninga. Na početku karijere sam koristio kompjutere samo zbog njihove baze partija. Godine 1995, dok sam pomagao Gariju Kasparovu u njegovom meču za svjetskog šampiona sa Anandom, video sam koliko je važno korišćenje kompjuterskih aplikacija za njegov trening. Posle rada sa Garijem, počeo sam redovno da koristim kompjutere. Ipak, to je uglavnom korišćeno da provjerim greške. Analizirali smo na tabli i ponekad bi mogli da nađemo lakše jednostavne propuste, propuštene jeftine trikove, i napravljene greške. U to vrijeme snaga šahovskih programa je bila priličn mala, ali još vijek dovoljno jaka da nas postidi. Čak je i Kasparov ponekad pravio previde u svojim analizama, a kompjuteri su bili nemilosrdni u otkrivanju grešaka. Ovo je bilo ponižavajuće iskustvo za velemajstora! Jednostavno njihova sposobnost da pronađu greške bila je korisna.
Zatim su došli Kasparovljevi slavni mečevi protiv Deep Blue-a. Iskreno nisam to vrijeme toliko ozbiljno shvatao kompjutere. Čak, iako sam shvatio da nije tako lako pobjediti kompjuter, bio sam siguran da će Gari pobjediti oba meča. Naravno, analizirao sam partije. Smatrao sam iznenađujućim što je pobjedio meč 1996 godine rezultatom 4-2 – partije su bile normalne i logične. Na meču 1997 dominiralo je mnoštvo portparola koji su dekoncentrisali Garija (ali ne Deep Blue) i ovo je možda imalo ulogu u njegovom finalnom rezultatu. Ali ja sam potpuno uvjeren da je Gari bio mnogo jači igrač od Deep Blue-a. Konačan rezultat je ustvari posledica lose sreće sa Garijeve strane , koji je izgubio živce u jednom trenutku. Čak i tako, on je bio bolji igrač.
Prvi susret: Vladimir Kramnik protiv Fritza na Chess Clasic 1999
Moje vlastite borbe sa mašinom su počele otprilike tada. Stvarno ne znam kada sam izbuio prvu partiju protiv mašine Nisam bio veliki ljubitelj igranja trening partija sa kompjuterom, ali sam vjerovatno izgubio neku takvu partiju. Moj prvi turnir sa kompjuterom koji na njemu učestvuje bio je vjerovatno rapid turnir u Mainzu oko 1999. godine. Moja prva partija u klasičnom šahu protiv kompjutera bila je 2000. godine u Dortmundu. Ovo je bio velemajstorski kružni turnir i kompjutreske pripreme su bile kontroverzne. Neki igrači su bili protiv uključivanja mašine; ja nisam toliko vodio o tome računa. Pobjedio sam partiju u mom prvom susretu čovjek-mašina. Zatim sam se pripremio za moj prvi meč protiv Deep Fritza, koji je bio planiran za 2001 godinu. Prvi korak u mojoj pripremi bio je da analiziram sve partije iz 1997 meča Kasparov- Deep Blue, sa Fritzom koji je bio pokrenut na mom laptopu. Nije bilo specijalnih šahovskih čipova koj ianaliziraju stotine million pozicija za sekundu. Na moje veliko iznenađenje, Fritz je igrao jednostavno bolje nego Deep Blue. Bio sam šokiran. Nisam mogao da shvatim kako je Gari uspio da izgubi taj meč. Kada su potezi uključeni u duboko računanje, Fritz je igrao iste poteze u devet slučajeva od deset. Kada je izbor poteza bio zasnovan na pozicionoj odluci, Fritz je obično igrao malo bolji potez nego Deep Blue. Bio sam začuđen jer sam očekivao da je Deep Blue mnogo jači. Čak sam bio malo i uplašen što ću igrati protiv Fritza koji je jači u računaju. Pošto sam uradio ovu analizu, stvarno sam bio iznenađen kako je Gari uspio da izgubi meč od Deep Bluea.
Prvi meč sa Deep Fritzom se održao ustvari 2002 godine. Počeo je za mene dobro sa dva remija i dvije pobjede. Bio sam jako zadovoljan. Ali tada u petoj partiji sam previdio figuru u jednom potezu. U šestoj partiji vodio sam za jedan poen tako da sam žrtvovao material. Tako na kraju meč je bio nerješene a pitanje ko je bolji čovjek ili mašina, ostalo je otvoreno.
U mom drugom meču sa Deep Fritzom 2006 godine nije mi išlo tako dobro I bio sam poražen.
Bilo je teško, ali još uvijek ne potpuno nemoguće da čovjek pobjedi neki vrhunski program .Ali posle dvije ili tri godine to je postalo potpuno nemoguće. Mislim da oko 2010 godine čovjek nije više imao šanse protiv kompjutera. U istoriji kompjuterskog šaha bila su tri faze.
Prvo su ljudi dugo vremena bili bolji. Zatim interesantan period kada su čovjek i mašina bili slični po snazi to je trajalo 10 ili 15 godina. A sada je poslednja faza, kompjuteri su jači.
Kompjuteri su promijenili svijet šaha, Pa čak moju profesiju. Bilo je mnogo pluseva koje su kompjuteri donijeli šahu. Najveć vrijednost je što su poboljšali naše shvatanje i procjenu u partiji. Minusi su očigledni jer postoji mnogo manje prilike sa strane čovjeka –manje prostora da se bude kreativan. Mi ne možemo zaboraviti da je šah, posle svega, partija između dva čovjeka. Kompjuteri danas mogu da budu jači od čovjeka koji je svjetski šampion, ali ovo dostignuće ne mijenja pravu vrijednost igre: zadovoljstvo koje mi ljudi dobijamo kad igramo međusobno ovu preidvnu intelektualnu igru. A to se neće nikada promijeniti.
Kada sam izabrao šah kao moju profesiju, nisam nikada pomislio da će jedno od nasleđa moje karijere biti polje istraživanja vještačke inteligencije. Gari i ja smo stavili naše titule i reputaciju na liniju interesa nauke. Obojica smo postigli rano u meču pobjede i na kraju pretrpjeli bolne poraze. Ne žalim. Uživao sam u izazovu igranja protiv tehnologije.
Velemajstor Karsten Muller i profesor Jonathan Schaeffer su uspjeli da opišu fascinantu istoriju nejednake borbe čovjeka protiv mašine na jedan zabavani i instruktivan način. To mi evocira ugodne i ne tako ugodna sjećanja na moju vlastitu borbu protiv čudovišta. Nadam se da će vam njihov rad dati isto tolio zadovoljstva kao što je pružio meni.
Vladimir Kramnik
14-ti svjetksi šahovski šampion



