Pomiješali me sa Ostapom

Piše: Aleksandar Galkin, velemajstor

U gradu Taganrogu održavaju se događaji u znak sjećanja na poznatog trenera, šahovskog funkcionera, javnu ličnost i jednostavno dobrog čovjeka – Vladimira Aleksandroviča Černjiha. Zahvaljujući njegovoj ljubavi i naporima i ogromnoj vjeri u potencijal taganrogskih šahista , pojavili su se jaki dječaci i djevojčice u ovom gradu. Oni su bili u stanju da na dostojan način predstavljaju Taganrog kako u Rusiji, tako i na međunarodnoj šahovskoj areni. Dovoljno je reći da ljudi iz Taganroga iz godine u godinu stiču pravo da učestvuju na višim ligama dječjih šampionata Rusije u različitom uzrastu i ravnopravno se bore sa najjačim dječacima i djevojčicama zemlje.

Familija, učenici i prijatelji Černjih svake godine održavaju turnir u njegov pomen. U okviru turnira ja sam već nekoliko godina sa zadovoljstvom dolazio u Taganrog i igrao simultanku sa mladim šahistima ovog grada. Međutim, ponekad u simultanci učestvuju i vitalni stariji ljudi. Poneki od njih su toliko jaki da sam ovaj put bio sretan što odsustvuju ti učesnici.


Ovog puta se simultanka održavala u zgradi Doma dječije umjetnosti. Posle uvodnih riječi pozdrava učesnicima, kao i toplih uspomena na Vladimira Aleksandroviča počela je simultanka na dvadeset tabli. Istina pokazalo se da se nisu mogli svi uklopiti u taj broj, i pojavile su se još četiri table. Nisam imao ništa protiv. Obradovala me želja djece da igraju šah.

Simultanka je održana u jako toploj i rekao bih prijateljskoj atmosferi. Nekoliko puta su velemajstoru predlagali remi, u boljoj poziciji. Samo sam naporom volje uspio u sebi da ugasim strah od mogućeg poraza i nastavljao partije. Na kraju je pobjedilo druženje! Pobjedila je ljubav prema šahu! Pobjedilo je sjećanje na dobrog čovjeka, u čiju čast smo se taj dan okupili!

Pa, bilo je i malo zabave. Tokom simultanke, na jednoj tabli, velemajstor je ostao bez konja. Bio je ‘višak’. Ili je tako mislio moj mladi protivnik. Na pitanje gdje je nestao moj konj, protivnik je rekao da je bio izmjenjen ranije. Bilo mi je smiješno i skoro sam rekao: „Dozvolite, svi su potezi zapisani!“ Ipak sam uspio da ubijedim „perspektivnog“ omladinca da mora vratiti konja na svoje mjesto! Konj je vraćen.

Naš prijateljski i sarkastičan dijalog „o sudbini konja“ čuli su i drugi mladi učesnici na simultanci. Prošao sam nekoliko stolova i prišao sledećem talentovanom mladiću koji je takođe pomislio da možda može i on velemajstoru da skloni neku figuru sa table. Pokazalo se da bi presedan mogao da se pokaže zarazan. Bilo je neophodno da sve glasno podsjetim da simultanku ne daje velemajstor Ostap Bender, što znači da ne bi trebalo da nestaju figure sa table.

Sve je na kraju bilo predivno! Uživao sam u simultanci i u komunikaciji sa meni prijatnim ljudima.

http://chess-news.ru/node/25359

Оставите одговор