Piše: GM Kevin Spraggett
“Kao i svaka sportska ili kulturna aktivnost – glavna uloga šaha je da pruži zabavu. Dvanaest remija za redom…to nije zabavno.”
– Mark Weeks http://chessforallages.blogspot.com/2018/11/twelve-straight-draws.html
Mogao bih da citiram mnogo drugih komentatora i blogera koji su sa užasavanjem pratili meč u Londonu, ali ovo tipično razočaranje od ultra-konzervativnog Mark Weeksa –dovoljno govori o veličini katastrofe koja se dešavala tokom dvije nedjelje ili malo više.
Da li možete da zamislite šta bi se desilo da dvojica najboljih tenisera na svijetu samo stanu i odbiju da udaraju lopticu? To je ono što se desilo u Londonu…igrači su bili sretni što je vrijeme predviđeno za klasične partije isteklo i što je došlo vrijeme za ubrzane partije.
Gdje sada ide šah? Podsjećam na pad koji je nastupio posle meča 1997 između Kasparova i Deep Blue. Iako je taj događaj bio masovno prenošen, čak i akcije IBM nakratko porasle (!), šahovski sponzori su pobjegli. Stotine šahovskih rubrika je nestalo u sledećih nekoliko godina. Finansijski tsunami je pogodio šahovski svijet…i 21 godinu posle toga, šah još nije povratio prethodni nivo ugleda.
Mislim da će šahovski svijet platiti visoku cijenu za meč u Londonu. Slažem se sa mnogima koji su predložili ukidanje titule svjetskog šampiona i da se jednostavno odluči ko je najbolji igrač na kraju godine upoređujući ELO rejting.
Svakako, ako ništa drugo, ovo bi nas spasilo od velike sramote.
