Vlastimil Hort: Ne zaboravite na humor!

Da li šahisti imaju smisao za humor? Koliko znam ne postoje ozbiljne medicinske studije koje daju odgovor na ovo pitanje. Naš šahista je obično samokritičan mazohista, možda čak i sa dodirom sadizma. On voli da dobije masažu mozga.

Čuveni film “Let iznad kukavičjeg gnijezda” Miloša Formana (slučajno Čeha) odvija se u duševnoj bolnici i novog pacijenta MacMurphy-ja- kojeg bravurozno igra Jack Nicholson, teško je kontrolisati. On želi dati zatvorenicima malo životne radosti i dolazi do brojnih zabavnih dešavanja i pokušaja da čitava ekipa igra poker. I čak iako oni igraju samo za šibice, svi se mnogo zabavljaju. Forman je takođe planirao da snimi film o meču Fischer –Spaski u Rejkaviku 1972 godine. Kakva šteta što je ovaj projekt posle preliminarnih razgovora napušten! Rezultat bi bio sigurno bolji od američkog filma “Žrtva pješaka”.

Smijeh i humor su jako zdravi, čak i posle poraza, oni mogu da pomognu da se stvari vrate u normalu. “Najvažnija osobina šaha je neka vrsta čudnog humora!” rekao je Tony Miles.

Kada sa mojih partija dolazim kući, moja draga Brigitta treba samo da vidi kako hodam i odmah zna kako sam igrao. “Da li si izgubio?” ona ipak pita, nadajući se da nisam. Očajnički pokušavam da uzvratim humorom; “Pa znaš da sam potpuni idiot sa posebnim talentom.” Čaša vina i špageti a la maison uvijek pomognu,” ona me tada pokušava da usmjeri. I obično to pomaže

Hort Spaski

Često smo se suočavali za šahovskom tablom. Poznajem sve Borisove grimase i tako mogu da protumačim njegovo lice tokom partije. U turnirskoj partiji, u kojoj se dva protivnika suočavaju međusobno pod “najtežim uslovima” razvija se povezanost, koja je na primjer intenzivnija od one sa komšijom kojeg možda srećete češće, ali bez intenzivnih osjećanja. ‘Dobro jutro, dobro veče’, to je obično sve.

Kako se vratiti u formu što je prije moguće, pošto napravite u šahu greške? To nije lako pitanje. Postoji mnogo recepata. Moje predlog: “Igrajte svoje poteze kao da mazite mačku. Od glave do repa, nikada drugačije, jer ako mazite mačku na pogrešan način morate uzeti u obzir njene opasne kandže.

Velemajstor Ludek Pachmann je napisao u svojim uspomenama: “Moje pobjede na Uskršnjem turniru u Pragu 1943 donijele su mi priznanje svjetskog šampiona Aljehina i posle svakog kola, obično bi me pozivao u njegov hotelski apartman na analizu. Nažalost, sijamska mačka gospođe Aljehin nije me mnogo voljela što je dovelo no nekoliko priličnih ogrebotina.”
Ko zna? Možda mačka nije voljela njegove poteze!

Poznati konflikt se dogodio tokom partije između Nimcovića i Laskera. Tada FIDE nije još uvijek zabranila pušenje za tablom. Nimcović, majstor blokade, otišao je do sudije i požalio se na Laskera. Zašto? Na stolu za igru, ispred svjetskog šampiona Laskera, nalazile su se njemu omiljenje Havana cigare sa Kube, ali je pepeljara bila prazna. “Ali ja ne pušim!” Lasker je odgovorio na žalbu. “Vi prijetite da ćete pušiti!” odgovorio je Nimcović, “što je mnogo gore!”

Da, u šahovskoj partiji, prijetnja je često jača od izvršenja. Postoje dvije vrste prijetnji. Prva je vrsta koja vam izaziva lagani osmijeh. A “stvarna” je ona koju morate da poštujete i da je neutrališete.

U većini evropskih zemalja šahovska sezona počinje u drugoj polovini oktobra, ali Francuzi počinju „Beaujolais Primeur“ uvijek trećeg četvrtka u novembru.

Posle poraza, ponekad ne mogu da povjerujem da sam ja taj koji je napravio takve gluposti i gubitničke poteze.

Ako to znači lošu sreću – što teško mogu da povjerujem – da izgubite prvu partiju u predstojećoj sezoni, i vaš tim izgubi meč, ja bih volio da ponudim moj komplet anegdota za prvu pomoć pod naslovom: “Ne brinite, budite srećni…” I ne zaboravite „Beaujolais Primeur“ je odličan i mnogo pomaže.

https://en.chessbase.com/post/vlastimil-hort-don-t-worry-be-happy

 

Оставите одговор