Šahovske table na fudbalskim terenima…

Piše: Genna Sosonko

Kada je u poslednjoj partiji meča u Londonu svjetski šampion postigao  poziciju koja obećava, Hikaru Nakamura je napisao na tviteru: „S obzirom da je Caruana prevazišao svog rivala u svim fazama (priprema otvaranja, prelasku sa otvaranja u središnjicu i igranje završnica), biće čudno ako on izgubi ovaj meč.”

Složiti se sa Caruanom moguće je samo uz rezervu: zapravo Caruana je bio spreman u otvaranju, ali da li je nadmašio u ostalim fazama svjetskog šampiona? To je u najmanju ruku diskutabilno.

Teško je reći koliko je Nakamura bio iskren u svojoj ocjeni. Na kraju krajeva, 15. decembra u Londonu, u glavnoj kancelariji Google-a počinje njegov meč sa…Fabiano Caruanom, i ako bi Hikaru pobjedio, to bi značilo da je on prevazišao ne samo svog protivnika… Podsjećam da će se pobjednik ovog meča sresti u finalnom meču sa pobjednikom meča Maxime Vachier Lagrave-a sa Levonom Aronianom.

Nekoliko dana prije ovog događaja, održaće se konferencija u Londonu, koju organizuje Engleska šahovska federacija, koja se već mnogo godina bori da se šah prizna sportom. Očigledno da je svrha ove konferencije da se dobije subvencvija od ministarstva kulture, sporta i medija. Malo je šansi za to.

Zli jezici kažu da u zemlji koju svijet prepoznaje po tenisu, boksu, snukeru (vrsta bilijara), a da ne pominjemo fudbal, ragbi, kriket i golf, kako bi šah bio prepoznat kao sport, šahovske table bi morale da budu postavljene na travnatim poljima…

U Velikoj Britaniji  šah nije sport već nešto drugo. I zaista,: da li se može prepoznati kao sport profesija kojom su se bavili ugledni džentlmeni u najstarijem šahovskom kafeu na svijetu, Simpsons on the Strand koji i danas postoji? Čak i tokom nedavnog meča, ljubitelji šaha nisu mogli da pronađu informacije o glavnom događaju na stranicama na kojima su bila detaljno obrađena takmičenja u svim sportovima.

Možda, da se Englez borio za titulu najjačeg na svijetu 2018 godine, kao što je bio slučaj kada je Nigel Short igrao sa Garijem Kasparovom 1993, tradicija bi mogla da bude narušena. Međutim mislim da neće: Velika Britanija se teško rastaje sa tradicijom. Kao primjer: na kontinentu mogu da smatraju smiješnim mišljenje ostrvljana o kretanju u saobraćaju. Još 1756 uvedeno je pravilo o ‘lijevom’ saobraćaju i od tada Britanci ne odustaju od sopstvenih normi i principa. Tako, zašto bi sada pravili izuzetak za šah? Ne, mislim da se stvari neće promijeniti. Čak i ako su elementi sporta u šahu poslednjih godina počeli da igraju veću ulogu, nego u stara vremena, mediji svakako ne mogu da budu prisiljeni da postavljaju izvještaje o šahu pored izvještaja o fudbalskim utakmicama.

U odsustvu svojih kandidata za svjetskog šampiona, u Engleskoj se pisalo da li je Amerikanac Caruana novi Bobby Fischer. Poznati novinar i komentator teniskih mečeva kolumnista Telegrafa  Simon Briggs, upoređivao je norveškog šampiona koji ne zna za umor i beskrajno je samopouzdan, sa Rodžerom Federerom.

Podsjećamo da je Norvežanin odbranio svoju titulu, i to se moglo naći u Daily Telegraph-u na stranici sa vijestima. Veoma kratka poruka takođe u glavnim vijestima u Evening Standard. Pored šahovske note, pod ogromnim naslovom se moglo pročitati da je odbranjen naziv Borisa Johnsona za novu liniju londonskog metroa od Winstona Čerčila čije su joj pokušali ime da dodjele.

Iznenađuje da uvaženi Times ima istovremeno svakodnevno  šahovsku rubriku. To ne znači da je ta rubrika (koja nije u odjeljenju za sport, već na stranicama na kojima se štampaju izvještaji o bridžu i osmrtnice) jako aktuelna. Raymond Keene više voli da postavlja tu partije, čak ne ni iz prošlog vijeka, već iz pretprošlog, iz zlatnog šahovskog perioda.

http://chess-news.ru/node/25387

Оставите одговор